CICO KRANJČAR je sigurno bio svjestan kako je igra naše reprezentacije, način postavljanja na terenu, njene dobre i loše strane, odavno pročitana knjiga, jer svaku smo utakmicu do Njemačke igrali u istoj taktičkoj postavi, na isti način, uzdajući se u tornjeve u obrani, Pršinu i Kovačevu fanatičnu borbenost i Srnine slobodnjake i centaršuteve.

Nema u tome, osim predvidljivosti i "čitljivosti" ništa sporno, jer i mnogi drugi treneri nevoljko mijenjaju način igre. Caka je u tome što je Kranjčar odlučio pretumbati momčad upravo u najosjetljivije vrijeme i na najvažnijem mjestu: na Svjetskom prvenstvu, ali je opet ostao potpuno predvidljiv, zahvaljujući ćemu su nas suparnički treneri pročitali i ukočili.

Hvala Bogu, nije ovdje bilo Živkovića fantazista ili osam stopera u momčadi, niti je od Stjepana Tomasa pokušao istesati centarfora, ali u tri utakmice u skupini smo bezuspješno promijenili tri različita načina igre.

Ostatak komentara Indexovog novinara možete pročitati na službenom blogu Zvonka Alača.