LEGENDARNI zagrebački klub NK Trnje za dvije godine proslavit će 100. rođendan. Uprava kluba željela bi tu obljetnicu dočekati u novoj jedinstvenoj 3. HNL koja će se formirati sljedeće sezone, a Trnje bi u tu avanturu trebao povesti glavni trener Danijel Pranjić.

Bivši hrvatski reprezentativac, koji je za Hrvatsku odigrao 58 utakmica te sudjelovao na Euru 2008. i SP-u 2014., trenersku karijeru od ove zime nastavlja u još jednom zagrebačkom kvartu nakon što je prije toga kratko vodio Dubravu TIM Kabel. Ta epizoda nije najbolje završila kao ni ona prva na Cipru gdje je doslovno iz svojeg džepa davao novac igračima da prežive jer novca u klubu nije bilo.

"To je sad iza mene i nije mi žao jer sam jako puno iz toga naučio. Bolje da su mi se takvi problemi dogodili ranije u karijeri nego kasnije jer sad znam kako reagirati kad ti se netko ili želi miješati u posao ili radiš u nemogućim uvjetima", kaže Pranjić s kojim smo se našli u poznatom zagrebačkom restoranu NK Trnje prije redovnog treninga prve momčadi.

Tražio otvorene ruke

"Odlično mi je u Trnju. Jedino što sam tražio od predsjednika je da imam otvorene ruke, sve ostalo mi je bilo manje važno. Ja odgovaram za rezultat i ja sam prvi koji će otići ako ne bude dobro. No uvjeren sam da će biti dobro iako smo sad na zimu ostali bez sedam igrača i tek moramo posložiti momčad za nastavak prvenstva", kaže.

Vijest da je preuzeo Trnje proširila se po medijima i zbog činjenice što je za pomoćnicu odabrao Tihanu Nemčić, a žena u stručnom stožeru u momčadi je za hrvatske prilike i dalje - senzacija. Nemčić je na KIF-u na nogometu doslovno doktorirala, a ima i trenersku PRO licencu, višu od one koju ima njezin šef.

"Ja sam još na A licenci tako da mi nema druge nego slušati je, no doći će moje vrijeme pa će uloge biti zamijenjene. Položit ću i ja uskoro PRO tečaj pa ćemo malo drukčije", kaže kroz smijeh Pranjić dok Tihana ulazi u restoran.

"Ma, žene su babaroge, grozno je to. Šalim se. Dobro je što se nismo još posvađali i zasad smo nekako na istoj valnoj duljini. Nije dana bilo da je nešto zaiskrilo, ali vidjet ćemo kako će biti kad krenu utakmice", rekao je Pranjić i nastavio:

"Radili smo zajedno u Dubravi i kad sam došao u Trnje i gledao s kim ću raditi, sjetio sam se nje. Trebao mi je netko s PRO licencom, a Tihana ima sve potrebno za ovaj posao i strašno mi je drago da je ovdje. Znao sam da će biti i medijski atraktivna, što je uvijek plus, i kad sam sve zbrojio, dileme nije bilo."

Nemčić je nogomet igrala do 2008. godine kad je zbog teške ozljede s 20 godina morala prestati igrati. Prebacila se na futsal te je paralelno počela i studirati. Igrala je nekoliko godina u Italiji, a u Cagliariju je završila karijeru nakon još jedne ozljede.

Tihani može prepustiti trening

"Meni je potpuno normalno raditi s muškima u nogometu jer sam uz njih odrasla. Uvijek sam morala preživjeti u grupi muških da nešto postignem i navikla sam na to. No, dečki imaju potpuno drukčiju energiju od žena pa moram paziti da nisam preopuštena i da iz mene ne izlazi previše ženske energije jer smatram da tu mora postojati balans. To sam uspjela svladati. Puno mi je pomogao i Danijel koji je od početka jasno postavio stvari, ali i naši igrači su iznimno dobro odgojeni, pristojni i tu nema nikakvih problema", govori Tihana, a Pranjić se ubacio:

"Ona sve to hendla odlično. Mogu joj bez problema prepustiti cijeli trening ako treba. Naravno da sam ja glavni kad sam na treningu jer mi je to i titula, ali Tihana je stvarno super. Ona uvijek smiruje igrače, a kad treba podignuti ton, onda sam ja tu. Neka igrači više mrze mene nego nju, to mi je draže. Toga u nogometu mora biti jer ako je sve opušteno, lako može otići u pogrešnom smjeru."

Neobični tandem u Trnju pokušava raditi koliko je to moguće profesionalno što je na ovom nivou nekad dosta teško jer brojni igrači imaju privatne obaveze, rade i ne mogu se uvijek ponašati kao pravi profesionalci.

"Nije lako. Primanja su od nogometa mala i onda, recimo, ne možeš uvesti neke financijske kazne, nego moraš autoritet graditi na drugi način. Meni je lakše jer ipak imam neko nogometno ime pa me igrači gledaju na drukčiji način, mogu si dopustiti da sam više prijatelj s njima jer ih tako nekad opustim. No, kad se pređe linija, onda sam strog. Ja želim da mi radimo kao profesionalci, ali moram misliti na igrače. Ne mogu ja od njih tražiti ono što bih tražio od igrača u prvoj ligi. Ako meni netko na trening dođe s posla, pa ne mogu ga zgaziti zato jer ja tjeram neki profesionalizam. Dečki dođu s privatnim problemima za koje moraš imati razumijevanja i mi im izlazimo u susret koliko god možemo", kaže Danijel.

"To je stvar pristupa i trenera. Ako si ti ozbiljan, tako se odnosiš prema igračima i želiš da sve profesionalno izgleda, onda će oni to prihvatiti i tako se ponašati nevezano za ostale stvari koje nemaju toliko veze s nogometom", smatra Nemčić.

Trnje je trenutačno na četvrtome mjestu 3. HNL Središte s 13 bodova manje od prvoplasiranog Zagorca. Prve momčadi u svakoj od trećih liga vjerojatno će ulaziti u drugu ligu, a Trnje je u poziciji s koje bi se moglo u novu jedinstvenu 3. ligu.

Financije ključne

"Ne zna se još točno kako će se to popunjavati, ali momčadi iz vrha svake lige će vjerojatno ući u jedinstvenu. Trnje je na početku sezone ciljalo na drugu ligu, ali sad Zagorec ima veliku prednost i ne mogu reći da napadamo prvo mjesto jer smo izgubili dosta igrača", kaže Pranjić koji 3. ligu vidi kao dobru ideju, ali...

"To sve mora biti financijski dobro posloženo. Mislim da će jedinstvena liga koncentrirati kvalitetu, mladi igrači će imati jako dobru priliku, ali po meni svi klubovi moraju dati garancije da će financijski izgurati sezonu jer inače to nema smisla. Igrat će se po čitavoj zemlji, troškovi će porasti i samim time i ozbiljnost. Ja imam nekoliko igrača koji rade i kojima će teško biti gurati i posao i nogomet. To onda prelazi u profesionalizam i igrači će morati birati, a ne znam hoće li financijski moći živjeti samo od nogometa. Puno je tu stvari o kojima treba ozbiljno voditi računa iako je ideja sama po sebi super."

Kako će Trnje igrati?

"Svi u obranu, ha ha. Moram vidjeti kakav autobus imamo za gostovanja da ga iskoristimo i na domaćim utakmicama. Organizirana obrana je najvažnija. Ako nemaš dva dobra krila, ne možeš igrati na krila. Ako imaš dobru veznu liniju, onda igraš kroz sredinu. Moraš analizirati ekipu i prilagoditi joj se jer na ovom nivou ne možeš sad ti izmišljavati nešto ako nemaš igrače za to. Nisu svi Liverpool i City", kaže Danijel, a Tihana se ubacuje:

"Ma, gledajte, ti dečki su pametni i sve kuže. Ne možemo mi njih sad uvjeravati da ćemo igrati napadački nogomet i da ćemo izgledati atraktivno kad to nije realno. To je najgora stvar koju možeš napraviti. Usmjeravamo ih prema kvalitetama koje imaju i prema stvarima za koje znamo da ih mogu odraditi."

U stručnom stožeru im je i Filip Lončarić, bivši golman Dinama kojemu su neki predviđali veliku igračku karijeru, ali se putem pogubio. S Pranjićem i Tihanom radio je i u Dubravi, a sad su zajedno i u Trnju.

"Lonac je čudo. Siguran sam da će biti puno bolji trener nego što je bio igrač ako se tome potpuno posveti. Mislim da mu je to jedini problem. Mora biti malo organiziraniji i shvatiti da može u trenerskom poslu biti dobar. Sve vidi, ima svoje ideje, dobro radi i golmani s njim evidentno napreduju. Samo da se potpuno fokusira na taj posao", kaže Pranjić.

Van Gaal je bio ludi perfekcionist

Danijel je u karijeri radio s brojnim velikim trenerima, a tri godine je u Bayernu radio s Louisom van Gaalom koji je i inzistirao na njegovu dolasku iz Heerenveena 2009. godine. O Nizozemcu ima samo lijepe riječi.

"On je bez konkurencije najbolji trener u mojoj karijeri iako je s njim bilo strašno teško raditi. Ne bih od njega uzeo sve, čak ne ni puno stvari, ali sam jako puno naučio. On je lud, perfekcionist do bola. S njim radiš godinu dana, izvlači iz tebe maksimum i moraš sto posto biti koncentriran i na treningu i na utakmici. On je gledao sve kroz trening. Kakav si tamo, takav ćeš biti i na utakmici. Bez greške si morao i trenirati i igrati, a to je nemoguće i nakon nekog vremena došlo je do pucanja jer nije mogao na duge staze držati svlačionicu pod kontrolom. Uvijek je imao fajt sa zvijezdama kao što je Ribery. On je njega vidio na poziciji desetke, a mene na lijevom krilu. Ali, Ribery je došao i rekao: 'Ribery nije desetka, Ribery igra lijevo' i stalno su imali problem. Onda je mene spuštao na bočnog, a njega stavio na lijevo krilo kako bi mu udovoljio, ali nije tu bilo puno sreće", kaže Pranjić i nastavlja:

"S druge strane, imao je stručni stožer od 40 ljudi koji te do najsitnijih detalja pripremao za protivnika. Ja sam na lijevom beku znao koje kopačke nosi njihovo desno krilo. Koliko puta dribla u jednu, koliko u drugu stranu. Da li pada, da li napada dubinu ili igra s loptom u nogama. Četiri dana prije utakmice znao je sastav i onda ga je uigravao 11 na 11. Ako ne bi dobro spavao i imao dileme, onda bi sljedeći dan ponovio čitav trening. Kad se naspavao, značilo je da je zadovoljan. Jako puno se radilo, bilo je naporno, ali je radio fantastično."

U trenerskom poslu se, kao i dok je bio igrač, kali u nižim ligama i puno težim okruženjima. Ciparska druga liga, druga hrvatska pa treća hrvatska liga. Neki njegovi puno poznatiji vršnjaci imali su drukčiji put koji nije najbolje završio.

"Ne znam kakav ću biti trener jer tu nema pravila. Moraš osjetiti da li ti taj posao leži i kako te igrači prihvaćaju. Pogledajte Pirla. Bio je briljantan igrač pa izgorio u Juventusu kao glavni trener. Ola [Ivica Olić, op.a] je preuzeo CSKA pa otišao nakon mjesec dana. Naravno da to ne znači da oni neće biti dobri treneri, ali vjerojatno nisu bili spremni za taj nivo. Nije lako stati pred onu ploču i sad ti nešto igračima moraš objašnjavati, osobito kad se prvi put s tim sretneš. No, mislim da sam odabrao dobar put jer u nižim ligama učiš, možeš nešto isprobavati i privikavati se. Svi mi želimo biti treneri Dinama i Hrvatske, ali nije to samo tako. Bišćanova trenerska karijera može biti primjer svima. Od nižih liga do statusa prvoga kandidata za Dalićeva nasljednika", kaže Pranjić.

Pitali smo ga bi li ikad mogao voditi žensku ekipu. Zastao je na nekoliko sekundi pa rekao:

"Znaš što? Morao bih se na nekoliko dana zatvoriti u sobu da me nitko ništa ne pita i dobro, dobro razmisliti. Mislim da u ovom trenutku to ne bih mogao raditi, ali nikad ne reci nikad. Tko zna gdje će me put navesti, ali nisam uopće o tome razmišljao do sad."

"Igračima se lakše poistovjetiti s Danijelom nego sa mnom"

Bi li Tihana mogla voditi mušku momčad kao glavna trenerica?

"Meni je trenutačno želja i ideja da budem asistent treneru muških i da, ajmo tako reći, djelujem iz pozadine s onim u čemu sam dobra. Mislim da imam kvalitete da bih potencijalno mogla biti glavna trenerica, ali sad ne. Muškima se puno lakše poistovjetiti s muškim trenerom, a osobito s nekim tko ima pozadinu kao Danijel. Onda oni kažu: 'On je igrao u Bayernu, hoću i ja!'. On im automatski postaje uzor, a kako će se poistovjetiti sa mnom koja sam u Pregradi igrala ženski nogomet? Pozadine nam nisu iste i zato mislim da je možda trenutačno nerealno o tome razmišljati i da mi je ovo bolja varijanta", odgovara Nemčić, a Pranjić uskače:

"Ona svojim znanjem može bez problema biti trenerica, ali da bi bila prava joj fali još nekih stvari iako je na dobrom putu. Mora graditi autoritet korak po korak. Moj savjet joj je da bude glasnija dok radi. Da kad ona govori, ako neki igrač priča, stane i kaže: "Ej, sad ja pričam, tišina." Tako se stječe autoritet, a drugo joj ništa ne fali. Organizirana je, točna je, trudi se i na dobrom je putu."

U ženskom nogometu za 34-godišnju Nemčić nema puno prostora za rad jer je ženski nogomet u Hrvatskoj na najnižim mogućim granama. Iako, Tihana kaže da se nešto mijenja, ali jako, jako sporo i bez prevelikih rezultata.

Mentalni sklop najveći problem u Hrvatskoj

"To su sitni koraci prema naprijed iako je sad sve više djevojčica koje prolaze neku školu nogometa, a ne dolaze u nogomet s 13 godina nakon što su probale druge sportove. Nisu imale osnovna znanja i bazu nogometa i onda nam je seniorska reprezentacija bila na taktičkoj razini muških pionira ili kadeta. Međutim, sad se nešto ulaže u škole nogometa za djevojčice, više klubova ima ekipe i došli smo do toga da su nam U-17 i U-19 reprezentacije puno bolje nego ranije", kaže Tihana i nastavlja:

"Najveći problem je mentalni sklop naših ljudi koji nogomet vide isključivo kao muški sport. U jednoj Americi je nogomet najpopularniji ženski sport. Tamo je najnormalnije da curice hodaju u štucnama i hlačicama i tamo je ženski nogomet dio kulture. Mi ne možemo i nikad nećemo biti Amerika, ali puno bi značilo kad bismo, za početak, promijenili način razmišljanja."

Ženski nogomet postaje sve popularniji u Europi i svijetu, a zadnje Svjetsko prvenstvo nogometašica bilo je najgledanije u povijesti. No, Tihana smatra da bi se ženski nogomet u osnovi trebao promijeniti kako bi privukao više pozornosti.

"Kad se ženski nogomet počeo razvijati, žene su zbog ravnopravnosti željele iste uvjete. Teren istih dimenzija, iste golove i sve ostalo. No, nije to isto kao rukomet i košarka za koje su tereni puno manji. Ženski nogomet zbog čiste biologije ne može biti ni blizu atraktivan kao muški na terenu dimenzija sto metara i sa golovima od sedam metara. Smatram da bi bio puno zanimljiviji da je teren manji i da se smanje golovi jer ovako sve izgleda jednostavno presporo. Da se to promijeni, sigurna sam da bi bilo više interesa za ženski nogomet", rekla je Nemčić.

Istovremeno su pogledali na sat i shvatili da uskoro počinje trening. Otišli su po čunjeve, markere i sve ostale rekvizite i na teren izašli prije svih igrača. Pripreme za nastavak sezone su u punom jeku. Prva utakmica u nastavku sezone 3. HNL Središte im je 26. veljače u Petrinji protiv Mladosti.

"Treća liga je nešto što smo svi mi kao klinci prošli. To je nogomet u onom romantičnom smislu, iako je znalo biti zeznuto. Bilo je terena na kojima si znao da bodova neće biti, a to bi ti protivnički igrači jasno dali do znanja još u tunelu prije izlaska na teren. O suđenju da ne govorim, svega je tu bilo. Nadam se da se to sve promijenilo i da je treća liga danas med i mlijeko u odnosu na moje vrijeme. Mi ćemo igrom do rezultata, nećemo se nikome prijetiti u tunelu. Ako to ne uspije, onda krećemo na plan B ili C", zaključio je kroz smijeh Pranjić.