Brazil za siromašne u inspekciji Arene na kojoj Hrvatska otvara SP: Stadion je spomenik last minute fušeraju!

Iz Brazila, Zvonko Alač

07:15, 12. lipnja 2014.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Foto: Z.A.

DOŠAO je i taj dan. Vaš brazilski reporter u društvu vašeg drugog brazilskog reportera, nakon što je iscijedio 3 reala (7.5 kuna) za kartu, otisnuo se na epopeju zvanu 45-minutna vožnja štrajkoljubnim metroom Sao Paula do same periferije velegrada, 30 kilometara udaljene Arene Corinthians, na kojem će Hrvatska danas pred cijelim svijetom utakmicom protiv Brazila otvoriti SP.

U metrou pazite na lovu, ali ako ne štrajka, ovo je jedna od najboljih stvari koja će vam se dogoditi u Sao Paulu

Putem smo grčevito stezali naše dragocjene smartfone i crkavice sakrivene posvuda na i u tijelu, dok smo laptope držali na prsima kao što dojilje privijaju svoju dojenčad, jer bila je ovo ozbiljna, dugotrajna ekspedicija, a mi jedini stranci i k tome bijelci, u vagonu prepunom namrštenih i tamnoputih stanovnika favela koje okružuju moderni i za SP nespremni stadion.

Metro je jedna od rijetkih stvari koja (kad ne štrajka!) u Sao Paulu funkcionira besprijekorno po svim kriterijima; vlakovi voze svake tri minute, čisti su, brzi i moderni, a stanice i platforme prostrane, odlično označene i osvijetljene. Za sve navijače Hrvatske u Sao Paulu obavijest, do stadiona vozi crvena linija metroa, a izlazite na zadnjoj stanici.

Ovi Brazilci vozaju bolje od Piquea i Senne

Teško nekome priznajemo primat u onome u čemu smo prvaci svijeta, ali Brazilci su veći "majstori improvizacije" od Hrvata. Naravno, navedena titula nije ništa drugo nego eufemizam za one koji sve rade kampanjski, u zadnji tren i preko one stvari.

Ista stvar Brazilce boli i za strane jezike, zapravo za svaki jezik koji nije njihov, pa nas je pet ovlaštenih i visoko pozicioniranih službenika oko stadiona, zaduženih za organizaciju, poslalo na jednako toliko pogrešnih lokacija za preuzimanje akreditacija. Kada smo se konačno dočepali plastificiranog lista, uslijedila je dugotrajna potraga za kartama za pojedine utakmice, treninge i konferencije za medije, koje se sve "logično" preuzimaju na različitim mjestima.

Vire cijevi, škripe podovi, radnici buše i pilaju. 20 sati prije otvaranja SP-a

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Naravno, dok su nas tako izvozali, prošlo je više od sat vremena, pa smo zakasnili na trening hrvatske reprezentacije, ali time nismo baš ništa izgubili, jer odat ćemo vam malu tajnu našeg zanata, ti treninzi, tj. njihovi dijelovi otvoreni za javnost, teška su prevara na koju ne valja trošiti vrijeme, pa smo se Buble i ja umjesto da gledamo kako naši dečki igraju ševu i smijulje hvatajući se za međunožje, radije jedan drugog slikavali u pozama vladara stadiona, kako bi se tim fotkama hvalili na fejsu.

Ali, bez brige, nismo se samo zajebavali nego smo se bacili u inspekcijski nadzor Arene Corinthians, odnosno njenih vidljivih i skrivenih dijelova. Dok pišem ovaj tekst, oko mene prolaze radnici koji buše, verglaju, pile, montiraju, dakle izvode veće i manje zahvate na stadionu koji će "za koji sat" biti centar nogometnog svijeta. Putem škripe grbavi podovi, wc bi se mogao i manje "čuti".

Njegova sjeverna tribina je da pojednostavnimo, montažna, pa nam nije jasno otkud trošak od 450 milijuna eura na Arenu, kao i kako da se toliko kasni s radovima. Sve na stadionu radi se u zadnji čas, a iako ćete od stanice metroa do Arene prijeći par stotina metara, taj put kada smo mi njim išli bio je neosvijetljen, u potpunom mraku.

Boja na nogostupima još se nije osušila, ali je ukrasna trava

U zadnji tren bojaju se rubovi nogostupa na cestama do Arene, trava koja se u ukrasne svrhe, u kvadratima sadi na cestama i putevima do stadiona, već se sasušila i raspala, a dodamo li kako na sve krajeve vire žice, kabeli, cijevi i da gotovo svi zidovi i stropovi nisu oličeni, shvaćate zašto se čini kao da je ovaj stadion obuzeo duh Maksimirske rugobice. Internet za sada radi u ogromnom press-centru, ali itekako šteka na stadionu, pa se nemojte nadati da ćete selfieje s Arene uspjeti postati u realnom vremenu.

Za jednu stvar skidamo kapu Brazilcima; nema besplatnog bezalkoholnog pića ni zalogajčića za horde novinarskih grebatora, ali ako nakon ovakvog maratona stadionom i okolicom, nakon što vas "organizatori" iscrpe i ožedne, poželite ne prositi, nego 15 kuna platiti pola litre vode, onda ćete to čekati pola sata, iako je ispred nas u redu bilo samo desetak kolega.

Domaćini jednostavno u svemu; od gradnje stadiona, pa do uslužnih djelatnosti, pokazuju koliko su spori, tromi, nezainteresirani i da jedva čekaju da SP u najnogometnijoj zemlji svijeta završi, iako još nije ni počelo.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.