BILO bi to nevjerojatno, ali postoji presedan zbog kojeg bi Barcelona i Lionel Messi mogli završiti na sudu zbog posljednjeg sukoba, koji je eskalirao tako što je Messi u utorak obavijestio klub da nakon gotovo 20 godina želi otići. Zapanjujuće je da stavovi obiju strana - ranjeni genij i moderna verzija Keystone Kopsa (šaljivi i nesposobni policajci iz doba nijemog filma) - znače da će zaista tamo i završiti ako netko ne popusti, za ESPN piše Graham Hunter.

Od Josepa Bartomeua i odlazećeg nogometnog mozga i sportskog direktora Pepa Segure, nesretnog Quiquea Setiena, njegova pomoćnog trenera Edua Sarabije i sada preživjelog tehničkog tajnika Ramona Planesa, teško je zamisliti kako će svi oni imati obraza pogledati se u ogledalo večeras, sutra ili u sljedećim mjesecima. Oni su kumulativno oduzeli Leu Messiju ljubav i odanost prema klubu kojeg je učinio velikim i prilično je iskvarili.

Međutim, što je, tu je. Činjenica je da će Hunterove argumente, s obzirom na to da uključuje točan povijesni presedan, dobre smjernice, zrelost i viziju, predsjednik Bartomeu i njegovi suradnici vjerojatno ignorirati, ali ovo se mora ispričati. Nezadovoljstvo i nesklad između dviju strana, plus neprekidna nesposobnost kluba, znače kako je vrijeme da Messi napusti Barcelonu.

Messiju Barcelona 2008. nije htjela dopustiti da igra za reprezentaciju

Kad je Upravni odbor pod vodstvom Joana Laporte 2008. godine odlučio da je Messi previše važan za baršunastu revoluciju koja se upravo događala u Barceloni, zbog koje su trenera B momčadi Pepa Guardiolu imenovali glavnim trenerom te mu nisu dopustili da zaigra za argentinsku reprezentaciju na Olimpijskim igrama u Pekingu, konflikt je dobio svoje konture i završio je presudom Sportskog arbitražnog suda (CAS) u korist kluba.

Tada je predsjednik kluba, koji je uvijek bio veliki kritičar sadašnjeg Upravnog odbora i Bartomeua, bio u neugodnoj situaciji, kao što je sada njegov nasljednik u Nou Campu. Nakon nekoliko sezona bez trofeja, s atrofiranom momčadi i rizikom, što se 2008. godine doimalo velikim rizikom čak za Guardiolu, promoviranja neiskušanog čuda od djeteta nauštrb provjerenih pobjednika kao što je Jose Mourinho, Laporta je očajnički želio da novu sezonu, koja je uključivala i kvalifikacije za Ligu prvaka, započne s Messijem u prvoj momčadi, a ne rizikom od ozljede u Kini, piše ESPN.

Guardiola je preuzeo jedan od najvećih rizika u modernom nogometu i prkoseći poslodavcima rekao Messiju da mora ići u Kinu. Potom je nagovorio Laportu da to prihvati i onda iskoristio činjenicu da je Argentinac zablistao na Olimpijskim igrama i osvojio zlatnu medalju te se vratio i eksplodirao poput nogometne verzije moćnog atoma u sljedećih 12 godina.

Embed from Getty Images

Doduše, ako Barcelona odustane od prava da ukaže kako Messijev ugovor istječe tek u lipnju sljedeće godine i izbjegne pravnu bitku oko dokazivanja ugovorne obveze, Messi neće otići na nekoliko tjedana i onda se vratiti prepun zahvalnosti. Ako ode, bit će to kraj, barem u igračkom smislu. Ali, to što je Messi "burofaxom" u utorak poslao klubu ne znači da želi napustiti klub tako što će ga neki drugi klub kupiti po razumnoj cijeni, nego sugerira i da ima klauzulu "izađi iz zatvora" u svome ugovoru, koji je zapravo istekao u svibnju. Ako se Team Messi odluči pozvati na takvo nešto na sudu, Barcelona će svakako uzvratiti. Zato ova usporedba s gorkim ljetom 2008. godine drži vodu, smatra Hunter.

Ono čemu je Pep Guardiola svjedočio 2008., kad je Messi imao samo 21 godinu, bio je slomljeni i snuždeni momak koji će vjerojatno ostati ogorčen. Guardiola je to vidio i shvatio i prihvatio okladu da će sve što će se dogoditi na Olimpijskim igrama biti bolje nego lišiti Messija onoga što zaslužuje i onoga što on zna da zaslužuje.

Kakav je scenarij za Barcelonine moćnike 2020. godine ako odluče prisiliti Messija da ostane protiv svoje volje ili, još gore, na sudu izboriti svoje pravo da mu ne omoguće slobodu ili slobodu po korektnoj cijeni?

Nesretni Messi koji ostaje bez kapetanske trake i sukobljava se s tvrdoglavim trenerom katastrofalna je perspektiva

Pragmatičari će reći da nitko nije veći od kluba, čak i ako se radi o Messiju, ali njihovo mišljenje možemo odbaciti zato što ne znaju ama baš ništa o ovoj situaciji i njenim protagonistima. Nesretni Messi, koji igra s pola snage i usred sezone pregovara s nizom klubova, koji je možda ostao bez kapetanske trake i koji se sukobljava s novim tvrdoglavim i nimalo suptilnim trenerom poput Ronalda Koemana, katastrofalna je perspektiva.

Pritom Hunter ne zagovara ni da se Messiju jednostavno omogući da napusti klub samo zato što se nadurio. Treba mu omogućiti da ode zato što zaslužuje maksimizirati posljednje godine svoje veličanstvene karijere u kompetitivnoj i zahtjevnoj atmosferi u kojoj se od svakog zaposlenika na dnevnoj bazi traži izvrsnost. Štoviše, trebalo mu bi dopustiti da ode, bilo besplatno, bilo po povoljnoj cijeni, zato što je Messi toliko iznad običnih superzvijezda da ga nogometna javnost - pod kojom se podrazumijevaju navijači, igrači, treneri, mediji, sponzori i svaka druga skupina koja voli sport - zaslužuje vidjeti sretnog, zadovoljnog, predanog i uspješnog u sljedeće tri ili četiri godine.

Sljedećih 12 mjeseci moglo bi za Messija biti gubitak zlatnog doba, posebice ako ovaj Upravni odbor ostane na dužnosti do izbora sljedećeg ljeta.

Ono što ovu situaciju čini još katastrofalnijom za Barcelonu i za svakoga kome je stalo do kluba je činjenica da Upravni odbor već mjesecima zuri u nadolazeće farove poput budalastog i tvrdoglavog zeca. Izgubiti jednu superzvijezdu, Neymara, zbog potpune nesposobnosti tumačenja određene situacije ili izostanka akcije, može se smatrati nesmotrenim, ali ponoviti taj obrazac s najvećim nogometašem u povijesti može biti samo nesposobnost gigantskih razmjera.

Embed from Getty Images

Hunter smatra da je u listopadu 2016. godine, kad je Neymar odbio bolji ugovor koji bi značio znatno povećanje otkupne klauzule (više od 222 milijuna eura koliko je stajalo u ugovoru), Barcelonin Upravni odbor bio potpuno nesvjestan činjenice da je poruka glasila: NAMJERAVAM OTIĆI U SLJEDEĆEM LJETNOM PRIJELAZNOM ROKU. Velika slova su namjerna.

Sve dok PSG nije deponirao 222 milijuna eura u sjedište La Lige u Madridu i odveo Barcelonina genijalca u francusku prijestolnicu, hijerarhija na Nou Campu ponašala se kao u priči o carevu novom ruhu. Svima drugima bilo je jasno da su razotkriveni, ali oni su se hvalili odijelom s paunovim perima. To što se ovaj scenarij ponavlja tri godine kasnije, i to s najvećim talentom u povijesti kao što je Messi, zapravo je nevjerojatno. Kad bi na svijetu postojala nogometna pravda, ovo bi trebalo biti kazneno djelo, čak i ako bi rezultiralo samo uvjetnom kaznom ili skupljanjem smeća uz cestu.

Kad su Messijevi zastupnici 2017. godine pregovarali o novom ugovoru, uspjeli su izboriti klauzulu u kojoj piše da svakog ljeta od svibnja 2018. nadalje Messi može napustiti klub besplatno ako Barcelonu do kraja svibnja jednostavno obavijesti da želi otići.

Bartomeu je trebao svaki trenutak iskoristiti da klub posloži tako da Messi ostane sretan

Još jednom, koliko je šefovima na Nou Campu trebalo jasnije reći da je već tada Messiju na umu bilo da bi moglo doći vrijeme kao što je ovaj tjedan, kad će ga nesposobnost kluba i osobni interes određenih dužnosnika natjerati da kaže: "Ja sam predobar za vas, odlazim". Od trenutka kad su Messijevi ljudi napustili Bartomeuov ured 2017. godine, Bartomeu i njegovi suradnici trebali su svaki trenutak iskoristiti kako bi posložili igrače, strategije, navike, odluke i stavove koji jamče da će Messi biti sretan i da će ostati u klubu dok se ne umirovi. Umjesto toga, oni su se ponašali tako loše da su se zgadili Messiju. Natjerali su ga da odbaci svoju ljubav i odanost Barceloni, koje je uvijek naglašavao. Bilo je to kao da se papa proglasi ateistom ili da navijači Manchester Uniteda izaberu Leeds za svoj drugi najdraži klub.

Uslijedit će metež gnjevnih mišljenja. Sve od "Messi je nelojalan" i "ne može on postavljati uvjete klubu" do "predsjednik Bartomeu mora podnijeti ostavku" i "ključno je odmah održati izbore". Ali nemojmo izgubiti iz vida da je ovaj čovjek, bez obzira na klub za koji navijate, osvjetljavao naše živote tijekom prošlih 15 godina.

Embed from Getty Images

Messi je u rangu s Muhammadom Alijem, Michaelom Jordanom, Juanom Manuelom Fangiom, Jackom Nicklausom, Tigerom Woodsom, Rafom Nadalom i Rogerom Federerom ili bilo kojoj drugom sportskom legendom. Messi je ravan njima. Naši su životi svakako bili bolji, sjajniji, vedriji i zabavniji zato što smo mogli gledati Messija u Barceloni. Ne dopustite da se to izgubi iz vida.

Jedna od nekoliko stvari koje skeptici predbacuju Messiju je njegov izbor da bude igrač samo jednog kluba. No, autor teksta smatra da je taj argument lažan. Samo velikani uspijevaju kad provedu cijelu karijeru na jednom mjestu, radeći iste stvari, ali ostajući impresivni. Postoji i ta stvar oko Svjetskog prvenstva. Ne, nije ga osvojio, ali Liga prvaka sada je puno važnija i puno prestižnija, a besmislena fraza da je Maradona sam uspio dovesti Argentinu do svjetskog naslova već je postala dosadna.

Međutim, nitko ne može poreći da Messi čezne za tim trofejem kako bi dokazao svoju ljubav i privrženost Argentini, ali i kako bi zadovoljio svoju osobnu požudu za slavom. Hunter bi se kladio da je način na koji se Barcelona u ponedjeljak riješila Messijeva najboljeg prijatelja Luisa Suareza imao utjecaja da tako brzo povuče svoj potez. Ali Hunter smatra i da je u središtu njegova gađenja prema standardima na Nou Campu njegova želja da svaki tjedan trenira i igra u ultrakompetitivnom klubu do trenutka kad na Svjetskom prvenstvu 2022. godine posljednji put zaigra kao kompetitivni nogometaš.

Koje su Messijeve opcije?

Kamo dalje: Manchester City? PSG? Inter Milano? Inter Miami? Hunter piše kako ne zna čemu je Messi skloniji, ali vjeruje da se nije odlučio za ovaj potez bez mentalne odluke u čijem bi dresu volio započeti sljedeću sezonu.

Manchester City? Tamo bi imao sigurno utočište i igrao bi u ligi koju voli, mada je pitanje bi li Guardiola, poznavajući njegovu želju da City visoko pritiska suparnike, zapravo bio inicijator Cityjeve ponuda za Messija. To će odlučiti vlasnici, a tko se može raspravljati s njihovim namjerama?

PSG: ako uspiju ujediniti Messija, Neymara, Kyliana Mbappea i Angela Di Mariju u istoj momčad, onda svatko tko ne bi bio očaran takvom idejom treba pomoć.

Inter Milano: nije baš poželjna liga, ni najbolji klub, ali već godinama žarko želi dovesti Messija.

Inter Miami: Ne, jednostavno ne. Grad i projekt mogli bi ga zainteresirati, ali standardi, suigrači i konkurencija ne odgovaraju onome što mu je trenutno potrebno.

U svakom slučaju, pred njim je veliki meč u kojem treba pobijediti, meč u kojem će, ako ima imalo pristojnosti, Barcelonina uprava uštedjeti desetke milijuna eura tako što će elegantno popustiti i reći: "Mi smo zajebali, Leo. Prihvaćamo da je vrijeme da odeš. Hvala ti, sretno i Bog te blagoslovio".

Nažalost, vjerojatno će nesposobni i zbunjeni Barcelonini dužnosnici početi juriti okolo i međusobno se sudarati i tako samo pogoršati situaciju, zaključuje Hunter za ESPN.