MOŽDA vam je prijatelj još tamo 2011. rekao za neki novi internetski novac zvan Bitcoin, a vi ste samo odmahnuli i rekli mu da nikad neće biti ništa od toga. Ili vam je email preusmjerio ponudu za posao iz snova u folder sa spamom i dok ste ju vidjeli, otišla je nekom drugom.

Ali te mogućnosti ne bi bile ni izbliza frustrirajuće kao "što ako" trenutak Queen's Park Rangersa i Gerryja Francisa kad su uspjeli ispustiti iz nemarnih ruku jednog od najboljih nogometaša moderne ere, piše Planet Football.

U sezoni 1998./99. QPR je bio usred mračne ere. Njihovi navijači će reći da je to bila jedna od nekoliko klupskih mračnih era, ali svejedno je vrijedna isticanja.

Uspon u prvoj polovici devedesetih

Devedesete su na Loftus Roadu počele prekrasno. QPR je bio stabilan član najjače divizije. Ray Williams vukao je konce, a Les Ferdinand trpao golove. Nakon dolaska Gerryja Francisa i prelaska u novo zlatno doba engleskog nogometa, postao je najistaknutiji londonski klub i završio peti u inauguralnoj sezoni Premier lige 1992./93. To je bilo nešto novo i uzbudljivo, klub je bio u usponu.

Ali, do 1998. stvari su se katastrofalno preokrenule. Tu briljantnu sezonu 92./93. slijedile su još dvije među prvih 10, ali Francis je otišao u Tottenham u studenom 1994., a Ferdinand je prodan u Newcastle u srpnju 1995. Projektu na Loftusu Roadu izmaknuto je tlo pod nogama.

Uslijedila je predvidljivo užasna sezona i 1996. QPR se pripremao za svoju prvu drugoligašku sezonu od 1982./83. U iduće dvije sezone promijenio je pet menadžera (uključujući privremene) i motao se po začelju First Divisiona.

Krajem 1998. vratili su Francisa, nadajući se povratku stare čarolije, a u potencijalno vrlo mudrom pokušaju da dovedu igrače s kontinenta kako bi nadogradili svoj napad - koji su činili Iain Dowie, Chris Kiwomya, Kevin Gallen i Steve Slade - pozvali su dva švedska 16-godišnjaka na jednotjednu probu.

Želio je ostaviti dojam. I ostavio ga je

Taj dvojac bili su mladi igrači Malmöa Tony Flygare i Zlatan Ibrahimović. Obojica su bili vrlo željni ostaviti dojam u Engleskoj. Ibrahimović se pobrinuo da dojam ostane trajan.

Flygare se 2014. u razgovoru za Daily Mail prisjetio: "Zlatan je predugo držao loptu i trener mu ju je oduzeo kad to nije očekivao. Nakon toga, Zlatan ju je oduzeo njemu i rekao treneru da odjebe."

Vatrena narav i pretjerano mišljenje o vlastitoj važnosti po kojima je veliki Šveđanin postao svjetski poznat bili su jasni i u toj ranoj dobi.

Nimalo iznenađujuće, trener QPR-a nije bio impresioniran. "Poludio je na Zlatana", prisjetio se Flygare. "U Engleskoj je sve toliko drukčije. Samo je rekao Zlatanu: 'Zbog ovoga ćeš disati na guzicu.' QPR nam se više nije javio. Ali ja mislim da Zlatan ni nije želio ostati i igrati u Engleskoj."

Promijenio je mišljenje 18 godina kasnije

Možda je tada ostavio takav dojam, ali kao što je dokazala njegova odluka da prijeđe u Manchester United 18 godina kasnije, nije mu se baš gadila ideja o zaposlenju u engleskom nogometu.

Naravno, do 2016. su mu se stavovi vjerojatno promijenili jer u drugoj dobi i prioriteti su drukčiji. Ali QPR vjerojatno žali što je njihov trener bio toliko ishitren u namjeri da natjera Ibrahimovića da se riješi lopte.

U trenutku mačizma i sukoba ega, Ibrahimović im je izmaknuo. Vratio se u Malmö i ostvario profesionalni debi godinu dana kasnije, prije nego što će na ljeto 2001. odabrati Ajax kao svoju iduću destinaciju.

S obzirom na to što je postigao u Eredivisie i neke čarobne trenutke u Ajaxovu dresu prije prelaska u Juventus, može se s velikom sigurnošću reći da tu odluku nije požalio.

Zlatan ne radi probe

U međuvremenu, sunovrat QPR-a se nastavio. Umjesto Ibre, doveli su Lukea Cornwalla na posudbu iz Fulhama. Luke Cornwall nije zabijao. Kasnije je igrao za Bradford, Woking, Lewes, AFC Wimbledon, Dulwich Hamlet i Met Police.

QPR je u 1999. završio na 20. mjestu i izbjegao ispadanje na gol-razliku. Dvije godine kasnije nije bio takve sreće i ispao je u treći razred prvi put u više od 30 godina, usred financijskog kaosa.

Za Ibrahimovića to nije bila jedina šansa da zaigra u Engleskoj u ranoj fazi karijere. Prije nego što je potpisao za Ajax 2001., natrag u London pozvao ga je Arsenalov gazda Arsene Wenger.

Kasnije je Ibrahimović ispričao: "Nisam bio na probi, došao sam na pregovore s Arsenalom. Ali Wenger je želio da odradim probu, a ja sam mu rekao: 'Ja ne radim probe, znate tko sam.'" Nakon onoga što mu se dogodilo u QPR-u, nije ni čudo da je odbio.