JEDINO po čemu će se pamtiti ova utakmica je povratak Eduarda da Silve, jer ostala obilježja po kojima smo je najavljivali: Srnina kapetanska promocija i Jurićev debi, nisu baš za "uspomenu i dugo sjećanje".

Piturca: Nismo se mogli nositi s Hrvatskom

"Nedostajalo nam je to kako Eduardo ´usiše´ loptu"

Liječnička bilanca Bukurešta: Joe istegnuo zadnju ložu, Ogiju rasječen kapak

Navijači vjerni i u Bukureštu, planula samo jedna baklja

Možda najbolje o kvaliteti cijelog meča (koji je od početka drugog dijela do drugog gola Hrvatske bio potpuno neprobavljiv) govori to što su pobjedu i najatraktivnije poteze donijela dva rekonvalescenta. Jedan nije igrao dvadeset dana i pukim čudom se oporavio do Bukurešta nakon puknuća aduktora (Kranjčar), a drugi je večeras odigrao prvih ozbiljnih 20-ak minuta nakon godinu dana (Da Silva).

Rumunji su nam se suprotstavili bez najvažnijih igrača i čak s jednom drugoligaškom uzdanicom, a iako su više nego skromnih mogućnosti (ova Rumunjska nema veze s onom od prošlog ljeta koja je bila jedno od najugodnijih iznenađenja Eura), imali su nekoliko povezanih i brzih akcija koje su u raskoraku hvatale naše bočne igrače.

Prvo poluvrijeme u znaku Modrićevih pogrešnih dodavanja i Srnine nevidljivosti

Teniskim rječnikom rečeno, naši reprezentativci su se u ovom dijelu utakmice istakli tek po "neprisiljenim greškama", u čemu je prednjačio Luka Modrić. Vjerojatno nikada u životu nije toliko čistih lopti podijelio suparnicima, a osim njega zakazao je i igrač koji će ako ovako nastavi postati "novi Petrić": Darijo Srna već neko vrijeme u izabranoj vrsti nije ni sjena igrača koji je dvije godine nosio nacionalnu selekciju. Večeras mu ni traka, o kojoj je govorio s toliko strahopoštovanja, nije bila baš neki motiv, a dokaz nemoći je i taj što je njegov najupečatljiviji moment žuti karton zbog simuliranja.

Tko je kriv: Bilić ili Jurić?

Koplja će se lomiti oko debitanta u godinama za penziju - Ivana Jurića. Dok neki hvale Bilićevu hrabrost da pruži priliku poštenom i požrtvovnom igraču koji se godinama potucao od nemila do nedraga u Španjolskoj i Italiji, drugi će reći da je to potez paničara bez jasne stretegije slaganja ekipe, jer što reći o izborniku koji nositelja i simbola momčadi mijenja ne sa mladim lavom željnim igranja nego sa igračem u jeseni karijere?

Obrana cijelu utakmicu zrela za porciju

Pranjiću i Ćorluki su Rumunji cijelo vrijeme ulazili iza leđa i da nam je s druge strane stajala momčad kojoj "ne nedostaju Chivu i Mutu", Pletikosa bi bio izrešetan. Kod rumunjskog gola je također ispao zadnji red; Križanac je loše očistio, a Šimunić pustio Maricu da poentira. Ćorluka je djelovao prilično izgubljeno tako da večeras kritike jedino ne zaslužuje Robert Kovač.

Utakmicu smo dobili na sredini

Bilić je napravio dobar potez na poluvremenu, vađenjem opet u reprezentaciji neprepoznatljivo lošeg Petrića, umjesto kojeg je ušao Niko Kranjčar. Dok je neoporavljeni veznjak imao snage bio je nezaustavljiv Rumunjima, čime je potvrđena istinitost starog nogometnog postulata da "efikasnost momčadi ne ovisi o broju napadača, nego o broju igrača koji dolaze u završnicu". Hrvatska je bila mnogo opasnija s pet veznjaka negoli s dva napadača.

Gužva na "hrvatskoj ljevici"

Osim letargične uspavanke koja je mamila uzdahe (ali one zjevačke), iritiralo je i previše ofenzivno nasađenih ljevaka, pa smo tako nemali broj puta u razmaku od par metara gledali Kranjčara, Rakitića i Pranjića kako pokušavaju "nešto", ustvari smetajući jedan drugom.

Možda stvari na tom dijelu fronta malo razbistri večeras skroz korektni Hrvoje Čale, samo što će kolateralna žrtva takvog razvoja situacije opet biti i večeras žrtvovani Danijel Pranjić. On nije lijevi bek, ni flaster-igrač, ali previše smo već pisali o tome.

Dudu više pružio u 25 minuta nego Petrić u zadnjih godinu dana

Naravno, ova primjedba je više stilska figura nego stvarni stav, ali nema sumnje kako će Mladen Petrić izgubiti mjesto u prvoj momčadi Eduardovim povratkom. U reprezentaciji nikako nije pravi, dok je Dudu to večeras itekako bio - ono malonogometno proigravanje za Kranjčara u petercu, kao njegov gol Engleskoj ili akrobacija u Tel Avivu pokazuju razliku između dobrih i vrhunskih napadača.

Mogu, ali im se nije dalo

Nepotrebno je isticati kako je jedina iznimka od takvog načina igranja i razmišljanja po tko zna koji put bio Ivica Olić. Poznato je da Ola voli zaružiti uz zvukove narodnjaka, ali na terenu, za razliku od suigrača, ne priznaje "balkanski melos".

Uzimajući u obzir nedostatak volje, a samim tim i moći naših igrača, rezultat zvuči odlično, ali samo onom tko nije gledao ovu negledljivu utakmicu.

Zvonko Alač
Foto: AFP