CRNA GORA nije prošla u drugi krug rukometnog Eura, ali nije razočarala. Štoviše, ekipa koju vodi legendarni Vlado Šola odigrala je tri sjajne utakmice u kojima je pobjednik bio odlučen doslovce u zadnjim sekundama. Protiv Mađarske su imali napad za remi, ali nije prošlo i utakmicu su izgubili s dva gola razlike.

Ono što su propustili protiv Islanda graniči s nemogućim, a Srbiju su u zadnjem kolu pobijedili golom u zadnjim sekundama iako im, za razliku od protivnika, ta utakmica nije previše značila. Tom pobjedom Crna Gora je Srbiju poslala na zadnje mjesto u grupi, a sebi je osigurala nešto lakši ždrijeb u kvalifikacijama za SP. 

Vladu Šolu smo dobili na aerodromu u Münchenu, gdje je čekao let za Zagreb. Let je kasnio, a zlatni hrvatski golman priznao nam je da cijelu noć nije spavao i da pada od umora. Ipak nije odbio da popričamo o dosadašnjem dijelu Eura s fokusom na Crnu Goru. 

Crna Gora je odigrala prilično neobičan turnir. Tri utakmice, dva poraza, jedna pobjeda i sve u jedan gol. Na kraju ste završili natjecanje kao treći s gol-razlikom -2. Imali ste dosta peha?

Mogli smo, odnosno, trebali smo završiti i s -1 jer smo zadnji gol protiv Mađara primili kad smo jurili izjednačenje, no što je, tu je. Grupa je bila maksimalno izjednačena i ne čudi me da je odlučivao jedan gol. Mi smo u tom društvu bili na neki način autsajder, underdog, a nema ništa slađe da kao takav izbaciš favorite i postigneš rezultat.

Zato mi je najviše žao što nismo uspjeli, što nismo prošli u drugi krug. Pogledajte utakmicu protiv Islanda. Za njih se tvrdi da su opasni, brzi, da protivnike ubijaju kontrama i tranzicijom. Nama nisu zabili niti jedan gol iz tranzicije, a mi smo njima postigli valjda pola naših pogodaka na taj način.

Obožavam taj stil igre, to je način kako želim da igraju ekipe koje vodim, Svi pričaju da je nemoguće tako igrati protiv Skandinavaca, e pa ja sam pokazao da nije nemoguće. To mi je posebno drago da sam dokazao da je sve moguće, ako nešto želiš i znaš kako ćeš do toga doći.

Kad ste spomenuli Island, nakon dramatičnog i bizarnog poraza, rekli ste nešto prilično zanimljivo. ''Percepcija je da je Island čudo, ali sam igračima prije utakmice govorio da smo mi svaki pojedinačno bolji od njihovih igrača, bez obzira na to što iskompleksirani likovi misle ako netko dolazi sa zapada, da je kvalitetniji od nas. To nije točno." Možete li objasniti tu izjavu?

Naravno da mogu. Pa mi stalno bolujemo od nekih kompleksa, još od vremena Juge, da je na Zapadu sve bolje i da je sve wow. U redu, neke stvari rade bolje od nas, ali u nekima su lošiji. Ne treba se podcjenjivati. Svi smo jednaki. Pogotovo ta teza dobiva na značaju danas kad je svijet postao globalno selo i kad su sve informacije dostupne u trenutku.

Zašto bismo se smatrali manje vrijednima od bilo koga, zašto bismo prihvaćali da je itko bolji od nas? Uzmimo za primjer Hrvatsku. Mi smo dvostruki olimpijski prvaci, svjetski smo prvaci, imamo tko zna koliko medalja... I što, sad bi se trebali plašiti nekoga samo zato što je bogatiji od nas.

Točno, osnovna razlika je u novcu. Pogledajte naše klubove u Europi. Igraju s klincima od 18, 19 godina protiv bogatih klubova koji za velike pare dovode najbolje igrače svijeta. I mi onda očekujemo neka čuda. Kako? Posebno me nervira toliko puta ponavljana teza da u Hrvatskoj nemamo trenera. A tko je stvorio sve ove igrače? Odakle su oni došli? Jako me nervira naša navika da stalno omalovažimo sve naše.

Protiv Islanda ste imali napad za pobjedu, a onda je došlo do pogreške kod izmjene vaše klupe. Island je to kaznio i izgubili ste utakmicu koju ste možda trebali dobiti. U očaju ste skoro glavom razbili ploču. Što se dogodilo?

Malo je falilo da ju stvarno razbijem, ali sam iskontrolirao emociju. A što se dogodilo? Moj igrač s klupe je nagazio na crtu dok su svi ostali bili u polju. Kamere su to snimile, a ovi su jedva dočekali da nam uzmu loptu i isključe igrača. Kako smo već imali igrača manje, teško je bilo braniti dva igrača manjka. Sami smo sebe dobili, mogli smo biti prvi u grupi i u nastavak prenijeti dva boda, a sad smo otišli doma. 

Da ste prošli, sad biste igrali protiv Hrvatske.

Ne razmišljam o tome. To je sad već u onoj domeni što bi bilo kad bi bilo. Tko zna, da smo pobijedili Island, možda bismo izgubili od Srbije. Ono što me raduje jest da smo sve tri utakmice odigrali na visokoj mentalnoj i taktičkoj razini te da su momci pokazali veliki napredak u posljednjih godinu dana.

Ostajete li na klupi Crne Gore?

Ugovor mi još traje, razgovarat ću s predsjednikom Saveza pa ćemo vidjeti što dalje.

Pobijedili ste Srbiju u drami u susretu koji je njima značio plasman u drugi krug, a vi ste igrali uglavnom za čast i za nešto bolji ždrijeb za kvalifikacije za SP. Kako je izgledala ta utakmica?

Njima je ta utakmica značila sve, a mojim sam igračima rekao da čitav život kao sportaš svaku utakmicu idem samo s ciljem da pobijedim. Jedino me to ispunjava. Igrači su me poslušali. Slično razmišljaju kao ja, momci su vrhunski, u utakmicu su ušli nabrijano, napalili su se i odigrali su junački.

Prije utakmice imali smo problema s umorom, pa smo odlučili prilagoditi neke treninge kako bi momci bili što svježiji. Tu mi je puno pomogao Nikola Foretić, moja desna ruka. Pokazalo se da smo napravili odličan posao i da smo sve dobro isplanirali. 

Srpski igrači nakon poraza su govorili o debaklu, katastrofi, sramoti, a vratar Cupara je rekao da u takvim utakmicama ne igra taktika, nego su potrebna muda. Što vi kažete na to?

Takve izjave ljudi daju kako bi sebi olakšali. Na taj način žele s leđa skinuti jedan dio problema i fokus prebaciti na nešto drugo. To su gluposti. Naravno da su muda potrebna, ali što ona vrijede bez taktike. Da bi uspio, moraš imati oboje. Plan, raspored na terenu, ideju igre. Rukomet je danas strahovito brz i ako nisi spreman da neke odluke doneseš u trenutku, nećeš dobro proći. Na koncu, tako su nam se i dogodile dvije pogreške koje su nas koštale drugog kruga.

Neki srpski mediji su prije početka turnira pisali kako se Hrvatska raspada, a da je Srbija sad sila u odnosu na ekipu Gorana Perkovca. Hrvatska ide u drugi krug, a Srbija je turnir završila kao zadnja u grupi. Imate li komentar na tu temu?

Nemam. Znate li zbog čega nemam? Zato što me niti u jednom trenutku nije bilo briga za Srbiju ni za ono što njihovi mediji pišu. Nisam mislio ni na njih ni na Hrvatsku, samo sam razmišljao o Crnoj Gori i svoje igrače stalno sam uvjeravao kako možemo napraviti pravi rezultat.

Niti u jednom trenutku mi nije palo na pamet da se bavim takvim stvarima, nekim nabrijavanjima i bombastičnim izjavama. Za mene su to gluposti. To su njihove stvari, njihovi odnosi i neka se sami bave njima. Mene je zanimala samo Crna Gora. 

Je li vas šokiralo ispadanje Španjolske?

Iskreno, ne. Ovaj turnir je pokazao da gotovo više ne postoje razlike između jakih i manje jakih ekipa. Sve je manje ekipa koje možete dobiti 10-15 razlike. Svaka utakmica je borba za goli život. Uostalom, Austrija je ozbiljna ekipa, Bylik je zvijezda Kiela, imaju nekoliko dobrih igrača njemačke Bundeslige, a ruku na srce, pa iz njihove škole je stigao Ivan Martinović.

Moram priznati da do danas nisam pogledao niti jednu utakmicu koja nije imala veze s Crnom Gorom. Nemojte misliti da me nije bilo briga ili da podcjenjujem nekoga, nego jednostavno nisam imao vremena. Bavio sam se svojim timom.

Niste gledali ni Hrvatsku?

Ne. Vidio sam rezultate, ali nisam stigao pogledati utakmice. Nadam se polufinalu Hrvatske pa da odem do Kölna.

Jeste li očekivali da će Hrvatska s 10 razlike srušiti Španjolsku?

Pobjeda Hrvatske me nije iznenadila. U redu, 10 razlike nisam baš očekivao, ali sam nakon Croatia kupa vidio da Perkovac ima odličnu ekipu. Momci koji su u Zagrebu igrali Ligu prvaka i u Nexeu Europsku ligu su sazreli, rukometno su odrasli i pokazali su kvalitetu. Posebice golmanski par Mandić i Kuzmanović. Kad tome pridodamo iskusne Duvnjaka, Karačića i Cindrića, nije teško zaključiti da Hrvatska ima jako dobru reprezentaciju.