POBJEDOM u Torinu nad Juventusom (2:1) Ajax je prošao u polufinale Lige prvaka. Bez obzira na to tko osvoji najelitnije svjetsko klupsko natjecanje, svijet je danas dobio prvake ove igre.

Igrom protiv nogometa

Sustav modernog nogometa često dovodi do dosadnih, predvidljivih i unaprijed determiniranih scenarija. U takvom omjeru snaga u pet od šest sezona ćete pogoditi šest klubova, među kojima će četiri igrati polufinale Lige prvaka. I često će takav trijumf bit će povezan s novcem i kvalitetom koju on dovodi u najveće svjetske klubove. Nije nikakva rijetkost da najbolji klubovi na svijetu zanemaruju proces igre i izgradnju sustava kojim će stvoriti prepoznatljivi stil, već se okreću gomilanju talenta koji će u 50-50 utakmicama donijeti odlučujuću prednost.

Svako toliko, nogometna igra pobijedi nogomet kakvim ga danas poznajemo. I baš je takav Ajaxov trijumf. Za razliku od drugih "malih" klubova koji protiv jačih od sebe traže prečace, sreću i nadaju se lošem danu suparnika, Ajax je ekipa koja traži igru. Nevjerojatno je bilo gledati kako s pet ili šest igrača ulaze u završnicu i rastavljaju na proste faktore klub koji je u bitnoj utakmici na domaćem terenu nadigran u prosjeku jednom u tri godine. 

Za igru u kojoj je svaki igrač spreman preuzeti ulogu kreatora i za ponekad suludo visoke i naoko fragilne linije presinga treba imati jasnu podjelu uloga. Ali ono što je barem podjednako bitno, treba imati hrabrosti vjerovati da je baš takav put ispravan i da on vodi do cilja. Onaj koji aktivno traži faktore u svoju korist, a ne prepušta se sudbini koju su mu dodijelili nogometni bogovi. 

Tadić, Ziyech i Van de Beek - trio iz pakla

Tadić je vjerojatno iznenadio veliki broj ljudi svojim znanjem s loptom u nogama. Ali Tadić je sigurno iznenadio čitav svijet svojim razumijevanjem igre i igrom bez lopte. Povlačenjem s lažne devetke konstantno je otvarao prostor svojim krilima, a pravovremenim odigravanjem pasova uspješno je prizivao Juventusov blok prema njemu, da bi lopta u idućem trenutku bila kod njegovog suigrača koji je sada imao puno više prostora.

Ziyech nije ništa manje koncepcijski bitan igrač. Sjajnog razumijevanja prostora, nevjerojatno preciznog tajminga utrčavanja i vrlo opasan 1 na 1, vjerojatno je najveće otkriće među svim krilima ove sezone. Sposobnost da prepozna nakanu obrambenog bloka i predvidi gdje će se otvoriti rupa u kojoj bi mogao postati opcija za dodavanje osnova je Ajaxove igre u svim fazama tranzicije. Erik Ten Hag može biti ponosan na puno toga, ali uloga koju je dodijelio Ziyechu i savršena podudarnost s njegovim vrlinama i afinitetima najveći je plus u njegovoj knjizi. Konačno, Van de Beek pored njih ne plijeni atraktivnošću, ali on je bio jedini koncepcijski višak na sinoćnjem susretu. Vrlo lako je ulazio iza leđa Matuidiju koji je pritiskao Ajaxovu obranu i čekao Tadićevu povratnu loptu kako bi mogao organizirati napad u zadnjoj trećini terena. Za nepredvidivost i korisnost u igri nagradila ga je Fortuna kada mu se krajem prvog poluvremena odbila lopta za (tada) najvažniji gol u modernoj klupskoj povijesti. 

Vođa i odbačeni junak

Riječi o De Ligtu je već pomalo suvišno trošiti. Čini se kako samo kronična/teška ozljeda ili neka izrazito neobična putanja karijere može zaustaviti ovog dečka da postane najbolji stoper na svijetu. Sve osim reakcije kod Ronaldova gola odradio je izvrsno, a onda se kapetanski za to iskupio i donio prolaz Ajaxu.

Svi nabrojani su junaci ne samo sinoćnje pobjede, nego čitave ovosezonske kampanje. Ali jedan igrač zaslužio je posebno mjesto u toj priči. Daley Blind godinama je bio osporavan u Engleskoj, iako je bilo očito da je svaki trener Manchester Uniteda od profinjenog stopera i kreatora pokušavao bezuspješno napraviti siledžiju, što on nije niti će ikad biti. Blind je u očima svjetske javnosti, neobazrive na kontekst, bio mrtav igrač - lijep potencijal koji se svojom krivnjom nije dokazao na najvećoj sceni. Daley Blind najbolji je dokaz koliko je kontekst bitan. Dvije godine nakon što je proglašen viškom i za engleske davljenike, predvodi Ajax u potencijalno najnevjerojatnijem pohodu moderne nogometne ere. 

Svijet ima svog prvaka

Energičan, lud, seksi i odvažan stil pravo je osvježenje na učmaloj sceni vrhunskog nogometa. Izuzev Juventusovih navijača, teško je zamisliti čovjeka na čitavom svijetu koji nije bio sretan ovakvim ishodom. I za to ima razloga - ljudi vole gledati nogomet. Vole kad je logičan, kad je uzbudljiv, kad je čist i kad je hrabar. Vole kad ekipa ne poznaje i ne priznaje prečace i kompromise i kada slijedi jasnu viziju igre od početka utakmice, a posebno u trenucima u kojima gubi u gostima od izrazitog favorita. Vole kad jedna ekipa igra s opterećenjem od šest igrača koji su jedan karton udaljeni od suspenzije, a u muškoj igri ne zarade nijedan. Do kraja Lige prvaka, uhati trofej može uzeti tko god hoće. Svijet je sinoć dobio svog prvaka.