HAJDUK i Dinamo će 30. travnja na Poljudu odigrati zadnji veliki derbi ove sezone. Kako trenutačno stvari stoje, on neće o puno toga odlučivati jer Dinamo ima 12 bodova prednosti ispred Splićana. Dođe li na Poljud s tom istom prednošću i ako ne izgubi, Bišćanova momčad će već u Splitu moći proslaviti novi naslov jer bi četiri kola prije kraja imala 12 bodova prednosti i bolji međusobni omjer od Hajduka.

Slična je bila situacija i u nedjelju u Ljubljani na zadnjem velikom derbiju između Olimpije i Maribora iako s promijenjenim ulogama. U Ljubljani je Olimpija bila ta koja ima 12 bodova prednosti ispred gostiju i koja je znala da pobjedom može do prvog naslova nakon 2018. godine kad je do titule došla pod vodstvom upravo Bišćana.

Titula nakon dramatičnog početka sezone

Olimpija je do naslova došla u sezoni koja je počela ogromnim potresima u klubu. Tadašnji trener Robert Prosinečki dobio je otkaz početkom srpnja nakon samo tri mjeseca zbog svađe s upravom. Obje strane prepucavale su se preko medija, a navijači Olimpije stali su uz Prosinečkog.

Otkaz je dobio i sportski direktor, a na predstavljanju novog trenera, Španjolca Alberta Riere, navijači su upali na press konferenciju i potjerali ga. Klub je bio u potpunom rasulu, ali je Riera na kraju ostao na klupi i, iako je ispao iz Europe od rumunjskog Sepsija, od prvoga kola zagospodario je prvenstvom i rutinski osvojio titulu.

Maribor, kojeg vode Damir Krznar i njegov pomoćnik Mihael Mikić, na derbi je stigao u puno boljoj formi od "zmajčeka". Imao je tri uvjerljive prvenstvene pobjede i niz od osam utakmica bez poraza, dok je Olimpija u pet prethodnih kola čak triput izgubila i dvaput jedva pobijedila te je omogućila najvećem rivalu da i dalje bude koliko-toliko u igri.

Od 22 igrača u obje početne postave bilo je 11 Slovenaca, od kojih svakako najviše pažnje plijene 35-godišnji Josip Iličić i 14 godina mlađi Žan Vipotnik. Jednog od najtraženijih igrača u regiji došli su gledati skauti brojnih klubova, ali od njega, kao ni od Iličića nisu mogli previše vidjeti.

Iako je na početku prvog poluvremena s nekoliko driblinga "po ćevape" poslao naivne igrače Olimpije, Iličić sasvim očekivano više nije ni sjena igrača koji je žario i palio talijanskom ligom u dresu Atalante. Bio je i na "piku" domaćim navijačima koji su svaki njegov krivi potez dočekali s oduševljenjem, iako je Maribor u otvaranju susreta bio puno bolja momčad.

Vipotnik nevidljiv

No, nakon što se Olimpija othrvala pritisku gostiju u startu, Maribor je sa svakom minutom bio sve lošija momčad u čije sivilo su se utopili i Marko Tolić, Dinamov igrač na posudbi, kao i Žan Vipotnik, velika Dinamova želja, ali i želja brojnih drugih europskih klubova. Odlični napadač koji je ove sezone za Maribor u 31 nastupu zabio 20 golova doslovno nije dobio nijednu upotrebljivu loptu u noge.

Dosta ste trošio, pokušavao se otvarati, ali svakog napadača igra bez lopte frustrira pa se to može reći i za Vipotnika kojemu je ovo bila jedna od lošijih utakmica ove sezone. U dosta slabom nogometu koji su prikazale obje momčad, Olimpija je povela u 44. minuti krasnim golom lijevog beka Davida Sualehea koji je opalio s kuta šesnaesterca i pogodio suprotni kut.

Desetak tisuća navijača, među kojima je bilo 200-tinjak gostujućih, eksplodiralo je od oduševljenja, a taj gol pred kraj poluvremena pokopao je Mariborčane koji u nastavku nisu odigrali apsolutno ništa. Olimpija je pobjedu potvrdila u 76. minuti kad je Bistrić odbijenu loptu pospremio u prazan gol za konačnih 2:0 i veliko slavlje Ljubljančana.

Prekidi i topovski udari

Inače, čitavu utakmicu bilo je puno zanimljivije na tribinama nego na terenu. Tristotinjak Green Dragonsa, navijača Olimpije, vodilo je veliku bitku s oko 200 Viola koje su na utakmicu došli s bijelim majicama na kojima je bila prekrižena žaba jer Ljubljančane nazivaju "žabarima".

"Ubi, ubi žabara!" i s druge strane "Štajerske pičke!" (Ljubljančani Mariborčane nazivaju Štajercima) bio je standardni dio folklora koji je nekoliko puta bio na rubu ozbiljnijeg incidenta. Početkom drugog poluvremena među Green Dragonsima pojavili su se neki likovi u bijelim kombinezonima nalik onima koji su čistili Černobil nakon eksplozije reaktora.

Rasporedili su se strateški po tribini, navukli maske i onda zasuli teren dimnim bombama i bakljama kako bi sve pripremili za dva brutalna topovska udara od kojih se zatresao cijeli stadion. Na drugoj strani su Viole odgovorile koreografijom s golemom prekriženom tužnom žabom i parolom "100% anti-žabar". 

Ozbiljan incident mogao se dogoditi sredinom drugog poluvremena kad je jedan navijač Olimpije utrčao na teren i golmanu Maribora pokušao staviti šal oko vrata. On je odbio napad i onda prema tribini Green Dragonsa šutirao šal Olimpije, zbog čega su domaći navijači podivljali.

Još nekoliko ih je ušlo na teren, ostali su nasrnuli na zaštitnu mrežu, ali su specijalci ipak spriječili teži slučaj i situacija se ubrzo smirila. No, nije nakon zadnjeg sučeva zvižduka nakon kojega je Olimpija postala prvak. Svi su utrčali u teren u želji da proslave titulu, a dio njih otišao je prema tribini na kojoj su bili navijači Maribora koji su prema njima počeli bacati stolice.

Nasreću, policijski kordon je već bio postavljen pa se sukob svodio na uvrede i gestikulacije "Dođite ovdje", iako nitko nigdje nije imao ni hrabrosti ni mogućnosti doći. Tako je jedan dio navijača bio na jednom kraju terena i provocirao goste, a drugi je bio pred tribinom domaćih navijača gdje su igrači Olimpije slavili titulu, također paleći zelene baklje.

Slab nogomet, ali sjajna infrastruktura

Kao što smo rekli, na tribinama je bilo interesantnije nego na terenu. Prema prikazanom, a i nakon razgovora s nekim tamošnjim analitičarima, može se reći da bi Olimpija i Maribor bili oko sredine tablice u HNL-u iako realnije ispod petog mjesta. Igralo se jako sporo, s puno pogrešaka i praktički bez ikakve konkretne igre, iako je teret derbija vidno sputavao i jedne i druge.

No, utakmica je izgledala barem 40 posto bolje zbog ambijenta u kojemu se igrala. Ne zbog navijača, nego zbog prekrasnog stadiona Stožice koji ni po čemu ne zaostaje za najjačim europskim ligama, a o kakvom Dinamo i HNL mogu samo sanjati. Istina, uskoro se otvara Pampas, ali dok je Hrvatska napravila jedan pošteni stadion, Slovenci ih imaju tri i to već deset godina.

Uz Stožice, koje su izgrađene 2010. za samo 38 milijuna eura, Slovenci su već dvaput renovirali Ljudski vrt u Mariboru, a 2003. izgradili su mali, simpatični stadion u Celju. Slovenska liga kvalitetom je daleko od HNL-a, ali infrastrukturom je, kao i brojne zemlje u regiji, svjetlosnim godinama ispred.

I zato im, u konačnici, nije prevažno kakav se nogomet igra jer da bi pogledali derbi u glavnom gradu ne moraju gledati vremensku prognozu i strahovati da će im na glavu pasti kiša, snijeg ili u slučaju Maksimira komad betona ili staklene stijene. Kao što ne moraju strahovati ni navijači u Beogradu, Sarajevu, Skopju, Tirani, Budimpešti, Debrecenu, Szekesfehervaru, Gyoru, Szombathelyju...