HRVATSKA rukometaši pobijedili su u utakmici za koju se još od ždrijeba znalo da će biti ključna u prvom krugu Europskog prvenstva. Nizozemska je reprezentacija koju Hrvatska u zadnja tri susreta prije ovoga nije uspjela pobijediti, što je bio više nego dovoljan znak upozorenja.

Nizozemci su i u ovoj utakmici pokazali da takvi rezultati protiv Hrvatske nisu bili slučajni. Momčad Staffana Olssona uporno je kažnjavala najveću slabost Hrvatske u posljednje vrijeme, a to je povratna trka, odnosno obrambena tranzicija. Ipak, Hrvatska je i u takvim okolnostima upisala na kraju uvjerljivu pobjedu, što pokazuje koliko su aktualni svjetski doprvaci tijekom posljednjih godinu dana narasli kao momčad.

Pobjednički mentalitet

U periodu prije prošlogodišnjeg Svjetskog prvenstva, Hrvatska bi ovakve ključne utakmice, koje se odlučuju u posljednjim trenucima, puno češće gubila nego dobivala. To se promijenilo lani, kada je Hrvatska upisala nekoliko pobjeda u tijesnim susretima. Tako se postupno izgradio pobjednički mentalitet koji sada redovito izlazi na vidjelo.

Primiti gol nakon brzog centra, nakon što si se prethodno na drugoj strani namučio da ga sam zabiješ, može biti vrlo demoralizirajuće. Nizozemska je tako danas zabila velik broj golova, što je u više navrata i izazivalo vidljivu nervozu kod hrvatskih igrača, ali ih dugoročno nije poremetilo jer su i sami bili svjesni da se takve stvari moraju dogoditi.

Nizozemci su jednostavno brži i već godinama igraju na isti način, a dodatan problem predstavljala je i činjenica da je Hrvatska zbog obrane 5-1 morala mijenjati po dvojicu igrača. Stoga je u pojedinim situacijama dolazilo i do pogrešnih procjena kod igrača - nekad nije bilo dovoljno vremena da se izmjene obave na željeni način pa bi možda bilo bolje da su se svi poslije napada samo vratili u obranu.

No to je cijena koju će Hrvatska morati plaćati za 5-1 obranu. Pokoji gol iz tranzicije kompenzira se puno jačom obranom onda kada se sve izmjene naprave kako treba. Hrvatskoj će se to događati i ubuduće, ali važno je da se na to reagira baš ovako kako se danas reagiralo.

Hrvatska je pokazala da je spremna za uspjeh

Hrvatska nije paničarila u napadu te je bila spremna suočiti se s ekipom koja želi igrati na gol više. Ivan Martinović je igrao kapetanski, fenomenalno šutirao i zabio devet golova iz 13 pokušaja. Luka Cindrić je odlično dirigirao igrom, a Zvonimir Srna je, unatoč pojedinim ishitrenim pokušajima, odigrao vrlu važnu rolu sa šest pogodaka.

Svakako treba istaknuti i debitanta Zlatka Raužana, koji je s crte imao 4/4. Mario Šoštarić također je bio nepogrešiv, a onda ga je u završnici zamijenio Filip Glavaš i odradio nekoliko ključnih akcija.

Drugim riječima, Hrvatska je u jednoj divljoj utakmici pokazala smirenost i koncentraciju kada je to bilo najpotrebnije i u prijelomnim trenucima odvela susret na svoj mlin. Pokazala je da u napadu raspolaže i dobrom momčadskom igrom i individualnom kvalitetom. Pokazala je zašto je svjetski doprvak i zašto se i na ovom prvenstvu može nadati uspjehu.

Prostora za napredak još uvijek ima - povratna trka i mijenjanje napad-obrana može biti bolje, a i vratarski doprinos, kakav znamo da Dominik Kuzmanović i Matej Mandić mogu dati, još uvijek je izostao. Bude li Hrvatska u tim segmentima rasla kroz turnir, to bi, uz ovo što je danas pokazala, moglo biti sasvim dovoljno da se iskoristi lakša strana ždrijeba te da se još jednom uđe u borbu za medalje.