Ona nije jednakog intenziteta kod svih niti jednako dugo traje, ali svi smo ju prošli. Upravo zato odlučili smo vam otkriti malo više detalja o fazama tugovanja.

 

 

Vrlo često loše stvari dolaze niotkuda i teško je zapravo shvatiti što se sve dogodilo. U takvim situacijama prva faza je negiranje razvoja događaja. Upravo zato, tvrde stručnjaci, ova faza traje duže od ostalih.

 

 

Nakon što si priznaju da se nešto događa, ljude preplavljuje val emocija. S obzirom da je jako teško kotrolirati sve što osjećaš, ova će faza najvjerojatnije biti ona u kojoj ćeš stalno plakati.

 

 

Kod velike većine ljudi nakon faze puštanja osjećaja na slobodu javlja se želja za izolacijom od drugih ili napuštanje interesa, koji su im značili nešto u prošlosti. U takvim situacijama mijenjamo se brže nego inače, dok ozbiljnija depresija može dovesti do potpune promjene osobnosti.

 

 

Nakon razdoblja depresije i tuge, najvjerojatnije ćeš ući u "što ako", odnosno fazu žaljenja, tijekom koje ćeš početi razmišljati o načinima kako se ovaj događaj mogao spriječiti.

 

 

Prolaženje kroz sve dosad spomenute faze dovodi do one kada stvari kreću nabolje, a to je prihvaćanje situacije i preuzimaje kontrole nad emocijama.

 

 

U ovoj fazi prisjećanje na uzrok tuge postaje sve manje bolno te ljudi počinju gledati prema naprijed. Iako se još uvijek javljaju trenuci tuge, oni su povremeni, a mi smo u stanju funkcionirati normalno kao nekad. 

 

 

Posljednja faza tugovanja, koja kod nekih dolazi nakon nekoliko tjedana, a kod nekih nakon nekoliko mjeseci. U ovoj fazi najuspješnije se nosimo sa životnim promjenama.