CHRISTIAN ERIKSEN srušio se pred kraj prvog poluvremena utakmice 1. kola skupine B između Danske i Finske, koja je potom prekinuta.

U zastrašujućim scenama danski reprezentativac je zateturao i onda pao licem prema dolje na travnjak te je ostao nepomično ležati. U pomoć su mu priskočili suigrači, a odmah je došla i medicinska služba, koja je danskoga kapetana oživljavala nekoliko minuta.

Igrači obje momčadi u šoku i suzama pratili su što se događa, a danski reprezentativci su tijelima okružili Eriksena da kamere ne bi mogle snimati njegovo dramatično oživljavanje. UEFA je nešto manje od sat vremena kasnije potvrdila da je Eriksen u bolnici te da je njegovo stanje stabilno.

Eriksenov slučaj jedan je u nizu nekoliko iznimno tužnih trenutaka u povijesti sporta od kojih su neki, nažalost, završili tragično.

Svima zajednički srčani problemi

Godine 1977. na utakmici Serie A između Perugije i Juventusa na terenu se od srčanog udara srušio Renato Curi i preminuo. Stadion Perugije i danas nosi njegovo ime. Dvanaest godina kasnije na kvalifikacijskoj utakmici između Nigerije i Angole na isti način je preminuo nigerijski igrač Samuel Okwaraji.

U novijoj povijesti svijet je šokirala smrt Marca-Viviena Foea, koji je tragično preminuo u lipnju 2003. godine. Kamerun i Kolumbija igrali su Kup konfederacija, a Foe se u 72. minuti iz čista mira srušio na centru. Oživljavali su ga 45 minuta i, iako je bio pri svijesti kad je stigao u bolnicu, Foe je preminuo u 28. godini života.

Samo godinu dana kasnije nogomet je izgubio i Benficina napadača Miklosa Fehera. Mađar je u sudačkoj nadoknadi dobio žuti karton i potom je zateturao i srušio se. U pomoć mu je prvi priskočio suigrač Tomo Šokota, a liječnička ekipa stigla je tek nakon 10 minuta. Feher je prebačen u bolnicu, gdje je preminuo, a Benfica je zauvijek umirovila broj 29. Imao je samo 24 godine.

Stoper brazilskog Sao Caetana Serginho preminuo je na terenu na utakmici protiv Sao Paula nakon 60 minuta igre. Uzrok je također bio srčani udar, a autopsijom je utvrđeno da je njegovo srce imalo čak 600 grama, dvostruko više od prosječnog ljudskog srca.

Puerta preminuo sa samo 22 godine

U kolovozu 2007. na utakmici Seville i Getafea u 35. minuti kolabirao je 22-godišnji Antonio Puerta. Sevillin igrač je došao k sebi te je bio zamijenjen, da bi se u svlačionici ponovno srušio. Prebačen je u bolnicu, gdje mu je ustanovljen urođeni srčani poremećaj te je tri dana kasnije preminuo. 

U prosincu iste godine na utakmici škotskog prvenstva između Motherwella i Dundeeja od srčanog udara se srušio domaći igrač Phil O'Donnell. Hitno je prevezen u bolnicu, ali mu nije bilo pomoći i preminuo je sat vremena kasnije.

U travnju 2012. godine u bolnici je od posljedica srčanog udara na terenu preminuo 25-godišnji nogometaš drugoligaša Livorna Piermario Morosini. Doživio je srčani udar tijekom utakmice s Pescarom, a zakazala je liječnička služba. Liječnici su završili i na optuženičkoj klupi. 

Muamba se oporavio, bio je klinički mrtav 78 minuta

Bilo je i slučajeva u kojima su se nogometaši izvukli nakon što su na utakmici doživjeli srčani udar. Takav je bio slučaj s Miguelom Garcijom, tada 31-godišnjim igračem Salamance, koji se u listopadu 2010. godine srušio na utakmici protiv Betisa. U pomoć su priskočili liječnici obje momčadi koji su ustanovili da je Garcia doživio srčani udar i uz pomoć defibrilatora uspjeli njegovo stanje normalizirati i spriječiti najgore. Nakon što je prebačen u bolnicu, gdje mu je stanje normalizirano, nesretni igrač Salamance izvijestio je javnost da više neće igrati nogomet.

Boltonov veznjak Patrice Muamba doživio je srčani udar na utakmici FA kupa protiv Tottenhama. Muambino srce nije radilo čak 78 minuta, ali je ipak proradilo uz goleme napore liječnika i kardiologa koji se zatekao na tribini tijekom utakmice.

Dva dana kasnije Muambino srce je kucalo bez pomoći, a Englez se polako počeo oporavljati. Ugrađen mu je pacemaker, Muamba je prekinuo karijeru, ali se potpuno oporavio.