NEBO je bilo vedro, snijeg je bio čvrst, a navijača je bilo tisuće. Taj 18. veljače 2018. bio je savršen dan za spektakularni slopestyle u Južnoj Koreji. Gus Kenworthy je namjeravao biti još bolji od srebrne medalje koju je iznenađujuće osvojio u olimpijskom debiju četiri godine ranije u Rusiji i bio je pun samopouzdanja. Pripreme su ovaj put bile vrlo drukčije. Uoči Sočija 2014. bio je prestravljen zbog razotkrivanja u zemlji u kojoj je homoseksualnost bila ilegalna i strahovao je da će biti protjeran iz sporta, piše BBC.

Ovaj put je Amerikanac bio jedan od dvojice otvorenih homoseksualaca u američkoj ekipi. Bio je tako iznenađen načinom na koji su ga LGBT+ zajednica i mnoštvo sponzora podržali nakon što je 2015. godine javno iskazao svoju seksualnu orijentaciju da im je svakako želio zahvaliti uspjehom u Pyeongchangu. Nažalost, stvari nisu išle po planu. No, ipak se iz neočekivanih razloga našao u središtu globalnog fokusa.

Kenworthy je pao u svojoj prvoj vožnji u finalu, a slično se dogodilo i u drugoj, pa je bio shrvan što je tako završila njegova kandidatura za olimpijsku medalju. Sve što je želio bilo je tiho se povući u okruženje obitelji i prijatelja, ali njegov je menadžer intervenirao i poslao ga prema novinarima željnima njegove pažnje. Kenworthy je bio zbunjen.

"Svi su me ispitivali o poljupcu, a ja nisam imao pojma o čemu govore", rekao je Kenworthy za BBC Sport.

"Bio je to tako nevini poljubac. Sigurno bih ga učinio dramatičnijim da sam znao u što će se pretvoriti. Da su mi kao djetetu rekli da je to OK, da sam siguran, da za mene ima budućnosti, vjerojatno bi mi to uštedjelo mnogo godina boli", kaže Kenworthy, kojem je bilo pet godina kad je shvatio da je drukčiji od ostalih dječaka i zbog toga se zabrinuo.

Bez očitih poznatih homoseksualnih uzora oponašao je svoje prijatelje, kao i starijeg brata, u nadi da će "izgledati normalno". Zaista se potrudio sakriti svoju "veliku i mračnu tajnu".

"To je imalo prilično negativan utjecaj na moje mentalno zdravlje jer sam se bojao da sa mnom nešto nije u redu. Kad sam bio na skijaškim izletima s noćenjem, pazio sam da budem posljednji koji će zaspati jer sam se bojao da ću progovoriti u snu i otkriti da sam gej. Mislio sam da nitko neće htjeti razgovarati sa mnom ako budem razotkriven, da će me izbaciti iz kuće i da nikad neću ostvariti skijašku karijeru. Bilo je to jako štetno."

Kenworthyjeva tjeskoba rasla je tijekom tinejdžerskih godina, kad su njegovi momčadski kolege koristili homofobne izraze u svakodnevnim razgovorima.

"Nije mi pomoglo ni to što se sve oko sponzora i ugovora temelji na imidžu. Budući da se nitko u mom sportu nije izjasnio kao homoseksualac, utuvio sam si u glavu da nitko ne želi biti povezan s gej skijašem i da ću ostati bez svega."

Homofobija je bila u središtu pozornosti uoči Olimpijskih igara u Sočiju 2014. godine jer je Rusija donijela novi antigej zakon, potaknuvši kritike širom svijeta. Nije iznenađenje da se Kenworthy našao u neobičnom raspoloženju, da su se njegovi strahovi i tjeskoba pojačali pa se pokušao uklopiti i ne izazivati pažnju.

"Osjećao sam se kao da ulazim u lavlju jazbinu jer ozračje u Rusiji bilo je protiv mene. Potom sam pomislio kako ne podržavam ni sam sebe i kako nisam dovoljno hrabar da budem ono što jesam. U to vrijeme imao sam dečka koji je radio u medijima i koji također nije javno pokazivao svoju sklonost. Bilo je to poput zabranjene ljubavi."

Unatoč stresu bile su to izuzetno uspješne Igre za stručnjaka za slopestyle jer je osvojio srebrnu medalju i s još dvojicom Amerikanaca našao se na pobjedničkom postolju. Međutim, ono što je trebalo biti fantastično vrijeme, budući da je ostvario životni san, brzo je postalo noćna mora.

"Imao sam tajni plan izjasniti se kao gej u Rusiji u znak svojevrsnog protesta. Nisam to učinio, bio sam previše uplašen i nisam bio spreman. To me izjedalo. Uslijedila je medijska turneja, što je nakon same medalje najuzbudljivija i najzabavnija stvar koja se događa sportašima. Obasipaju nas pažnjom i uvažavanjem, ali ja sam se borio u sebi i razmišljao o samoubojstvu. Nije mi pomoglo ni to što smo sve te intervjue davali uoči Valentinova pa su nas sve pitali u koju smo slavnu osobu zaljubljeni ili s kime bismo išli na spoj iz snova. Osjećao sam se tako lažno i užasno zbog svih laži koje sam izgovorio."

Nekih 18 mjeseci kasnije više nije mogao podnositi dvostruki život. Nakon što je obitelji i prijateljima otkrio svoju seksualnost, o tome je progovorio i javno.

"Došao sam do točke da više nisam mogao tako nastaviti. Također sam shvatio da sam nekako postigao sve što sam želio u smislu olimpijske medalje, pa ako izgubim sve i ako me otjeraju iz sporta, smatrao sam da mogu otići uzdignute glave."

Reakcija je bila pozitivnija nego što je mogao zamisliti.

"Sa svakom osobom kojoj sam otkrio svoju orijentaciju s ramena mi je nestajao veliki teret. Osjećao sam se slobodno i oslobođeno, što je bilo nevjerojatno. Tada sam progovorio i javno kako bih dosegnuo sve one koji su, poput mene, iz bilo kojeg razloga živjeli zatvoreni u ormaru i nisu mogli izaći. Bilo je to nevjerojatno dobro primljeno."

Uslijedila je sezona koju Kenworthy opisuje kao najbolju ikad, tijekom koje je završio na pobjedničkom postolju u svim natjecanjima u kojima je nastupio. Uoči Olimpijskih igara 2018. godine Kenworthy je bio jedan od favorita. Uz podršku LGBT+ zajednice, vojske osobnih sponzora i tvitove podrške od idola poput Britney Spears, osjećao se samouvjereno.

Ipak, bilo je i onih koji nisu baš pružali podršku.

"Neke stvari na društvenim mrežama bile su zaista mračne. Budući da smo se klizač Adam Rippon i ja izjasnili kao homoseksualci, primali smo prijetnje smrću. Ljudi su u tvitovima pisali kako se nadaju da ću slomiti noge, da će svijet gledati kako patim ili da ću slomiti vrat i umrijeti. To su stvari s kojima se drugi sportaši nisu morali nositi."

Zbog dva pada Kenworthy je završio na posljednjem, 12. mjestu u finalu slopestylea. Iako je i dalje razočaran rezultatom, na Igre gleda puno pozitivnije.

"Nevjerojatno je kako je taj poljubac emitiran i kako je stigao u domove širom svijeta, pa i u zemlje u kojima je homoseksualnost još uvijek ilegalna. Znam da je to bio samo bezazleni poljubac o kojem tada uopće nismo razmišljali, ali važno je što on predstavlja."

Kenworthy se i dalje nada još jednom jurišu na olimpijsku medalju na Igrama u Pekingu sljedeće godine. To će učiniti nastupajući za Veliku Britaniju, a ne za SAD jer će predstavljati državu svog rođenja.

"Moja mama je Britanka i posljednjih osam godina ponosno je mahala američkom zastavom zbog mene. Sad bih ja volio ponijeti britansku zastavu zbog nje pa sam se pridružio britanskoj reprezentaciji koja mi je pružila mnogo podrške."

Kanadski umjetnički klizač Eric Radford postao je 2018. godine na Zimskim olimpijskim igrama u Pyeongchangu prvi olimpijski pobjednik koji se javno izjasnio kao homoseksualac, a Kenworthy se nada da će u Kini krenuti njegovim stopama.

"Mnogo bi mi značilo vratiti se na pobjedničko postolje zastupajući Veliku Britaniju i LGBT+ zajednicu. Bilo bi to moje krunsko postignuće", zaključio je Kenworthy za BBC Sport.