ISPLATE u gotovini igračima i trenerima raširena su praksa u hrvatskim sportskim klubovima, unatoč zakonskim obvezama plaćanja poreza i doprinosa. Riječ je o masovnoj pojavi koja je postala javna tajna, a na nju se u svojoj analizi osvrnuo porezni stručnjak Hrvoje Zgombić.

Problem star desetljećima

Zgombić ističe kako se tim problemom bavio još početkom 2000-ih, kada je radio na rješavanju poreznih pitanja u Dinamu, Rijeci i Hajduku nakon poreznog nadzora. Većina isplata se, kako navodi, i tada obavljala u gotovini bez plaćanja propisanih davanja, a u upravnim odborima i skupštinama klubova često su sjedili političari.

S obzirom na to da se radilo o uobičajenoj višegodišnjoj praksi za koju su "svi sve znali", Zgombić objašnjava kako je bilo potrebno razviti argumentaciju prema kojoj, unatoč propisima, ne bi trebalo plaćati poreze i doprinose. Tada je, navodi, pokušao tvrditi da se zakonska obveza ne mora poštovati jer se norma, iako formalno nije ukinuta, u praksi više ne primjenjuje, odnosno da se njezina primjena izoubičajila.

Taj pravni institut, po kojem zakonska norma prestaje vrijediti zbog dugotrajne neprimjene, naziva se desuetudo. Zgombić podsjeća da takva situacija u hrvatskom pravnom sustavu nije bez presedana te kao primjer navodi poglavlje 5 jugoslavenskog Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju. Taj zakon Hrvatska je preuzela 1991. godine, a spomenuto poglavlje prestalo se primjenjivati iako ga Sabor nikada nije formalno ukinuo.

Proračuni kao glavni uzrok

Prema Zgombićevoj analizi, osnovni, a možda i jedini razlog za takva odstupanja od zakona leži u godišnjim proračunima klubova. Oni, naime, ne dopuštaju plaćanje svih poreza i doprinosa na primanja igrača, pogotovo u uvjetima kada se želi angažirati najboljeg, a time i najskupljeg igrača.

Kao primjer navodi situaciju u kojoj se igraču isplaćuje 10 tisuća eura neto mjesečno. Da bi se ispoštovale sve zakonske obveze, klub bi na ime poreza i doprinosa morao platiti gotovo još toliko, čime bi se ukupni trošak igrača popeo na gotovo 20 tisuća eura mjesečno. Stoga se igraču isplaćuje 10 tisuća eura "na ruke", dok porezi i doprinosi ostaju neplaćeni, ili se barem dio isplaćuje na taj način.

Stvarna opasnost je pronevjera novca

Cijeli problem, o kojem "svi sve znaju", gurnut je pod tepih, a zakonska norma praktički se prestala primjenjivati, što je dovelo do "desuetudo situacije", navodi Zgombić. Upozorava da bi suprotan zaključak značio da je riječ o masovnoj poreznoj utaji, što bi za posljedicu imalo kazneni progon za više tisuća osoba.

Ipak, ističe kako stvarni i najveći problem nastaje kada netko u sportskom klubu iskoristi takav sustav za osobno bogaćenje. Opisuje scenarij u kojem odgovorna osoba, nakon što igraču isplati 10 tisuća eura, sebi u džep stavi dvije ili tri tisuće eura. Takve se situacije, zaključuje, ponavljaju godinama i s mnogo većim iznosima, predstavljajući ozbiljan oblik pronevjere.