Foto: Ilustracija

MICHEL PLATINI, predsjednik Uefe i Joaquin Almunia, potpredsjednik Europske Komisije, izdali su zajedničku izjavu, koja osim detalja Financijskog fair playa (FFP), najavljuje  rigoroznu kontrolu financijske pomoći koju država (ali i regionalna, lokalna i gradska uprava) daju profesionalnim nogometnim klubovima.

Uostalom, pročitajte što spremaju predsjednik Platini i potpredsjednik Almunia:

"Državna financijska pomoć klubovima koji je primaju narušava pravednost natjecanja i one koji je primaju stavlja u povlašten položaj u odnosu na one koji su bez nje. Osim toga, nije u skladu s načelom ograničavanja državne pomoći EU. Takva pomoć nije u skladu s tržišnom ekonomijom i može se odobriti jedino pod strogim uvjetima.

"Svaka državna pomoć klubu, mora se najaviti Europskoj komisiji"
 
Svaka pomoć se prethodno mora najaviti EK, kako bi se procijenilo zaslužuje li je klub koji je tražio. To je potrebno kako bi se izbjegle situacije kojima svjedočimo posljednjih godina: Klubovi koji loše posluju, upadanjem u financijske teškoće traže financijsku pomoć države ili im ona sama pomaže. EK i Uefa će zajedno odlučiti kako tretirati klubove koje spašava i restrukturira država."

Uvođenje FFP-a i nama posebno zanimljivo, zabrana državne financijske intervencije kao pomoć klubovima, ukratko znači ono na što su gotovo svi klubovi, a hrvatski pogotovo, zaboravili -  življenje u okviru s vlastitim mogućnostima. Naši veliki i mali klubovi su znali da će ih na kraju spasiti država ili manja jedinica njenog teritorijalnog ustroja.

Zamislite Dinamo bez Bandića i Hajduk bez Banovine

Znamo da su se od dolaska demokracije naši najveći klubovi ponašali poput pijanih milijardera: Za ogromne novce dovodili su razvikane a bezvrijedne trenere i još gore i skuplje igrače, na pripreme su išli u Čile i na Kanare, ali istovremeno dugujući stotine milijuna poreza, koje im je država spremno opraštala.

Junaci provincije: Dečakova igračka i Vukelićeva prćija

Spustimo li se na nižu razinu, od Suhopolja do Karlovca, nalazimo klubove kojima država možda nije puno toga opraštala, ali koje su zato vodile lokalne političko-vojne kabadahije, često na način da su u njima kadrovirali, vedrili i oblačili, a da financija dolazili tako da su sofisticirano uvjeravali lokalne tvrtke u isplativost takvog odnosa.

Tuđmanov trajni nalog za plaćanje Croatiji i Sanaderov za preoblikovanje Hajduka

Vratimo li se opet na višu razinu, to je za Državni klub radio sam Vrhovnik, ali ni premještanjem centra moći u Vladu nije se promijenilo na bolje: Sanader je naredio i nadgledao preoblikovanje za stečaj spremnog Hajduka, čije ključeve danas drži notorni Kerum, dok Zagrepčani onom koga nagrađuju uzastopnim gradonačelničkim mandatima, mogu zahvaliti da stotine milijuna njihovih kuna završavaju u Dinamovoj "omladinskoj školi" i "investicijskom održavanju".

Stvarno je teško zamisliti hrvatski nogomet bez "spašavanja i restrukturiranja" koje su mu omogućavali i omogućuju gore spomenuti, ali zašto nam "usklađivanje sa standardima EU" ne bi bila zadnja slamka njegovog spasa.