TREBAO je to biti jedan od najveselijih dana u povijesti Bradford Cityja, malog kluba iz Yorkshirea koji je upravo slavio jedan od najvećih trofeja koje je ikad osvojio.

Redoviti stanovnik treće i četvrte lige te godine je osvojio naslov u trećoj ligi i nakon gotovo 50 godina se vratio u drugu ligu. U posljednjem kolu prvenstva u goste je dolazio Lincoln City i pun stadion čekao je da igrači podignu trofej prije početka utakmice i proslave ga s navijačima.

"Bio je to dan naših navijača. Izašli smo na travnjak u majicama na kojima je pisala zahvala u njihovo ime. Za njih smo željeli dobiti tu posljednju utakmicu, da sezonu završimo na najbolji mogući način", prisjetio se tadašnji Bradfordov veznjak John Hendrie.

Tog 11. svibnja 1985. na Valley Parade Park natiskalo se 11.000 navijača koji su došli vidjeti prvi ulazak u drugu ligu nakon 1937. godine. Puhao je snažan vjetar i nogomet je uglavnom bio negledljiv. Nekoliko šansi ili polušansi, kriva dodavanja i u 40. minuti rezultat je bio 0:0.

Engleska televizija inače nije prenosila te utakmice, ali ITV je susret odabrao za prijenos, a komentirao je John Helm, koji je primijetio nešto čudno na tribini. Njegova pozicija na malom stadionu bila je blizu tribine koja će se za nekoliko minuta pretvoriti u pakao.

Sve je počelo cigaretom

"Jedan čovjek je pušio i želio je ugasiti cigaretu na podu. Zagazio je na nju, a cigareta je propala kroz otvor između stepenica. Minutu kasnije vidio je mali oblak dima kako se širi iz otvora pa ga je zalio kavom, a isto je napravio i njegov sin. Činilo se da je stvar riješena, ali nekoliko trenutaka kasnije pojavio se puno veći oblak dima. Čovjek je otišao po zaštitara, ali bilo je prekasno", rekao je Helm u intervjuu za Express.

Stadion Valley Parade Park bio je star skoro 100 godina i izgrađen uglavnom od drveta. Prostor između stepenica nije bio zatvoren pa se ispod tribine skupljalo smeće koje mjesecima nije bilo očišćeno. Helm je zapaljeni papirić primijetio u 15:40. 

Tih godina huliganizam u Engleskoj bio je na vrhuncu pa su mjere osiguranja na većinom starim i trošnim stadionima bile rigorozne. Ulazi na tribine bi se nakon početka utakmice često zaključavali, a takav je bio slučaj i u Bradfordu.

Martin Fletcher, tada 12-godišnji klinac zaljubljen u nogomet, bio je na slavljeničkoj utakmici s tatom, bratom, ujakom i djedom.

"Dim se uzdizao već dvije minute, ali nitko nije bio pretjerano zabrinut. Policija je bila svjesna da nešto gori, no nije bilo panike. Svi smo polako išli prema hodniku koji vodi od tribine u nadi da će problem uskoro biti riješen i da ćemo se vratiti na utakmicu. Pogledao sam kroz otvor u zidu i vidio poprilično velik plamen. Rekao sam ujaku da pogleda, a on je zabrinuto viknuo mom ocu: 'Johne, vodi djecu odavde!' Tata mi je rekao da povedem 11-godišnjeg brata Andrewa sa sobom prema izlazu, a on i ujak će pomoći djedu. Andrew nije želio ići sa mnom, nego je želio ostati s tatom pa mi je otac rekao da krenem sam, a oni će krenuti za mnom", prisjetio se Fletcher.

Utakmica je još trajala i prekinuta je tek nakon što se prvi plamen pojavio na samoj tribini. Malo tko je znao da se vatra u tom trenutku već ozbiljno razbuktala. Sudac je u 15:42 prekinuo utakmicu, tri minute prije poluvremena, a u 15:45 požar se strelovito širio tribinom i razvijao se u pakao za oko 3000 ljudi koji su se na njoj našli.

"Gledali smo požar i zafrkavali se oko njega. Dvije minute kasnije sve je bilo u plamenu. Sve. Brzina kojom se vatra širila je bila neopisiva", rekao je Bradfordov navijač David Pendleton

Sudac je igrače poslao u tunel

"Bili smo u tunelu nekoliko sekundi. Doslovno nekoliko sekundi. Krenuli smo prema svlačionicama kad je netko dotrčao do nas i rekao nam: 'Ne možete ovuda, sve je u plamenu.' Izašli smo nazad na teren i stepenicama preko tribine krenuli kroz lože prema klupskim uredima i kroz njih smo izašli na ulicu. A vani kaos. Sve je bilo u gustom crnom dimu i mogli ste čuti samo sirene i urlike", prepričao je Hendrie.

Ljudi su preskakali ograde i penjali se preko zidova kako bi pobjegli. Martin Fletcher našao se u hodniku prepunom ljudi koji su došli do izlaza. Bili su zaključani lokotima. U općem stampedu svi su krenuli prema drugoj strani i drugim izlazima. Dezorijentirani ljudi, umjesto da izađu na travnjak i spase se, krenuli su prema izlazima, od kojih su brojni bili zaključani. Vatra ih je uskoro sustigla.

"U sekundi je sve bilo crno. Dim nas je gušio i apsolutno ništa se nije vidjelo. Ljudi su vrištali, a onda su urlici postajali sve tiši i bilo ih je sve manje. Uskoro potpuna tišina", napisao je Fletcher, koji se uspio spasiti, u svojoj knjizi.

Drvena konstrukcija i krov prekriven bitumenom bili su idealna podloga za požar koji više nitko nije mogao kontrolirati. Zapaljeni dijelovi krova padali su po ljudima, a većina je od gustog dima bila potpuno dezorijentirana i u panici su ljudi živi izgorjeli. Martin Fletcher je jedini član svoje obitelji koji je živ izašao s Valley Paradea. Vatrena stihija otela mu je 34-godišnjeg oca Johna, 11-godišnjeg brata Andrewa, 32-godišnjeg ujaka Petera i 63-godišnjeg djeda Eddieja. S njima je poginulo još 52 ljudi u tada najvećoj tragediji engleskog nogometa. Sreća u nesreći bila je činjenica da na stadionu nije bilo zaštitne ograde prema travnjaku, koja je na većini stadiona postojala zbog huligana, pa se većina od 3000 ljudi na tribini spasila izlaskom na teren. Na tribinama nije bilo aparata za gašenje požara jer su uklonjeni u strahu od huliganizma.

Od 15:40, kad je ITV-ov komentator prvi primijetio mali plamen, do 15:49 izgorjela je praktički cijela glavna tribina stadiona na kojoj su čitavi ostali samo dijelovi željezne konstrukcije i ograda. Vatrogasci su stigli samo četiri minute nakon poziva, ali više nisu mogli napraviti ništa jer je vatra gutala stadion. Istražitelji su mrtve našli u sjedećem položaju, prekrivene izgorjelim bitumenom koji se tijekom požara otapao s krova i padao po ljudima.

Živi izgorjeli

Od 56 žrtava 54 su bili navijači Bradforda, a dvoje navijači gostujućeg Lincolna. Neke žrtve nađene su u WC-u, većina u hodnicima koji su vodili prema izlazima, a nekolicina je zapela ispod "kentaura" na izlazima pokušavajući izaći. Oni su stradali u stampedu i onda su izgorjeli. Najmlađa žrtva bio je Fletcherov 11-godišnji brat Andrew, a najstarija 86-godišnji Sam Firth, bivši predsjednik Bradforda.

Istraga iz srpnja 1985. godine zaključila je da je do smrti 56 ljudi došlo nesretnim slučajem, a porota se složila s takvim zaključkom. No 1986. godine jedan policajac i Susan Fletcher, Martinova majka koja je izgubila obitelj u katastrofi, tužili su Bradford City AFC. 

Dana 23. veljače 1987. godine sud je zaključio da klub snosi dvije trećine, a gradsko vijeće trećinu krivnje za smrt 56 ljudi. Sudac je odluku obrazložio činjenicom da je klub bio upozoren na alarmantnu količinu smeća ispod tribina i samo stanje konstrukcije, ali da je godinama ignorirao upozorenja iako je na kraju sezone bila predviđena rekonstrukcija stadiona.

Odštetu je od kluba zatražilo 154 ljudi. Preživjelima je isplaćeno po 40.000 funti, a ukupno je obiteljima žrtava isplaćeno oko četiri milijuna funti. Nakon katastrofe u Bradfordu podignuti su sigurnosni standardi na stadionima, a zabranjena je gradnja drvenih tribina.

Tragedija na Valley Paradeu bila je najteža u povijesti engleskog nogometa i jedna od dvije u Europi u malo više od dva tjedna. Točno 18 dana kasnije u Bruxellesu na Heyselu poginut će 39 navijača Juventusa, a četiri godine kasnije na Hillsboroughu u Sheffieldu život će izgubiti 96 navijača Liverpoola.

Za smrt 56 ljudi u Bradfordu nitko nije osuđen.