ALJOŠA VOJNOVIĆ, legenda HNL-a, ikona Osijeka i junak Kohorte, gostovao je u studiju Indexa.

Aljo je puna dva sata pred kamerom Indexa pričao o Nenadu Bjelici i njegovom povratku u rodni Osijek, o katastrofalnoj utakmici Hrvatske u Portugalu na otvaranju Lige nacija, o svojoj zanimljivoj i burnoj karijeri, životu nakon nogometa te brojnim drugim temama.

Aljoša Vojnović prošle se godine oprostio od nogometa u svojoj 34. godini. Vojnović je prve nogometne korake ostvario u matičnom Osijeku, u koji se dva puta vraćao. Igrao je za mladu reprezentaciju Hrvatske, a u bogatoj karijeri igrao je za čak 11 klubova.

Posljednji mu je bio mađarski Kapošvar.

O sebi

''Legenda? Ne volim tu riječ. Nisam ja legenda. Nije moja karijera bila baš takva. Recimo da sam bivši igrač. Termin legenda se nekako isprostituirao'', kazao je na početku Vojnović.

O dolasku Bjelice u Osijek 

''Dolazak Bjelice je najbolji mogući potez Osijeka. Dovođenje Bjelka je potez koji pokazuje da Osijek misli ozbiljno. Bjelica je najvoljeniji igrač Osijeka u zadnjih 20 godina. Super potez jer doveli su čovjeka koji može galvanizirati klub. Vjerujem da će s njim Osijek napraviti pravi rezultat. Bjelica će imati sve ovlasti i ima već plan. Svojom reputacijom Bjelica može dovesti igrače koji inače nikad ne bi došli u Osijek. Dolazak Bjelice je super stvar za HNL. Ne bih otpisivao Osijek ni ove sezone. Bit će jako zanimljivo prvenstvo.''

O problemu Bjelice s Mamićem u Dinamu

''Dolazak Bjelice je kompleksna tema. Znam da ima i onih koji mu zamjeraju što je bio u Dinamu. Nogomet je profesionalizam. Nenad je obiteljski tip. Dinamo mu je bio puno primamljiviji nego nekakva Rusija. Bio je u Poljskoj, Italiji. Ugovor s vragom? Da, opekao se, ali je izvukao to da je pokazao da je ozbiljan trener. Mislim da je iz Dinama puno više dobio nego što je izgubio. Devedeset posto ljudi s kojima sam pričao oduševljeni su dolaskom Bjelice, a to je odličan postotak. Svi koji mu nešto zamjeraju izvlače se na tu epizodu s Osijekom.''

O trenerima igračima

''Mourinho je izjavio da ne moraš biti konj, ako želiš biti džokej. Ipak, svakako je lakše ako si u karijeri bio veliki igrač. Onda lakše možeš pratiti sve što se događa, imaš autoritet u svlačionici i znaš kako stvari stoje.. Pogledajte Zidanea. Real volim, Barcu ne, pa često gledam Zizoua na treninzima. Užitak ga je gledati.''

O Mađarima u Osijeku 

''Nije sve crno i bijelo. Ima tu puno sive zone. Najžešći navijači su slavili kad je strani kapital ušao u Osijek. Osijek je dio velike četvorke u HNL-u, ima tradiciju nogometa, a takvi klubovi imaju specifičnu publiku. Tu ne prolazi bunker. U Osijeku nije lako igrati jer publika očekuje atrakciju. Jednom kad te ovdje navijači uzmu na zub, nije se lako vratiti. Navijači vole da se klub vratio u borbu za trofeje, ali isto tako žele još i više. Apetiti su narasli.''

''Bilo je nekih kontakata da uđem u klub, ali kako imam posao, ta mi je priča donijela nemir. Nisu to bile slatke brige. U ovom trenutku ne žudim za povratkom u nogomet. Nešto se kuhalo, ali sam odlučio da se sad ne vidim u nogometu. Vidjet ćemo što će kasnije biti. Lani sam tražio priliku u klubu da budem dio marketinga, ali nije prošlo. Sad sam shvatio da je možda i bolje da je tako ispalo.''

O kvaliteti HNL-a i glavnom problemu 

''Najmanji problem HNL-a je kvaliteta nogometa. Da stavimo neku drugu kulisu, nitko ne bi rekao da su neke utakmice HNL-a. Problem je druga prirode. Ljudi nemaju novca, teško se identificiraju s igračima za koje misle da imaju puno para. I dalje važi stigma o nogometašima kao 'fudbalerima s manekenkama', a to je prestrogo gledište. Treba jednostavno napraviti plan kako privući ljude na stadione. Igrao sam u Istri, krasan stadion, imaju više novca nego mi u Slavoniji, a opet nije bilo ljudi na tribinama. HNL ima svoju publiku. Trebamo se zapitati što nudimo tim ljudima koje želimo dovesti na stadione. Ponuda mora biti bolja. Bundesliga je skužila da ako spusti cijenu ulaznice i da nešto ponude gledatelju dodatno, tako ih dobiješ. Tada se ljudi zaljube u klub i postaju doživotni fanovi.''

''Kod nas je sport najvažnija sporedna stvar na svijetu. Mentalitet ljudi je takav. Prevažno i preozbiljno se shvaća sport. Nakon nekih poraza nikome nije palo na pamet ići na kavu ili na pivo. Odmah kuća. Ljudi ti zamjere jer misle da nisi dao sve od sebe. Kad promijenimo takav mentalitet, onda ćemo moći nešto napraviti i u državi.''

O Hajduku i Dinamu

''Nije mi krivo što nisam igrao ni u Hajduku ni u Dinamu. U Hajduku bih više volio igrati nego u Dinamu, baš zbog navijača. Uvijek su me navijači voljeli i ja njih i uvijek bih birao Hajduk između ta dva kluba. Tri puta sam bio blizu Hajduka, ali se nije dogodilo. Zašto nije, ne znam, ali tako je bilo. Tudor je taj treći put bio trener, sve je išlo preko Križanca. Nije prošlo. Možda sam i imao neki strah. Ljudi kod kuće su me uvjeravali da ne idem tamo, da ću se tako lajav zamjeriti nekome. Na kraju je ispalo da sam otišao u Osijek, u moj klub, tako da uopće ne žalim. Ipak, da sam tada otišao u Split, imao bih sigurno veću karijeru.''

O menadžerima u nogometu

''Nisam imao nikad pozitivnih iskustava s njima. Danas je nogomet takav, da postoje toliko sivih zona, da to nije normalno. Križanac mi je pričao da u Zenitu su samo dva agenta imala monopol na dovođenje igrača. Mogao si imati priliku dovesti kakvog god hoćeš igrača, ali ako oni nisu imali ugovore s ta dva menadžera, nije bilo šanse da dođu. Tako funkcionira cijelo društvo, a onda možete zamisliti kako je u nogometu, gdje se vrti toliki novac.''

O sucima

''Baš sam bio nedavno u društvu s jednim sucem. Priznao mi je da su me mrzili. Rekao mi je da su mi tražili bilo što da dobijem karton. Suđenje u HNL-u je po meni jako loše. Svašta sam doživljavao, posebice u manjim sredinama u HNL-u. Sudili su protiv mene i za mene, ali često je to bilo jako loše. Žalosno je to.''

O namještanju u nogometu

''Navlačiš me na tanak led. Takve stvari kad se rade onda se dogovaraju s iskusnijim igračima. Je li bilo namještanja, ne znam, ali vjerujem da je bilo. Ako je i bilo, tim dečkima ne zamjeram ništa. Pričam o slučaju Ofsajd. Da su napravili pizdariju, jesu, to je generalna pizdarija, ali njih su vlasnici klubova povlačili za nos, nisu im isplaćivali plaće i morali su nešto napraviti. Vjerujem da sad kad pogledaju u retrovizor, vjerujem da im je žao, ali tako je ispalo. Sjećam se kad sam bio klinac, tek sam počeo, i kad sam ulazio u igru protiv Cibalije jedan čovjek mi je rekao: 'Mali, radi što želiš, driblaj, rolaj, ali gol ne smiješ zabiti.'"

O VAR-u u HNL-u

''Ne znam što bih rekao. Ne kužim da suci imaju toliko kamera, a opet rade takve greške. Nisam za VAR. Gubi se dinamika igre. Znam da je nogomet postao prebrz, da sucima treba pomoć, ali je li VAR rješenje, nisam siguran.''

O debaklu Hrvatske u Portugalu

''Ne znam što bih rekao. Portugalci su brže padali, brže su se dizali. Nema se tu  što reći. Nismo imali pravi gard, ušli smo bojažljivo, nismo ni faul napraviti dok su nas oni gazili. Ipak, ne treba to gledati na nešto strašno. Čeka nas smjena generacije, a iako je to u subotu bilo jako loše, za reprezentaciju se ne bojim. Te igrače treba baciti u vatru, nemam mi toliki fond igrača kao neke puno veće zemlje. Vraćam se priči o mentalitetu. Naša se reprezentacija može više nabrijati i od Francuske i Portugala. Također, vrijedi i obratno. Kod nas su goleme amplitude u voljnom momentu. Velikim nacijama se ne događaju veliki padovi, ali te nacije imaju ogroman fond igrača i lakše im je zamijeniti udarnu ekipu. Čak i ova naša uvjetno rečeno šarena ekipa ima moć da bude jaka idućih godina. Modrića i Rakitića više nećemo imati, takvi igrači se jednom rode i zato se trebamo snaći s onim što imamo, a imamo dobru ekipu.''

O Kovačiću

''Kovačić treba prihvatiti ulogu lidera, Pašalić i Vlašić trebaju odrasti i sazreti. Kovačić lider? Zašto ne? Nije ni Modrić u Tottenhamu bio ono što je sad u Realu. Neke stepenice se ne smiju preskakati. Kovačić je u Chelseaju odigrao odličnu sezonu, dobio je puno toga i mislim da može postati lider. Kovačić nikad vani nije imao definiranu poziciju. U Interu je u 3-5-2 igrao zadnjeg veznog. Odigrao je nekoliko odličnih utakmica, a onda su ga počeli šaltati. I to traje godinama. Kad nemaš automatizma onda je nemoguće imati konstantu u svojoj igri i mirnoću. Siguran sam da će doći do toga.''

O omiljenom klubu

''Navijač sam Milana, volim Milan, ali nikad kao klinac nisam sanjao da igram tamo. Jedini san mi je bio igrati za moj Osijek.''

O Messiju

''Žao mi je ako stane. Volio bih ga vidjeti u nekom drugom klubu. Ok, romantika, ali zar ne bi bilo dobro vidjeti kako bi se Totti snašao u Realu? O kakvoj mi lojalnosti pričamo? Zašto u karijeri kakvu je imao ne bi živio u nekoj drugoj zemlji, naučio novi jezik? U karijeri sam promijenio puno klubova i to je veliko bogatstvo. Ovo sad što se dogodilo mi je totalni antiklimaks.''

O najdražem treneru

''Naravno, Bjelica, ali volio sam i Zorana Vulića. Trenirao me u Splitu i baš me cijenio. Imao je fantastične treninge, guštali smo na njima.''

O prestanku karijere

''Nikad nisam imao problema s ozljedama. Kad sam otišao u Mađarsku iz Osijeka, otišli su mi ligamenti. Požurio sam na teren radi nekih bonusa, nisam bio spreman i otišlo je opet koljeno. Nisam više bio spreman i prelomio sam da je gotovo.''

O Messiju i Ronaldu

''Nisam ljubitelj ni jednog ni drugog. Njih dvojica su moje godište, s njima se ne mogu poistovjeti. Moji idoli su Zidane i pravi Ronaldo.''

O omiljenim igračima

''Kad sam bio mali na igralištu bih vikao Aljoša Asanović kad bih dao gol. Prva sjećanja o nogometu su vezana za Crvenu zvezdu. Obožavao sam Prosinečkog. Starom bih govorio: Tata, je li tako da je Robi najbolji? Tata bi rekao: 'Ma je, ali Dejo je bolji.' Obožavao sam i Georgea Weaha, Ševčenka...''

O najboljem svih vremena

''Zidane. Osim što je na terenu izgledao kao Pink Floyd, zabijao je i najvažnije golove. Zato je najveći.''