JOŠ OD ODLASKA Roberta Jarnija hrvatska se reprezentacija krpa na poziciji lijevog beka, iako se donedavno činilo kako je Borna Barišić riješio taj problem.

Ipak, kraj prošle i početak ove sezone ponudili su novo rješenje koje izgleda mnogo bolje od svih koje smo dosad imali. Domagoj Bradarić, 19-godišnjak koji je iz Hajduka otišao u Lille u drugom najvećem transferu splitskog kluba, u novoj sezoni igra odlično u vrhu francuske lige i morao je već jučer biti dio Dalićeve Hrvatske i to u početnom sastavu. Evo zašto.

Iznad konkurencije

Prvi razlog za takvu tvrdnju je što bivši kapetan Hajduka u ovom trenutku u novom klubu igra češće i na višem nivou od konkurencije. Borna Barišić muči se s minutažom u Rangersima. Zbog ozljede je prošle sezone propustio devet utakmica zaredom, a nakon toga još njih čak osam, te je započeo tek sedam od posljednjih 20 prvenstvenih utakmica. Ove sezone na polovičnom je učinku, s obzirom na to da je odigrao dvije od četiri prvenstvene utakmice. 

Marin Leovac prvi je izbor Nenada Bjelice, ali razina njegove igre ove sezone slabija je nego prošle, kada je veliki dio minutaže podijelio s Rrahmanijem. Strinić i Pivarić više nisu konkurencija zbog svog zdravstvenog stanja. Od svih igrača koji su bili na užem ili širem spisu u posljednje vrijeme Dario Melnjak ima najozbiljnije argumente jer je nezamjenjivi lijevi bek ove godine vrlo dobrog Rizespora. Ipak, u reprezentaciju je pozvan tek nakon otkazivanja dviju od tri prve opcije na toj poziciji i njegov "plafon" nije visok.

Domagoj Bradarić lani se afirmirao kao jedan od najboljih igrača Hajduka, zato je stigao i transfer u izvrsni Lille. Tamo je započeo svih pet prvenstvenih utakmica ove sezone te je upisao asistenciju. Hrvatska tako ima 19-godišnjeg beka kao standardnog člana jednog od najboljih klubova u jednoj od Liga petice, što je donedavno zvučalo kao nemogući scenarij. Kombinacija godina i izazovne okoline idealna je za daljnji napredak, a već je i na početku prvenstva vidljiv trend prema kojem Bradarić nastavlja brzo rasti.. 

Već je u HNL-u pokazao da je tehnički daleko od konkurencije na obrambenim pozicijama, pa i šire. U utakmici protiv Angersa sinoć imao je 93% točnih dodavanja, a mirnoća na lopti danas je neizostavan dio igre svakog braniča. Dalićeva Hrvatska najveće probleme u izgradnji napada u pravilu je imala kada bi je suparnik loptom natjerao na lijevi bok, gdje bi ih zbog tehničke potkapacitiranosti lakše pritisnuli i isprovocirali loptu. S Bradarićem je ta opasnost manja, a osim solidne agilnosti, okoliš francuske lige iz utakmice u utakmicu uči ga bržem donošenju odluka. Tehnička kvaliteta obrambenih igrača, posebno u situacijama kad suparničke ekipe igraju flastera na Modriću, ključne su za distribuciju prve lopte i izlazak iz zadnje linije.

Bek koji želi i traži igru, kojem se lopta može povjeriti i koji može biti dobra karika u napadu ima i bitne taktičke benefite za momčad. Nevoljkost naše vezne linije da češće koristi bočne igrače kao pomoćne ventile kojima se lopta može uputiti kako bi se izbjegao pritisak u sredini terena često dovodi do zakrčenja i bespotrebnih gubitaka lopte u toj zoni. Izbjegavanje igre na bok je produkt negativnih iskustava kada smo tamo imali tehnički najslabije igrače, ali mogućnost da se pomoću njih raširi suparnik može biti od ključne važnosti za napad, posebno kada se napada inferiorne suparnike koji se samo brane. 

Aktivnost u zadnjoj trećini

Hrvatska u Bradariću konačno ima igrača koji je moćan i opasan u zadnjoj trećini terena. Ima fin osjećaj za prostor i ubacivanje iza leđa krilnih igrača, a jedan je od rijetkih hrvatskih braniča uopće koji si mogu driblingom stvoriti bolju situaciju. 

Vrhunsku razinu centaršuta imao je još u HNL-u, kada je imao gotovo 10% (35%) precizniji centaršut od prosjeka lige, a tako je nastavio i u Lilleu. Pokušao je najviše centaršuteva (34) od svih obrambenih igrača, a prvi je i po broju uspješnih (7). Pritom treba napomenuti kako ono što statistika vodi pod neuspješan centaršut ne znači nužno i loš centaršut, već to da je obrambeni igrač prvi stigao do lopte. S devet točno izvedenih slobodnih udaraca također je u vrhu lige. Podatak koji zaokružuje njegovu igru u napadu je onaj da je dosad imao pet ključnih dodavanja, čime je na četvrtom mjestu od svih braniča u ligi. To su zbilja elitne brojke za bočnog igrača, a posebno je impresivno koliko se brzo Bradarić prilagodio takvom nivou nogometa. 

U situaciji kada Petković igra između linija Perišić može i mora češće zabadati prema sredini kako bi postao drugi napadač, a baš to otvara veliki manevarski prostor na lijevom boku naše reprezentacije. I tu može profitirati od Bradarićevih napadačkih kvaliteta.

Što može bolje?

Obrana. Bradarić je nepošteno percipiran kao grozan obrambeni igrač, uglavnom zbog prilične razlike u odnosu na igru prema naprijed. Ali istina je da je on zasad barem blago ispodprosječni ili, u najbolju ruku, prosječni branič. U HNL-u je imao visok postotak dobivenih duela i može se očekivati kako će u tom segmentu rasti u okolini koja to zahtijeva, ali obrambeno je mnogo manje aktivan nego u napadu. 

Vjerojatno je da bi Hrvatska barem u početnom razdoblju morala malo istrpjeti njegovu prilagodbu na suigrače. Bradarić naprosto mora osjetiti koliko često i brzo mu stiže pomoć krila, koliko daleko smije stajati od najbližeg stopera, a da se ne otvara rupa i koliko agresivno može izlaziti u pritisak na loptu, a da ne remeti obrambenu organizaciju ekipe. 

I tek treba vidjeti kako bi se on snašao u novoj ulozi i sredini, ali činjenica je da Hrvatska ima elitni talent na poziciji na kojoj donedavno nije imala naročito sretna rješenja, da je taj talent mlad i da ga treba razvijati i poticati. Konačno, baš ova skupina, u kojoj Hrvatska i dalje drži sve u svojim rukama protiv kvalitativno slabijih reprezentacija, idealan je inkubator za uvesti Bradarića na najveću scenu. Svojim profilom, kvalitetama, ali i igrama ove sezone, to je apsolutno zaslužio.