Bračanin obećao majci urediti mjesto gdje je Dražen poginuo. Evo što je napravio
U WROCLAWU šestog lipnja 1993., u kvalifikacijama protiv Slovenije, u jednoj sasvim rezultatski nevažnoj utakmici, Dražen Petrović je posljednji put predvodio hrvatsku reprezentaciju. Sljedećeg dana krenuo je s momčadi prema Zagrebu. Iskrcao se u Frankfurtu, pozdravio s ostatkom momčadi i autom produžio prema Münchenu. Preko Ingolstadta.
''Stojko, gdje ćeš spavati? U Intercontiju. Ok. Nazvat ću te večeras telefonom", poručio je najboljem prijatelju Stojku Vrankoviću. Nije nazvao. Njegove stvari sletjele su u Zagreb. Dražen se nije vratio.
Prije točno 31 godinu 7. lipnja 1993. u prometnoj nesreći kod mjesta Denkendorf na autocesti Frankfurt - München poginuo je jedan od najvećih europskih košarkaša svih vremena Dražen Petrović.
Premda je prošlo više od tri desetljeća otkako je Hrvatska izgubila jednog od najvećih sportaša u svojoj povijesti, sjećanje na košarkaškog velikana ne blijedi. Generacije klinaca odrastale su slušajući od starijih tko je bio Dražen i zašto je bio i ostao toliko važan. Jedan od takvih je Luka Bonačić, 36-godišnji Bračanin koji već godinama s obitelji živi u Denkendorfu.
Kad je Dražen otišao, Luka je imao pet godina. Slabo se sjeća Dražena s košarkaških terena, ali itekako poznaje njegovu ostavštinu. Kako nam je rekao, zbog majke je odlučio otići na mjesto pogibije Dražena Petrovića i urediti spomen-obilježje u neporednoj blizini samog mjesta tragedije koje je tijekom godinama bilo zaraslo i zapušteno.
Majci je obećao da će urediti Draženov spomenik
"Majka mi je bila u posjeti i odveo sam je do spomenika da upali svijeću. Kad smo došli, vidjeli smo da je mjesto pogibije bilo posve zapušteno, zaraslo u korov, a trava je bila metar visoka. Obećao sam majci da ću doći i za nju očistiti i urediti spomenik te zapaliti svijeću", rekao nam je Bonačić, koji osam godina živi i radi u gradu Denkendorfu sa suprugom te kćerkom Petrom i sinom Brunom.
Supruga Nives i on su inženjeri elektrotehnike i računarstva, a otišli su iz Hrvatske, kako nam je rekao, "trbuhom za kruhom." Otišli su i ostali. Luka nam priča kako njegovi klinci ne znaju tko je Dražen, a ni on sam nije neki preveliki fan sporta, no košarkaškom Mozartu se uvijek divio.
"Nisam neki preveliki fan sporta, ali Dražen je Dražen. Puno sam čitao o njemu, gledao sam neka stara videa i jasno mi je da je bio netko poseban. Ne bi bez veze cijeli svijet pričao o njemu."
Slučajno naletio na mjesto pogibije
Bonačić nam kaže da je prije nekoliko godina slučajno naletio na spomenik Draženu.
"Vozio sam se i naletio sam na neki spomenik i vidio na njemu hrvatski grb i loptu. Zaustavio sam se i vidio sam da je tu poginuo Dražen. Često vidim ljude kako se na tom mjestu okupljaju i pale svijeće. Ima dosta naših ljudi, ali i stranaca kojima je Dražen puno značio. Drago mi je zbog toga i zato sam se odlučio da ovo mjesto bude što je ljepše moguće. Čuo sam da je za ovu priču čuo jedan odvjetnik iz Zagreba, koji je dobar s Draženovom mamom Biserkom. Raspitivao se o meni i pokušao je stupiti u kontakt sa mnom", za kraj će Bonačić.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Kupci su zastajali pred ovim proizvodima u Konzumu - nije teško shvatiti zašto
Ljudi u Hrvatskoj rade nevjerojatne stvari za druge. Jeste li i vi među njima?
Pitali smo ljude kako kažu “volim te” kroz djela. Jedan odgovor stalno se ponavlja
Krpelji nisu samo ljetni problem. Veterinarka razbija popularni mit
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Kupci su zastajali pred ovim proizvodima u Konzumu - nije teško shvatiti zašto
Ljudi u Hrvatskoj rade nevjerojatne stvari za druge. Jeste li i vi među njima?
Pitali smo ljude kako kažu “volim te” kroz djela. Jedan odgovor stalno se ponavlja
