Foto: Arhiva

O DINAMOVOJ generaciji 1967. koja je pobjedivši u finalu Leeds United osvojila Kup velesajamskih gradova napisalo se more tekstova, no mnogi ne znaju da je Dinamo četiri godine ranije također igrao u finalu istog natjecanja. A put koji je prevalio da bi igrao finalni dvoboj za europski trofej je senzacionalan i iz današnje persepektive nestvaran.

Naime, Dinamo je tada u europskim okvirima bio respektabilan klub koga se cijenilo i od koga se strahovalo. Nije bilo europske momčadi koju Jerković, Zambata, Belin ili Lamza nisu mogli dobiti, i ne samo dobiti, pobijediti, već i poniziti.

U prvom kolu Kupa velesajamskih gradova Dinamo je izbacio budućeg dvostrukog prvaka Europe Porto, da bi zatim eliminirao i belgiski Royal Gilloise. I tada, u četvrtfinalu, 13. ožujka Modri su došli u Munchen na megdan Bayernu.

Istina, danas najbolji klub na svijetu onda nije imao takav status, no daleko od toga da Bavarci nisu imali jaku ekipu koju je predvodio legendarni golman Sepp Maier.
Ipak, Dinamo je tog dana bio nezaustavljiv. Domaćina su potukli u svim segemntima igre i slavili s uvjerljivih 4:1. Dva gola je zabio Slaven zambata, a po jedan su dodali Jerković i Kobeščak.

Nakon eliminacije Bayerna u polufinalu je pao tada moćni Ferencvaros, a u finalu je ipak valencija bila bolja, mada treba reći da je Dinamo to finale igrao oslabljen, lišen pomoći dvojice možda najboljih igrača,  Lamze i Zambate