Foto: Neja Markičević/Cropix

SLAVKO RASBERGER, bivši dugogodišnji direktor ATP-a u Umagu, prisjetio se najblistavijih trenutaka turnira za internetski portal Slovenske radiotelevizije.

"Godine 1990. je došao Fred Perry, 1998. je među gostima bio Julio Iglesias. Franjo Tuđman je bio na tribinama tri puta, cijelo desetljeće je dolazio Stipe Mesić. Na finalu 2001. mu je društvo pravio slovenski predsjednik Milan Kučan kao i predsjednik Kazahstana. Mislim da je ovo jedini turnir na svijetu na kojem su finale gledala trojica predsjednika" kazao je Rasberger, koji je otkrio i kako je njegov nizak rast imao svojih prednosti u privlačenju državnika: "Stipe Mesić je rado došao u Umag, jer je znao da će tamo biti barem netko niži od njega - ja!". Osim predsjednika država, Umag nisu propuštali ni velikani iz drugih sportova: Dražen Petrović, Janica Kostelić, Bojan Križaj, Brane Oblak, Ivo Daneu.

"Tko je taj 17-godišnjak kojem sam dao pozivnicu? Neki Rafael Nadal"

Prisjetio se kako je Umag dobio organizaciju ATP turnira. "U siječnju 1990. u New Yorku se odlučivalo o četiri nova turnira. Bilo je 36 zahtjeva, a samo četiri grada su uspjela: Estoril, Moskva, Peking i Umag. Uspjelo mi je to uz nešto lobiranja i uz sreću koju sam imao i kod dijeljenja pozivnica. Sjećam se kako me nazvao Carlosa Moye i molio me da dam wild-card Rafaelu Nadalu. Tada sam prvi put čuo za njega. Kad sam sljedeće proljeće gledao Monte Carlo, 17-godišnji Španjolac je došao do polufinala. Otišao sam u ured da vidim kome sam godinu ranije dao pozivnicu i stvarno" bio je to Nadal. Također u Umagu 2003. je osvojio prvi ATP turnir, u parovima, dok ga je u pojedinačnom dijelu u polufinalu izbacio Moya.

Moya je htio oženiti Slavka, ali su mu ipak draže bile hostesice

Kada je već riječ o Moyi, peterostrukom pobjedniku turnira i jednom od simbola Umaga, Rasberger se prisjetio kako mu je španjolski šampion odao priznanje 2007., kada je posljednji put slavio na centralnom ternu Stelle Maris: "Da sam žen, htio bi da je Slavko moj muž."

Moya dakako, u Umagu nije uživao samo u tenisu, nego i u ugodnoj atmosferi uz more, večernje zabave i lijepe djevojke, jer Rasberger jer bio svjestan da igračima i publici mora ponuditi puno više od samog tenisa: "Svi su mi se smijali kad sam rekao da će beznačajni Umag ugostiti takav turnir, ali uz pomoć prijatelja sam doveo najbolje igrače, ali posjetiteljima nudimo i zabavu i druženje do kasno u noć."

Znao se raspored Kraljeva zemlje: Nakon trijumfa na Roland Garrosu - pravac Umag

Rasberger je ponosan što su u Umagu igrali svi kraljevi zemljanih terena, osim Moye i Nadala, tu su bili i  Thomas Muster, Sergi Bruguera, Guillermo Coria, Juan Martín del Potro i Juan Carlos Ferrero. Prije dvije godine, u Umagu se ukazao i Novak Đoković, koji je demonstrirao na specijalno za njega postavljenom terenu

Ipak, Rasberger priznaje i da mu je tijekom svih godina na čelu turnira najslabija karika bio najbolji hrvatski tenisač svih vremena Goran Ivanišević, koji je samo jednom igrao u Umagu, na njegovom prvom izdanju, kada je izgubio u finalu od Gorana Prpića.

Kako je Goran odpilio Umag nakon što je trebao dobiti rekordan iznos samo da se pojavi

"Njegova agencija je uvijek postavljala cijenu za koju su znali da ne mogu platiti. Kad je bila deseta godišnjica Umaga, ponudio sam rekordni iznos i dogovorili smo se. Šest tjedana prije početka turnira, Ivanišević me nazvao iz Londona i rekao: "Čuj, Slavko, ja neću doći. Imam popis igrača koji dolaze u Umag, 18 ih je iz Španjolske i Južne Amerike. Reci mi jednog protiv kojeg mogu dobiti dva gema Oprosti, neću doći da ne sramotim ni sebe ni tebe".

"Ivanišević: Kada je u dobrom društvu - najbolji dečko na svijetu, kada je bio s mandrilima, najveći mandril na svijetu"

Ipak, Rasberger tvrdi da ništa ne zamjera legendarnom Splićaninu. "Ima veliko srce, bio je izniman talent, nije mu bilo teško raditi. Ako je bio u dobrom društvu, bio je najbolji dečko na svijetu, kada je bio s mandrilima, bio je najveći mandril na svijetu. Dalmatinci znaju tko je mandril. On je tako dobar dečko. Ne mogu vam reći koliko sam mu želio pobjedu na Wimbledonu! Ako postoji Bog, bio je ta tri dana u Wimbledonu i pobrinuo se za kišu i za prebacivanje finala na ponedjeljak. Ako je bilo tko zaslužio taj trijumf, to je Goran."