NAJVEĆA smotra europske košarke, Eurobasket, počinje u subotu, 5. rujna, a po prvi put u povijesti domaćini grupnog dijela turnira biti će čak četiri zemlje. Zbog ratnog stanja u Ukrajini FIBA je lani oduzela domaćinstvo toj bivšoj sovjetskoj republici, a domaćinstvo je dodijelila Hrvatskoj, Njemačkoj, Latviji i Francuskoj. Grupnu fazu svaki će domaćin odigrati doma, no od osmine finala karavana se seli u Francusku u kojoj će se odigrati završni dio turnira.

 

Svaki dan do početka prvenstva Index će vam predstaviti po jednu grupu. Krenut ćemo po redu i kao prvu upoznat ćemo skupinu A u kojoj će igrati domaćin Francuska, Rusija, BiH, Izrael, Poljska i Finska.

 

 

Ruski trener Evgenij Pašutin u Francusku je odveo jednu zanimljivu momčad, poprilično uravnoteženu mješavinu iskusnih i prekaljenih veterana te mlađahnih igrača koji će na Eurobasketu debitirati po prvi puta za nacionalnu selekciju.

 

Premda Pašutin neće moći računati na dvije nominalno prve zvijezde momčadi  - Alekseja Šveda, igrača s golemim NBA iskustvom te sjajnog igrača Cleveland Cavaliersa Timofeya Mozgova - iskustva i rutine u momčadi neće mu nedostajati. Pašutinova produžena ruka na parketu bit će Anton Ponkrašev, novi kapetan momčadi te njegov zamjenik Sergej Monya, dvojac koji je bio i u rosteru Davida Blatta 2007. kad je Rusija senzacionalno u finalu porazila domaćina Španjolsku i uzela naslov europskog prvaka.

 

Vitalij Fridzon, igrač koji je još u Beogradu 2005. debitirao na velikim natjecanjima također je tu, a upravo će oni uz pomoć Andreja Vorontsevicha, jednog od najtalentiranijih ruskih igrača posljednjih godina pokušati ponoviti zadnji veliki rezultat ruske košarke – broncu iz Londona 2012.

 

Također, treba obratiti pažnju i na jako dobrog  Andreja Zubkova, 205 cm visoko krilo Lokomotiva iz Kubana te na najmlađeg igrača u momčadi čak 220 visokog centra Andreja Desiatnikova.

 

Solidna momčad koja će proći prvi krug, no za nešto više trebat će im puno sreće.

 

 

Najveći favorit turnira. Domaćini su, u Montpelieru, a poslije i u Lilleu imat će strahovitu podršku navijača, naravno, vjerojatno ako zatreba neće nedostajati ni sudačkog vjetra u leđa, no najvažnija činjenica zbog koje Francuze smatramo apsolutnim favoritima za zlato je nevjerojatna moć koju ova momčad posjeduje. Istina, Joakim Noah ni ovaj put nije u sastavu, no ostatak momčadi na koje može računati izbornik Vincent Collet impresivan je.

 

Joffrey Lauvergne, Florent Pietrus, Mickael Gelabale, Evan Fournier i Antoine Diot. Kad vam ovih pet imena nisu u prvoj petorci, već čekaju svoju priliku na klupi, onda znate da imate momčad za najveće dosege. Naravno, sve počinje od Tonya Parkera, koji je tu i koji je spreman pred domaćom publikom obraniti zlato iz Slovenije od prije dvije godine.

 

Na dvici će biti CSKA-ov Nando De Colo, koji je kronično nedostajao Francuzima lani na SP u Španjolskoj, a Nicolas Batum, vjerojatno najbolji obrambeni igrač na ovom turniru, bit će zadužen za ''prljave poslove''. 

 

Legendarni Boris Diaw, radit će ono što već godina savršeno radi kako u reprezentaciji, tako i u San Antoniju, a centra će igrati Rudy Gobert. Gobert je uz Diawa lani bio najzaslužniji što su Francuzi usred Španjolske izbacili domaćine u četvrtfinalu SP-a, a ove sezone je odigrao maestralnu sezonu u Utah Jazzu i prometnuo se u jednog od najpotentnijih centara najjače lige na svijetu.

 

Obrambeno superiorni, napadački kreativni. Ipak, i ovakve Francuze može se pobijediti. Srbi su lani pokazali na koji se način može igrati protiv njih, no ova momčad Tricolora od tada jača je za Parkera i De Cola, a ponavljamo, cijeli će turnir igrati doma.

 

Prvi favoriti za zlato.

 

 

Zlatno doba poljske košarke odavno je zameo vjetar. Srebro iz 1963. te bronce iz 1939., 1965. i 1967. davna su prošlost i tek statistički podsjetnik da je ta zemlja nekoć bila košarkaška velesila, no daleko od toga da je Poljska momčad koju se smije podcijeniti. Hrvatski košarkaši u to su se uvjerili na Eurobasketu u Sevilli 1997., kad su Poljaci porazili momčad Petra Skansija, a i prije dvije godine u Sloveniji, kad su izabranici Jasmina Repeše igrali u polufinalu, dobro se sjećamo muke po Poljacima u grupnoj fazi.

 

Naravno, alfa i omega momčadi, igrač od koga sve počinje je Marcin Gortat, 211 cm visoki centar Washington Wizardsa, a desna ruka će mu biti sjajni bek Panathinaikosa A. J. Slaughter, naturalizirani Amerikanac, koji bi vjerojatno imao mjesto u bilo kojoj reprezentaciji na ovom turniru.

 

Ostatak momčadi i nije nešto naročito poznat široj javnosti, a izdvojit ćemo Dardana Berishu, odnedavno igrača zagrebačke Cibone.

 

Poljska bi trebala proći grupu, a njoj kao glavni konkurent za treće mjesto u grupi, iza Francuske i Rusije nameću se reprezentacije Finske i Izraela.

 

 

Finska više nije košarkaški patuljak. Još od Eurobasketa u Litvi 2011., kad ju je Hrvatska jedva svladala, jasno je bilo da se na sjeveru Europe stvara jedna zanimljiva momčad, no kad su na posljednjem kontinentalnom natjecanju u Sloveniji prije dvije godine pobijedili jednu Rusiju i Tursku te se sa samo jednim porazom (od Italije) plasirali u drugi krug, Finska je preko noći postala najugodnije iznenađenje turnira.

 

Izbornik im je Henrik Dettmann, a igraju jednu nepredvidivu, nešablonsku košarku s puno trke i šuteva za tri poena. Krasi ih jaki momčadski duh, a prvi među jednakima je zasigurno prva zvijezda reprezentacije Petteri Koponen, bivši igrač Virtusa, a danas Himkija.

 

Fincima je teško predvidjeti plasman, mogu podbaciti, a mogu oduševiti kao i u Sloveniji. Ipak, predviđamo im borbu za treće mjesto u grupi skupa s Poljacima i možda Izraelom.

 

 

Kad su igrali Miki Berkovich i Doron Jamchi, prije nekih tridesetak godina, Izrael je bio košarka velesila, a 1979. osvojili su i europsko srebro. Danas sva slava izraelske košarke počiva na Maccabiju iz Tel Aviva i stranim legionarima koji brane boje židovskog najvećeg ponosa.

 

Doista, Izrael je zemlja košarke, košarka je tamo religija, a Maccabi je puno više od kluba i pomalo čudi da desetljećima nacionalni sastav nije napravio neki značajniji rezultat niti su izbacili neku superzvijezdu.

 

No, Izrael je sličan Finskoj. Momčad je koja nema nekih zvijezda, momčad koja vjerojatno ne može daleko, ali momčad je koja svakome može zadati puno problema ako se protiv nje ne uđe ozbiljno. To najbolje znaju hrvatski košarkaši.

 

Najveća zvijezda je kapetan Omri Caspi koji igra u Sacramento Kingsima, a uz njega jedini igrač koji ne igra u domaćem prvenstvu je Gal Mekel, igrač beogradske Crvene Zvezde.

 

Izrael će teško izboriti plasman u osminu finala, no ako im se zvijezde poklope, možda se nekako i mogu progurati do osmine finala. Međutim, bit će im jako teško.

 

 

Šteta, jer reprezentacija BiH uz malo sreće mogla je pucati čak i na poziciju broj dva u ovoj skupini, no u sadašnjim okolnostima, teško da mogu izbjeći posljednje mjesto.

 

Naime, najbolji igrač reprezentacije Mirza Teletović zbog plućne embolije već je dugo izvan parketa, a zbog bizarnih i nespretnih nesporazuma na popisu nema i Denverovog Jusufa Nurkića te Bayernovog Nihada Đedovića.

 

S njima trojicom BiH bi bila ozbiljna reprezentacija koja bi svima mogla raditi ogromne probleme, ovako, sumnjamo da mogu izboriti plasman u drugi krug.

 

Najvažniji igrači u momčadi Duška Ivanovića su Cedevitin Nemanja Gordić, krilo Edin Bavčić, kapetan momčadi i igrač Albe Elmedin Kikanović te odličan šuter Marko Šutalo.

 

 "Sad kad smo završili s pripremama, osjećam se jako zadovoljni s onim što smo učinili", komentirao je trener Ivanović te je dodao:

 

''Iako smo izgubili neke utakmice, mislim da smo puno naučili iz tih poraza. Naš glavni adut je momčadska igra i borbeni duh i mislim da uz malo sreće možemo biti u prve četiri momčadi i izboriti nokaut fazu''.

 

Teško, ali zašto ne vjerovati?