NA DANAŠNJI dan prije 81 godine u Somboru je rođen jedan od najvećih europskih košarkaša svih vremena, Radivoj Korać.

Žućko, kako su ga zvali, bio je prva velika zvijezda jugoslavenske košarke i jedan od najboljih igrača Europe svog vremena. 

U dresu svog OKK-a Beograd uzeo je četiri naslova prvaka bivše države i dva kupa, a s reprezentacijom Jugoslavije osvojio je olimpijsko srebro (Meksiko 1968), dva svjetska srebra (Rio 1963, Montevideo 1967) i dva europska srebra (Beograd 1961, Moskva 1965) te jednu europsku broncu (Wroclaw 1963). 

Korać je bio najbolji igrač Eurobasketa 1961. u Beogradu, a čak sedam godina zaredom (1957., 1958., 1960., 1962., 1963., 1964., 1965.) bio je prvi košgeter jugoslavenske lige s prosjekom od 32.7 koševa po utakmici. Također, Korać je bio i najbolji strijelac na tri uzastopna europska prvenstva (1961., 1963., 1965.), a bio je i najbolji strijelac košarkaškog turnira na Olimpijskim igrama u Rimu (1960.).

Tri puta je bio izabran u europsku momčad godine, a dva je puta proglašavan najboljim sportašem Jugoslavije (1960., 1962.).

Prije 29 godina Fiba ga je uvrstila u TOP 50 igrača, 2007. je izabran je u Fibinu košarkašku Kuću slavnih u Alcobendasu, a 2008. godine izabran je u 50 osoba koje su najviše doprinijele Euroligi i među 35 najboljih europskih igrača svih vremena. 

Po Radivoju Koraću godinama (od 1971. do 2002.) je nosio ime jedan od tri europska košarkaška kupa.

Ipak, Koraća se najviše pamti po nestvarnoj utakmici koju je odigrao 14. siječnja 1965. u tadašnjem Kupu europskih prvaka, današnjoj Euroligi. Njegov OKK Beograd je pobijedio švedski Alvik Stockholm 155:57, a Korać je ubacio 99 poena.

OKK Beograd je te sezone, kao prvak Jugoslavije, u prvom kolu bio slobodan, dok je njegov idući rival Alvik iz Stockholma u prvoj rundi izbacio Wolvese iz Amsterdama s 82:84 i 73:65.

Prvi meč igran je u Stockholmu na Badnjak, a OKK Beograd je slavio 136:90. Korać je ubacio 71 poen. Osam dana kasnije u uzvratu Šveđani su pometeni, a već na poluvremenu je bilo 60:17. Korać je u prvom poluvremenu ubacio 34 poena, a u nastavku je još većom silinom zatrpavao koš nesretnih Šveđana.

U drugom poluvremenu je zabio 65. Publika se zabavljala, kao i igrači beogradske momčadi i skoro svaka je lopta išla na Koraća. Žućko bi možda zabio i više, probio bi i stotku i srušio tri godine star rekord Wilta Chamberlaina (koji je u dresu Philadelphije ubacio točno 100 poena) da se u to vrijeme vodila statistika. Svi su znali da je zabio puno, ali nitko nije znao točno koliko.

''Nismo znali da je Korać tako blizu 100 poena, da jesmo, sve bismo napravili da prijeđe tu cifru'', rekao mi je više puta Bora Stanković, tadašnji trener OKK-a Beograd.

OKK Beograd: Maroević, Korać 99, Stanković, T. Rajković 14, Bojkić 2, Ivačković 1, Pavelić, B. Rajković, Pazmanj 1, Tošić 6, Nikolić 32.

Alvik: Hakanson 12, Grolund 3, Nigren, Bjorn 2, Lundmark 5, Linelof 12, Sviden 4, Hanson 19.

Radivoj Korać tragično je poginuo u prometnoj nesreći 02.06.1969. godine kod sela Kamenice, na cesti između Vogošće i Semizovca, 12 km od Sarajeva (BiH), poslije revijalne utakmice koju su igrale reprezentacija Jugoslavije i selekcija Bosne i Hercegovine.

Korać nikad nije bio samo običan sportaš. Bio je moralna i ljudska gromada. Intelektualac, inženjer elektrotehnike i veliki prijatelj nobelovca Ive Andrića, bio je veliki ljubitelj glazbe i s putovanja je u Beograd nosio ploče Beatlesa, Stonesa i ostalih popularnih bendova u to vrijeme, koje bi onda dao na radio da se puštaju u eter. Jugoslavija je upoznala rock glazbu preko Radivoja Koraća.