Foto: Screenshot Youtube Red Bull, Instagram

KAŽE SE da igraš nogomet. Igraš košarku, tenis ili rukomet. To su sportovi koje se "igra". Motokros voziš. Ne kažeš da "igraš" motokros. Što je zapravo pogrešno, jer ako postoji jedan sport koji je najbliži onoj dječjoj igri, kroz koju smo svi prolazili, onda je to vožnja motokrosa kroz prašinu i blato.

Svi smo satima i satima vozili bicikle po kvartovima, jurili kroz lokve i utrkivali se s prijateljima iz ulice. Imali smo svoje "BMX bande", natjecali se protiv drugih ulica i dolazili kući blatnjavi kad je već pao onaj famozni mrak pa slušali uplašene roditelje i rečenicu "pa gdje si dosad!?".

Radili smo hupsere po parkovima, razbijali laktove i koljena, a mi iz Zagreba često smo odlazili na stari, zarasli Bundek i onu legendarnu kros stazu na kojoj smo sanjali da letimo. I svatko bi se zaletio svom snagom i onda zakočio pred hupser u strahu da se ne razbije s druge strane i slomi ruku ili nogu.

"Bio sam opsjednutom motorom i motokrosom. Ništa drugo u životu me nije zanimalo", prisjeća se James Jr. svojih prvih dana.

Roditelji su mu u to vrijeme radili u fast-food restoranu, a otac je jedno vrijeme nakon posla skupljao plastične boce po gradu kako bi mogao financirati sinovu karijeru u usponu. Na nekim natjecanjima spavali su u autu jer nisu imali novca za smještaj, a istovremeno su znali imati puno većih i ružnijih problema. U nekim gradovima malenom Jamesu nisu dopustili da se utrkuje.

"Ovdje crnčuge ne mogu nastupati", govorili bi Jamesu Sr. na stazama na jugu SAD-a, a kad bi Bubba pitao tatu zašto ne smije nastupati on bi mu rekao kako ima nekih organizacijskih problema.

U sportu u kojemu oduvijek dominiraju bijelci, Stewart je bio trn u oku mnogima. Trpio bi rasističke uvrede prije i za vrijeme utrka, no ništa ga nije moglo omesti.

"U prolazi bih nekad čuo nekog gledatelja kako me vrijeđa. U skoku bih se okrenuo i pokazao mu srednji prst. To me samo tjeralo naprijed. Kad samo bio stariji, kolege su uvijek bile uz mene. Na kraju krajeva, ispod kacige smo svi isti", kaže James Jr.

Do 16. godine osvojio je ukupno 84 amaterska trofeja od čega 11 naslova prvaka. Godine 2002. ušao je u profesionalce i ostvario prvu pobjedu već na trećoj utrci. U klasi 125 kubika osvojio je dva nacionalna naslova prvaka, a 2008. godine je, vozeći u kraljevskoj klasi 450 kubika, osvojio titulu pobjedivši u sve 24 utrke u kalendaru. Do tad je to uspjelo samo nedodirljivom Rickyju Charmichaelu, koji je taj pothvat ostvario dvaput.

Stewarta su prozvali Tigerom Woodsom motokrosa. Ne samo zato što je tako mlad postao tako nevjerojatno dobar, nego zato što je postao prva tamnopouta megazvijezda u bilo kojem obliku moto sporta. Ne samo zbog fantastičnih rezultata, već i zbog načina na koji je do njih dolazio. James Stewart Jr. je, zapravo, revolucionalizirao motokros.

Čak 98 posto utrka u kojima je sudjelovao, Stewart je ili pobijedio ili nije završio zbog teških padova. Toliko je agresivno vozio da je svako malo završio u bolnici s lomom nogu, ruku, ključne kosti ili bilo koje druge koja vam padne na pamet. Nije to ništa neobično za motokrosere, no Stewart je vjerojatno rekorder po broju lomova. Nikad nije kalkulirao niti vozio ziheraški. Uvijek je išao do krajnjih granica.

To ga je činilo jednim od najatraktivnijih vozača u povijesti kao i poseban način skakanja preko hupsera, koji su po njemu prozvali "Bubba scrub".

Do pojave Jamesa Stewarta vozači su uglavnom gledali kako da što dalje lete i što više vremena provedu u zraku. Ne i James. On je shvatio da je motor puno brži dok vozi po stazi nego dok leti pa je osmislio način kako da što manje bude u zraku i što manje gubi brzinu.

U zavojima je preko hupsera prelazio u niskom letu, u potpuno horizontalnom položaju. Tako je minimalizirao gubitak brzine i postao neuhvatljiv. Čak i najvećima.

"On je bez sumnje najbžri protiv kojeg sam se ikada natjecao. Da je bio samo malo discipliraniji i vozio samo malo pažljivije, ja mu nikad ne bi bio ravan. No, onda to ne bi bio James", nahvalio ga je najveći Ricky Charmichael, apsolutni kralj sporta.

U sljedećim sezonama James je bio još agresivniji što ga je često stajalo bodova, utrka i kostiju. Zbog ozljeda i operacija propuštao je utrke, da bi tek 2013. osvojio Monster Cup i 100.000 dolara, a sljedeće godine još pet evenata pod tim natjecanjem. Godine 2015. suspendiran je na godinu i pol zbog uzimanja pripisanog lijeka, kojeg je jednostavno zaboravio prijaviti natjecateljskoj komisiji.

Sjajni rezultati i atraktivan način vožnje Stewartu su donijeli goleme sponzorske ugovore. U najboljim danima je zarađivao, za motokros astronomskih, deset milijuna dolara na godinu. Na imanju u rodnom gradu izgradio si je vlastitu stazu na kojoj vozi svaki dan i pomaže sedam godina mlađem bratu Michaelu u njegovoj karijeri. Pomaže i mladim Afroamerikancima u njihovim prvim motokros koracima, a njavio je da će se možda okušati i u NASCAR-u.

U međuvremenu se oženio i dobio dijete, a u prosincu ove godine objavio je da će propustiti sljedeću sezonu te da će završiti karijeru. No, kako još ipak ne može zamisliti život bez motokrosa, u siječnju je promijenio ploču i na Instagramu napisao:

"Zadnji put sam prije 16 godina propustio neku utrku na stadionu, a bio sam zdrav. Neće to tako moći. Ne mogu vam reći koliko jedva čekam povratak i utrkivanje na moj način. Pokušavao sam drukčije, ali ne ide. Michael i ja ćemo se utrkivati u našem stilu. Svima koji su me podržavali poručujem - vidimo se. Onima koji nisu - vidimo se. A onima koji su me svih ovih godina pokušavali omest i slomiti - žao mi je, ali nećete me se tako lako riješiti. Još nisam gotov!"