MANCHESTER CITY je u nedjelju u finalu Liga kupa pobijedio Chelsea 4:3 (0:0) nakon penala, ali glavna priča te utakmice je Chelseajev golman Kepa Arrizabalaga.

Španjolac je u 120. minuti, nekoliko trenutaka prije izvođenja penala, odbio izaći iz igre. Kepa se nešto ranije žalio na ozljedu i kad je Maurizio Sarri odlučio u igru uvesti Willyja Caballera, inače odličnog golmana za penale, Arrizabalaga nije želio izaći. Gestikulirao je prema klupi da će ostati u igri, što je potpuno razbjesnilo Sarrija.

Talijanski trener počeo je lupati po klupi, u jednom trenutku je čak krenuo u svlačionicu, ali se kraju vratio i bijesno urlao na Španjolca. Nakon konzultacije s glavnim sucem, koji je odlučio prekinuti travestiju, odustao je od zamjene i ostavio Kepu u igri. Obranio je jedan penal, ali više nije mogao i Chelsea je izgubio finale.

Njegov rijetko viđeni potez nepoštivanja trenera i momčadi podsjetio je na sličan potez njemačke legende Güntera Netzera iz 1973. godine koji je imao sasvim drukčiji učinak na ishod jedne velike utakmice.

Ždrijepci su harali Njemačkom

Günter je tada bio ikona Borussije iz Mönchengladbacha i njemačkog nogometa općenito. Rođen u Mönchengladbachu, Netzer je karijeru započeo u istoimenom niželigašu, a s 19 godina je ispunio dječački san i navukao dres Borussije dok je klub bio u trećoj ligi. Kad je Borussia 1965. godine ušla u prvu ligu, sjajni veznjak Netzer je već bio jedan od glavnih igrača, zajedno s Bertijem Vogtsom, Herbertom Laumenom i Juppom Heynckesom. Mlada momčad Borussije postala je juniorskim prvakom Njemačke i svi oni polako su počeli ulaziti u seniorsku momčad koja je s prosjekom od 21,5 godina bila najmlađa u ligi. Tako su i dobili nadimak Die Föhlen (Ždrijepci) koji koriste i danas.

Borussia je u prvu ligu ušla s minhenskim Bayernom s kojim će u sljedećih 15-ak godina razviti veliko rivalstvo i borbu za trofeje. Die Föhlen su igrali sjajan nogomet i dizali su se iz godine u godinu. U 18. kolu sezone 1966./1967. pobijedili su Schalke 11:0 i sezonu su završili na jako dobrom osmom mjestu. Zabili su 70 golova od kojih Leumen 18, Rupp 16 i Heynckes 14 i Borussiji je bilo jako teško zadržati najbolje igrače. Heynckes je otišao u Hannover, Rupp u Werder, ali Netzer i još nekoliko igrača ostali su u Mönchengladbachu i onda je krenuo uspon. 

"Za mene je to bio raj. Prilika da izgradim nešto veliko u svojem dvorištu bila je kao iz sna", rekao je jednom Netzer.

Godine 1970. i 1971. Borussia je postala prvakom Njemačke. Sljedeće tri prvak je bio Bayern, a zlatno doba kluba iz Mönchengladbacha trajalo je od 1975. do 1977. kad je klub osvojio još tri titule. Tad Netzera više nije bilo u Borussiji jer je 1973. godine otišao u Real Madrid, ali je te godine otišao i u legendu.

Borussia je u finalu njemačkog kupa 1973. godine igrala protiv Kölna. Netzer, koji je dvije godine ranije odveo klub do dva naslova prvaka, bio je apsolutni hit u Mönchengladbachu. Osim što je bio fantastičan igrač, Günter je imao i noćni klub u gradu, obožavao je Ferrarije i vozikao se njima po gradu. 

"On je bio nogometni genijalac. Vidio je stvari koje drugi igrači nisu vidjeli i imao je nevjerojatan osjećaj za odigravanje prave lopte u pravo vrijeme. Bio je gušt igrati s njim", rekao je Jupp Heynckes.

U finalu kupa protiv Kölna

Iako su svi guštali u njegovim nastupima, Netzer je tražio stepenicu više u svojoj karijeri i nekoliko dana prije tog velikog finala rekao je treneru Hennesu Weisweileru da odlazi u Real. Očekivano, Weisweileru to nije najbolje sjelo i na sveopće zgražanje izostavio je Netzera iz momčadi za utakmicu s Kölnom, opravdavajući kasnije svoj potez činjenicom da je igraču tih dana preminula majka i da nije bio mentalno spreman za tako važan susret.

Gledatelji na stadionu u Düsseldorfu, kojim se orilo "Netzer! Netzer!", i pred TV ekranima u čudu su gledali markantnog plavokosog Netzera kako sjedi na klupi i promatra što se događa na terenu na kojem je Borussia povela u 24. minuti golom Wimmera, ali je Köln izjednačio preko Neumanna. Na poluvremenu je Weisweiler u svlačionici pitao Netzera je li spreman, a on mu je odbrusio:

"Ne trebam vam."

Po isteku 90. minute, uoči produžetaka, svi igrači popadali su od umora po terenu. Mladi Christian Kulik previjao se od grčeva i signalizirao je klupi da ne može nastaviti utakmicu. I dok su se svi na klupi uskomešali oko toga koga će ubaciti, 29-godišnji Netzer je ustao s klupe, došao do trenera i mrtav-hladan mu rekao:

"Sad ja igram."

Skinuo je trenirku, zavezao kopačke i ušao u igru. Günter Netzer postao je prvi igrač u povijesti njemačkog, a vjerojatno i svjetskog nogometa koji je samog sebe uveo u igru. Weisweiler je pokušao nešto reći Netzeru, ali ovaj ga nije slušao. Sad je bio njegov red. Možete pretpostaviti što se dogodilo.

U 94. minuti, u prvom kontaktu s loptom, Netzer je povukao akciju, odigrao savršeni dupli pas s Reinerom Bonhofom i onda majstorskim udarcem u prve rašlje zabio za, pokazalo se, konačnih 2:1.

Weisweiler se poslije izmotavao da je Netzera ostavio na klupi iz raznih razloga, ali ništa više nije moglo izbrisati legendarni potez omiljenog igrača Borussije koji je sljedeće tri sezone igrao u Realu pa onda odradio još jednu sezonu u Grasshopperu u kojem je 1977. završio karijeru.