Pri kreiranju rubrike Index Shopping nastojimo izdvajati odlične proizvode koji se i nama sviđaju te odlične akcije i popuste. Ne objavljujemo proizvode koje i sami ne bismo kupili ili smatramo da njihova promocija nije u skladu s profesionalnim standardima. Neki proizvodi u rubrici Index Shopping mogu biti sponzorirani.

JOHN LEWIS je prije nekoliko dana predstavio svoju božićnu reklamu, koju mnogi svake godine s nestrpljenjem iščekuju. Međutim, ovogodišnja reklama, za razliku od onih iz prethodnih godina, nije naišla na oduševljenje, barem ako je suditi prema komentarima na platformama X i YouTube.

Novinar The Guardiana Stuart Heritage osvrnuo se na ovogodišnju reklamu Johna Lewisa, a njegov tekst prenosimo ispod u cijelosti.

"Ovo je nečuveno"

Ovo je nečuveno. Postoje neke stvari s kojima se ne treba poigravati. Pečenje za večeru. Nacionalna himna. Božićna reklama Johna Lewisa.

Vidite, božićna reklama Johna Lewisa dugo je počivala na savršenoj formuli. Svakog studenog čeka nas raskošan mini-film čije su komponente već odavno postale tradicija.

Mora biti svečano. Mora imati usporenu obradu klavirske balade neke nostalgične pop pjesme. Mora biti i nedokučivo tužan, bilo zato što govori o starcu koji umire od samoće na Mjesecu (2015.) ili o božićnom drvcu koje je protjerano u vrt jer je previše temperamentno (2023.), za The Guardian piše Stuart Heritage.

Ali što je najvažnije, ne smije se raditi o Johnu Lewisu. Cijela poanta božićne reklame Johna Lewisa je u tome da ako je ljudi gledaju izvan konteksta i naknadno ih se pita što se reklamira, trebaju odgovoriti "palijativna skrb" ili "neka vrsta dobrotvorne pomoći za traume u djetinjstvu".

Poanta božićne reklame Johna Lewisa je da bi stranac trebao biti u mogućnosti gledati je do kraja, a da i dalje nema pojma što je John Lewis ili zašto ljudi iz Surreya plaču zbog njega.

Radnja reklame ove godine: žena odlazi u šoping u John Lewis

Ali zaboravite to ove godine. Jer ove je godine John Lewis sve to bacio u koš. Ove je godine John Lewis počinio neoprostivi grijeh postavljajući svoju božićnu reklamu doslovno unutar stvarnog odjela Johna Lewisa. To je neoprostivo.

Radnja ovogodišnje reklame Johna Lewisa je sljedeća: žena odlazi u šoping u veliku trgovinu John Lewis u Oxford Street jer želi kupiti sestri poklon, a u tom trenutku upada u flashback Narniju gdje ponovo posjećuje svoju sestru u raznim trenucima tijekom svog života kako bi smislila što joj kupiti.

Prikladno, sva ta sjećanja izravno koreliraju s različitim odjelima Johna Lewisa. Postoji sjećanje na nakit. Postoji sjećanje na namještaj. Postoji trenutak u kojem se sestre u suzama ponovo povezuju nakon razdoblja otuđenja, za koje se ispostavlja da je zapravo sjećanje na šalove.

Odvratno, zar ne? Čini se da je John Lewis pod dojmom da je smisao televizijske reklame reći "Pozdrav, mi smo trgovina. Ovdje možete kupiti stvari".

Što zapravo nije i to ne mogu dovoljno naglasiti. Smisao televizijske reklame, kao što je John Lewis savršeno jasno ukazivao u prošlosti, jest da bude prestižna i apstraktna, te da uvjeri najnepodnošljivije ljude na društvenim mrežama da objave performativne poruke o tome koliko ih je rasplakala. To svi znaju.

Ali ne. Očito je John Lewis sada sebi utuvio u glavu da nas treba podsjećati kako je to funkcionalna kompanija s osobljem, podružnicama i dionicama. Kakvo je ovo divlje razmišljanje?

Božićna reklama o trgovini?

Također se moram pozabaviti glazbom ove godine. Zvučni zapis božićne reklame Johna Lewisa je Sonnet britanskog benda The Verve. Nije to usporena verzija Sonneta.

Nije to verzija Sonneta koju na dječjem klaviru svira i pjeva blijeda, tuberkulozna viktorijanska djevojka kao u svakoj drugoj božićnoj reklami Johna Lewisa otkad je svijeta i vijeka. Ne, to je doslovno samo Sonnet benda The Verve, kao da ga je netko u Johnu Lewisu upravo presnimio s radija ili tako nešto. Koji je smisao toga?

Iskreno, dobro je što nitko više ne gleda televiziju, jer to znači da će ljudi ovo vidjeti samo u obliku YouTube oglasa koji se može preskočiti, a to će, iskreno, spasiti Johna Lewisa od neugodnosti. Božićna reklama o trgovini? To ne samo da pokazuje ljudima stvari koje prodaje već i kako izgleda unutrašnjost njegovih trgovina? Nikada neće zaživjeti.

Jako se trudim oko ovoga. Možda žena u trgovini uopće ne razmišlja o svojoj sestri. Možda se spotaknula i udarila glavom o vješalicu za odjeću, a ono što zapravo vidimo je kako joj život bljeska pred očima dok polako krvari. To je bolje, zar ne? To malo više nalikuje John Lewisu.

Ipak se bojim da to nije slučaj. To je zapravo samo reklama o ženi koja ide u trgovinu i kupuje. Otpišimo ovo kao pogrešan korak, hoćemo li?

Sljedeće godine, neka bude nešto tradicionalnije. Okrenimo se reklami o dječaku sa slomljenom nogom ili o psu kojeg je udario auto ili o fizičkoj manifestaciji koncepta žalosti. Znate, kao u stara vremena. Na kraju krajeva, Božić nije Božić sve dok vas šoping ne izludi.