FANTASTIČNA pobjeda hrvatske rukometne reprezentacije u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva nad Mađarskom 31:30 uvela ju je među najbolje četiri momčadi i donijela joj okršaj za finale protiv starog rivala Francuske.

Ozljedama osakaćena momčad Dagura Sigurdssona bit će autsajder protiv Francuza, koji ni nakon smjene generacija ne gube na kvaliteti. No, iako opet imaju vrhunsku momčad, na golu više nemaju legende poput Vincenta Gerarda ili Thierryja Omeyera, koje su prošlim hrvatskim generacijama najčešće zaključavale vrata.

Bivši hrvatski reprezentativni golman Ivan Stevanović za Index je prokomentirao pobjedu nad Mađarima, ulogu hrvatskoga golmanskog dvojca u njoj, frustracije poljskoga golmana kad mu momčad uvede ekstra igrača i primi gol te aktualne francuske čuvare mreže, za koje kaže da su izvrsni, ali nisu karizmatični kao njihovi slavni prethodnici.

Kako ste vidjeli utakmicu iz golmanske perspektive?

Bila je to prava utakmica za nas gledatelje da izgubimo živce. Kao i na cijelom turniru, igrali smo toplo-hladno, a Mađari su bili odličan protivnik. Njihov golman Bartucz bio je odličan cijelu utakmicu, ali i obrane Kuzmanovića i Pešića dolazile su u idealnim trenucima utakmice, oni su nas vratili u život. Vraćali smo se sa zaostataka od tri, četiri gola, ni sam ne znam kako smo pobijedili.

Koliko demoralizira golmana kad tako dobro brani kao Bartucz, a ekipa mu primi tri gola jer je umjesto njega uveden ekstra igrač?

Već smo se naviknuli na to, već nekih desetak godina se može vaditi golmana. Nije to lako, ali to je naš posao. Većina trenera tako se pokušava vratiti u utakmicu, može se napraviti puno dobrih stvari, ali nekad ne završi idealno. Bila je to jedna od rijetkih utakmica na kojima sam vidio da je netko primio gol 7 na 5. Koliko sretno nam je to uspjelo... Malo na srce, malo na glavu.

Kako komentirate izvedbe golmana Kuzmanovića i Pešića na cijelom prvenstvu?

Kuzma je čak i zabio gol, imao je ključne obrane u specifičnim trenucima. Igra fantastičan turnir, Peša je popratio što je trebalo, na ovoj utakmici nas je vratio. Nadam se da će tako nastaviti i izdržati do kraja jer svi su već potrošeni i pod ozljedama.

Uz Kuzmu i Mateja Mandića ne treba se ni najmanje bojati za budućnost. Imamo dva fantastična mlada golmana, koji će uz zdravlje i malo sreće biti još bolji, a najmanje na ovoj razini. U današnjem rukometu golman je 50 posto ekipe. Nielsen vuče Dance, Kuzmanović nas... Bez golmana nema rezultata.

A kakvi su današnji francuski golmani?

Nisu na razini prijašnjih. Nekad su na golu Imali Gerarda, prije njega Omeyera, koji su bili neprikosnoveni, ali to je ekipa sa sedam, osam vrhunskih pojedinaca. Nema Nikole Karabatića, ali imaju tri ljevaka, sve su to ekstra igrači na svojim pozicijama. Imaju dva možda najbolja pivota na svijetu. Francuzi su uvijek Francuzi.

Golmani Desbonnet i Bolzinger nisu takva imena kao njihovi prethodnici, nemaju takvu karizmu i sigurno će naši igrači prema njima imati manji respekt nego prema prijašnjim golmanima. Ali to ne znači da nisu izvrsni.

Jeste li prije prvenstva, a posebno uz sve ozljede, mogli očekivati polufinale?

Rekao bih da sam očekivao da ćemo se dovući do četvrtfinala, ali u zadnjih godinu dana igrali smo toplo-hladno, pa nitko nije ni znao što misliti. Ali, uz 15.000 ljudi sve je moguće, nadam se da će nas tako gurati i protiv Francuza.