SPARTAK je u moskovskom gradskom derbiju u studenom 2012. godine kod kuće izgubio sramotnih 5:1 od Dinama. Artem Džjuba je u sudačkoj nadoknadi zabio tek počasni gol i, kao i uvijek, došao pred novinare u mix zonu. Mediji su željeli znati razloge poraza.

“Što se dogodilo? Pitajte našeg trenerišku [trenerčića]”, odgovorio im je mrtav-hladan.

Novinari su drugi dan Džjubu proglasili igročiškom, odnosno "igračićem" zbog takvog odnosa prema svojem treneru, ali Džjubu to ionako nije previše smetalo jer trenere kroz karijeru ionako baš i nije volio. Nekoliko godina kasnije prisjetio se treneriške.

“On je veliki stručnjak, ali je nikakav čovjek. Muljator je, psihološki nestabilan, a nekad čak i potpuno lud. Mislim da on nije shvatio gdje je došao. Pa koji trener nakon poraza 5:1 dođe u svlačionicu i kaže ‘dečki, vi ste dobri ljudi’!? Nazivao bi te na mobitel i rekao da si najbolji u momčadi i da nitko drugi ne valja i onda bi te stavio na klupu. Jako čudan tip”, rekao je Džjuba.

Treneriška je bio izvjesni Unai Emery koji se nikako nije snašao u Rusiji i dan nakon tog poraza od Dinama je dobio otkaz. 

Kako se život zna nekada našaliti, obojica su šest godina nakon toga završili u Arsenalu. Emery u onom londonskom, a Džjuba u onom “nešto” manje poznatom, iz Tule. Treneriška je na putu do svojeg Arsenala u tih šest godina osvojio tri uzastopne Europske lige sa Sevillom te prvenstvo, dva kupa i dva liga kupa s PSG-om.

A igročiška? Junak naše priče je u međuvremenu osvojio dva ruska kupa i jednu novinarku koju je poševio u autu, zbog čega ga je supruga skoro ostavila. Da, skoro. Branio je ruske huligane na Euru 2016., svađao se s trenerima, plaćao je da igra protiv vlastitog kluba i, neobičnim spletom okolnosti, postao glavni junak ruskog pohoda na Svjetskom prvenstvu.

Krao suigračima lovu iz svlačionice

Kao što ništa na ovom Svjetskom prvenstvu nema previše logike, tako nije bilo previše logike da se Džjuba uopće na njemu nađe. Rođen u Moskvi 1989. godine, Artem Sergejevič Džjuba nije pretjerano odskakao u Spartakovoj akademiji, no nevjerojatna građa i fizičke predispozicije malo po malo su ga dogurale do prve momčad. Nije Spartak tih godina bio uopće jak, svakakvi likovi su prolazili kroz svlačionicu, ali ni u takvoj konkurenciji Džjuba se nije previše naigrao. U prve tri sezone skupio je tek 37 utakmica i četiri gola, a na naslovnice je izbijao zbog svega osim nogometa.

Tako je 2009. klub izgubio strpljenje s njim nakon što ga je suigrač Vladimir Bistrov optužio da je krao lovu u svlačionici. Džjuba je rekao da laže, ali Spartak je vjerovao svojem ponajboljem igraču i Artema je poslao na hlađenje na posudbu u Tom iz sibirskog Tomska. Tamo je u dvije sezone zabio 13 golova i Spartak ga je vratio u momčad prije nego što je došlo do incidenta s treneriškom. 

Te 2012. godine ispao je iz ruske reprezentacije za Euro u Poljskoj i Ukrajini, a bolje sreće nije bio ni kad je reprezentaciju preuzeo Fabio Capello. Džjubin nekad preopušteni karakter i konstantna zafrkancija sa suigračima nisu odgovarali vječno namrštenom Don Fabiju koji ga nije vodio na SP 2014. godine jer je Džjuba bio preveliki veseljak. A imao je baš solidnu sezonu. U 27 utakmica za Rostov, gdje je bio na još jednoj posudbi, Džjuba je zabio 17 golova i pomogao u osvajanju ruskog kupa, ali Brazil nije vidio.

Došla je i 2015. godina, sigurno najzabavnija u Džjubinoj karijeri. Blesavi Artem dugo je na “piku” imao televizijsku novinarku Mariju Orzel. Nije mogao izdržati ni Artem, a očito ni Marija pa su se poševili u automobilu na parkiralištu. Naravno da ih je netko vidio i priča se proširila, a nakon što je provaljeno da su bili zajedno i prije utakmice Rusije i Crne Gore, Artemova supruga Kristina, s kojom je imao i sina, zatražila je razvod. No dobra Kristina očito se smilovala pa je prihvatila Džjubu nazad. Marijin suprug nije bio tako tolerantan, pa je Orzelovoj rekao da pokupi stvari i otiđe iz stana. I nije se smilovao.

Taman kad se cirkus oko seksa na parkingu stišao, Džjuba je odlučio da je dosta mirovanja pa se opet pojavio na naslovnicama. Istekao mu je ugovor sa Spartakom, ali nije želio potpisati novi, nego je prihvatio bogatiju ponudu mrskog rivala Zenita čiji trener Andre Villas-Boas ga je jako želio i otvoreno je rekao da odlazi u Sankt Peterburg zbog love. Navijači Spartaka su ga zbog toga zamrzili za vijeke vjekova. Džjubu to nije pretjerano smetalo, a još im je i u prvom derbiju u sudačkoj nadoknadi u Moskvi zabio za 2:2.

U međuvremenu je njemu mrski Fabio Capello dobio “nogu”, a na klupu je sjeo opušteni i duhoviti tip Leonid Sluckij, s kojim se Džjuba odmah sprijateljio. Debeljuškasti Leonid je prestao igrati nogomet sa samo 19 godina nakon što je pao s drveta u želji da spasi susjedovu mačku.

“Uvijek se smijemo kad o tome priča. Ja ga zafrkavam da grane nisu mogle izdržati njegovu težinu kad je tako debeo, a on se samo smije, što će drugo. S Capellom je bila muka. Morali smo uvijek biti u svojim sobama, a atmosfera je bila grozna. Sad je sve super”, rekao je Džjuba.

Krenulo mu je i u Zenitu u kojem je u sezoni 2015./2016. u 44 utakmice zabio 23 te asistirao 12 golova i našao se na popisu putnika na Euro 2016. Ruski igrači s jednim osvojenim bodom u skupini nisu ostavili nikakva traga u Francuskoj, ali jesu ruski huligani koji su se u Marseilleu cijeli dan iživljavali na Englezima. I dok se svijet, a osobito Britanci zgražali nad ruskom brutalnošću, Artem nije bio previše impresioniran.

"I Englezi su krivi!"

“Nije mi jasna njihova reakcija. Ispada da su Englezi pristojni anđeli, a Rusi najgori. Moramo biti objektivni i reći da su u ovakvim situacijama uvijek krivi i jedni i drugi. Kakvo prekidanje prvenstva? Nismo došli na prvenstvo u uličnim tučnjavama nego na Europsko prvenstvo. Naši navijači sigurno nisu dobro postupili, ali nisu samo oni krivi”, govorio je.

Džjubin omiljeni izbornik Sluckij dao je ostavku nakon debakla u Francuskoj, a na klupu je sjeo brkati Stanislav Čerčesov s kojim Artem, pogađate, nije bio u najboljim odnosima. U jeku priprema za Svjetsko prvenstvo, Džjuba se povukao iz momčadi uoči Kupa konfederacija 2017. godine jer je rekao da nije dovoljno spreman, što je silno razočaralo Čerčesova. Prozvao ga je zbog takvog stava, a Džjuba je samo čekao da se izbornik negdje posklizne. I dočekao je kad je Rusija ispala u skupini. On i suigrač iz Zenita Aleksandar Kokorin bili su na odmoru i na Instagramu objavili story u kojem se smiju i rukama imitiraju Čerčesovljeve brkove, davajući mu tako do znanja da im nije teško pao ruski debakl na Kupu konfederacija.

Kad se vratio s odmora, Džjubi više nije bilo do smijanja jer je na klupi Zenita zatekao još jednog Talijana, Roberta Mancinija. Nakon lošeg iskustva s onim prvim, Capellom, Artem je ubrzo shvatio da ni s Robertom neće biti puno bolje. Manciniju nije odgovarao njegov stav i personality. Malo ga je stavljao u prvu momčad, malo na klupu, a Džjuba je u prvom dijelu sezone zabio samo jedan gol. No sve je otišlo k vragu uoči priprema za proljeće. Mancini ga je izbacio iz aviona za zimski kamp jer je smatrao da se Džjuba tijekom pauze zapustio i da nije spreman. 

Napadač je ostao u Sankt Peterburgu i onda na Instagramu objavljivao fotografije iz teretane uz poruke kako je potpuno spreman, a objavio je i cijelu pjesmu “Invictus” engleskoj pjesnika Williama Henleya koja završava stihovima:

“Ja sam gospodar svoje sudbine. Ja sam kapetan svoje duše”.

No, Džjubinom sudbinom ipak je gospodario njegov klub  kojemu je također prekipjelo pa je naš junak u siječnju ove godine napokon stigao do Arsenala. Iz Tule. Tamo ga je Zenit poslao na posudbu i stavio u ugovor klauzulu prema kojoj Arsenal mora platiti 300.000 eura ako želi da Džjuba zaigra u utakmici protiv njih.

Međusobni susret u Tuli igrao se u travnju, ali je Arsenalu previše bilo platiti toliki novac za samo jednu utakmicu. No, Džjuba se pošto-poto želio osvetiti Manciniju, kojeg je označio kao glavni razlog odlaska iz Zenita. Artem je rekao upravi da će on platiti pola klauzule, a oni nek plate drugu polovicu, samo da može igrati. Arsenal je pristao i Džjuba se našao u početnoj postavi, u susretu koji je Zenit morao dobiti u borbi za Ligu prvaka.

Samo je čekao da se osveti Manciniju

Da, dogodilo se točno to. Džjuba je svojem matičnom klubu oduzeo Ligu prvaka. Već u 3. minuti je asistirao za vodeći gol Arsenala, Zenit je izjednačio, ali je Arsenal do poluvremena zabio još jedan gol i vodio 2:1 do 82. minute. Ipak, obrana nije izdržala pod strašnim naletima gostiju koji su s dva gola u dvije minute potpuno okrenuli susret. Odnosno, mislili su da su preokrenuli.

U 88. minuti Kangwa je raspalio u gredu, a lopta se od glave Zenitova golmana odbila na noge Džjubi koji zabija u prazan gol za 3:3. Iako je znao da bi taj gol možda njegov klub mogao stajati desetke milijuna eura neigranjem Lige prvaka, Džjuba ga je herojski proslavio. U biti, vjerojatno u tom trenutku nije razmišljao ni o čemu drugome osim o tome da se osvetio svojem neprijatelju Manciniju. Nakon što se izgrlio sa suigračima iz Tule, Džjuba je elegantno otrčao do Zenitove klupe, okrenuo se i rukama pokazivao na svoje ime na dresu, jasno dajući do znanja Manciniju što misli o njemu.

Zenit je kiksao i sljedeće dvije utakmice i ostao je bez LP-a, a Džjuba je u deset utakmica za Arsenal zabio šest i namjestio tri gola. Bližilo se i Svjetsko prvenstvo, ali malo tko je očekivao Džjubu na Čerčesovljevu popisu, osobito nakon incidenta s brkovima. Ipak, nakon što je Kokorin otpao sa SP-a zbog ozljede koljena, Čerčesov je odlučio riskirati i pozvao je Džjubu u momčad.

Ušao je u igru protiv Saudijske Arabije umjesto slabog Smolova i odmah zabio za 5:0. Protiv Egipta je bio u početnoj postavi i zabio je gol za 3:0, a Španjolcima je zabio iz penala za 1:1 i preko noći postao ruski heroj. U klupskoj karijeri je u 348 utakmica zabio samo 115 golova, ali je u reprezentaciji u 27 nastupa upisao čak 14 komada.

Sa 194 centimetra i gotovo 100 kilograma, 29-godišnji Džjuba izgleda više kao neki rukometaš. Nije neki tehničar, nije pretjerano ni brz. Točnije, osim čiste, sirove snage Džjuba nema prevelikih komparativnih prednosti pred protivničkim igračima, a osobito hrvatskim stoperima. 

No kad je on u pitanju, sigurno je samo to da će biti zanimljivo.