OTKRIT ću vam jednu ne odveć skrivenu tajnu - u MMA-u postoji velika zabavna komponenta. Mislim na kontakte s medijima i intervjue. Tijekom Super Bowl tjedna razgovarala sam s gomilom novinara i bila na gomili zabava. Sređivala sam kosu i šminkala se. Odijevala se u lepršave haljine i hodala po crvenim tepisima. Ono što ljudi ne razumiju je da je takva Kayla lažna, piše bivša američka džudašica, a danas MMA borkinja Kayla Harrison za web stranicu theplayerstribune.com.

Prava Kayla je ona koju vidite u kavezu Professional Fighters Leagueu. Tada osjećam da živim pravu sebe. Bez šminke. S vazelinom na licu. Moja kosa je zavezana, imam rukavice. Osjećam zastrašujući kavez na svojim leđima. Poskakujem po podlozi, a sudac me gleda i pita jesam li spremna. 

Tada sam Kayla. Ona druga Kayla... Uopće ne znam tko je ona. Ona je samo netko tko moram biti. Ta Kayla, borbena Kayla, trenutačno je na čekanju.

Ali, srećom, u mom životu svi su dobro, svi su zdravi.

Embed from Getty Images

Virtualna povezanost s obitelji

Živim dalje od obitelji. Moji su iz Ohija, a ja sam na Floridi. Preselila sam se kod svog trenera pa je on postao moj karantenski cimer. Ali svi su sigurni u karanteni, ne izlaze iz kuća, ne rade mnogo toga. Hrana i ostalo stiže im dostavom. Imamo obiteljski FaceTime, trenutačno čitamo Nancy Clancy (dječju knjigu u stripu) mojoj nećakinji, a zajedno radimo i malo vježbi i rastezanja. Čitam hrpu različitih knjiga odjednom. Čitam sve. Čitam knjigu o svijesti "Everyday Mindfulness". Čitam i "The Seat of the Soul and Whole Again". Nedavno sam pročitala i "Shoe Dog" i bila je stvarno dobra. Radi se o memoarima Phila Knighta, suosnivača Nikea. Gledam "Modern Love", seriju temeljenu na kolumni The New York Timesa. Gledala sam i neke epizode "30 for 30". Voljela sam one epizode o Detroit Pistonsima s kraja 80-ih i početka 90-ih godina, o Bad Boysima. Bili su poput nasilnika. Svidjelo mi se.

Embed from Getty Images

Pokušavam se navući na "The Sopranos" samo zato što je to jedna od najcjenjenijih serija u televizijskoj povijesti. Čovječe, kako mrzim glavnog junaka Tonyja Soprana. Mrzim ga. Ne mogu to podnijeti. On je sociopat. Ubija ljude i vara svoju ženu. Jednostavno ga ne volim. Uopće. Nimalo. Ali ja ne odustajem pa se snalazim i idem dalje. Ali zaista ga ne mogu podnijeti. Ljubiteljica sam sportskih filmova. Znate li što sam gledala dok sam bila mlada? Mislim na vrijeme kad sam imala osam ili deset godina. Gledala sam "Bloodsport" prije svakog turnira u džudu i to me zaista obuzelo. Naravno, opsjednuta sam filmovima iz serijala "Rocky". Radi se o nekim od najvećih filmova svih vremena.

Kultura poštovanja

Cijeli moj borbeni mentalitet dolazi iz džuda. Džudo je velik zbog respekta. Ima vrlo razvijenu kulturu poštovanja. Prvo što se u meču radi je naklon kako bi se suparniku iskazao respekt, iskazala zahvalnost i reklo spremni. Moja suparnica je samo prepreka. Nikad borbe ne shvaćam osobno. Mislim da je to važno. Kod mene to ne pali. Za mene je to samo biznis. Imam cilj i suparnica mi stoji na putu. Moj cilj je pobijediti u borbi. Moj cilj je osvojiti prvenstvo. Moj cilj je osvojiti pojas. To su moji ciljevi. Tko god je ispred mene, samo je prepreka. Ponosim se time da ne prihvaćam stvari emocionalno i da u borbi ni ne trepnem. Jedan jedini put kad sam u džudu imala dramu bilo je s Brazilkom Mayrom, sa svojom konkurenticom.

Embed from Getty Images

Na jednom sam turniru ozlijedila vrat i morala sam odustati. Prijatelj iz Brazila poslao mi je članak u kojem Mayra tvrdi da sam se povukla zato što sam se bojala boriti s njom. To sam shvatila jako, jako osobno i postala sam opsjednuta pobjedom protiv nje. Sljedeći put kad sam se borila s njom - izgubila sam.

Bolja verzija sebe

Bila sam opsjednuta i izgubila sam. Nakon toga shvatila sam da nema potrebe prihvaćati to osobno. Ne mora biti ozbiljno, ne mora biti pitanje života i smrti. Treba biti hladan i proračunati ubojica. Ideš u borbu i radiš ono što je potrebno. Pobijediš i ideš dalje. To je to. Trenutačno se puno više fokusiram na mentalni aspekt stvari. Mentalno, tko sam ja kao osoba i interno, kako mogu postati kompletnija kao pojedinac i kao ljudsko biće. Vrijeme je za učenje kako meditirati. Navikla sam da nikad ne mirujem pa je to za mene cjeloživotna borba. Zato samo radim na svjesnosti i meditaciji. Polako dolazim do toga da mogu sjediti i samo biti ja, moj um i moje tijelo. I dalje mislim da je jako važno ono što sami sebi govorimo.

Priča koju sami sebi pričamo je vrlo važna u ovakvim vremenima da bismo i dalje postavljali ciljeve. Čak i ako ne možemo izaći iz kuće, ipak si možemo postaviti ciljeve. Dnevni cilj, tjedni cilj ili cilj svakog sata. Ove alate i dalje primjenjujem u životu. To se nije promijenilo. Dakle, sebi i dalje postavljam ciljeve. I dalje pokušavam raditi na sebi kao ljudskom biću, kao osobi, kao borkinji. Pronalazim načine da postanem bolja verzija sebe, a nadam se da će to, uz dodatno vrijeme koje sada imaju, moći učiniti i drugi.