JEDNO od najvećih nogometnih zadovoljstava, osim druženja s prijateljima i pobjedničkih golova u posljednjim trenucima, gledanje je kako odrasli muškarci potpuno izgube pamet. U testosteronskom okuženju nogometnog travnjaka, dok udovi lete na sve strane, a emocije su zapaljive, nije neobično vidjeti i najmirnije pojedince kako izgube živce i naprave kazneno djelo na protivniku.

A to nas dovodi do Alexa Songa, piše Planet Football u tekstu naslovljenom "Oda Alexu Songu i najglupljem crvenom kartonu u povijesti nogometa". Bivši veznjak Arsenala i Barcelone na Svjetskom je prvenstvu odlučio laktom zagrebati po leđima Marija Mandžukića. Bez lopte. Iz razloga koje bi i Sigmundu Freudu bilo teško dokučiti.

Song je otkrio da ga nije bilo ni najmanje briga što sjedi na klupi Camp Noua jer ga je transfer iz Arsenala 2012. učinio milijunašem. "Kad mi je Barcelona ponudila ugovor i kad sam vidio koliko ću zaraditi, nisam ni trenutka razmišljao", priznao je u Instagram Liveu.

"Znao sam da bi mi supruga i djeca trebali imati lagodan život nakon što završim karijeru. Barcelonin sportski direktor rekao mi je da neću puno igrati, ali nije me bilo briga. Znao sam da postajem milijunaš. Želio sam se družiti s facama, mogao sam kupovati gdje god poželim i ići u lude noćne izlaske."

Njegova karijera na Camp Nouu bila je za zaborav, ali bilo bi neobično da zbog toga ne može spavati. Ali veznjak se zasigurno ponekad strese kad se sjeti svog sumanutog poteza u Manausu 2014.

Ispružio je lakat i zamahnuo. Za suca nije bilo dvojbe

Nakon poraza u prvom kolu od Meksika, Kamerun je gubio 1:0 protiv Hrvatske i bio na rubu ispadanja sa Svjetskog prvenstva nakon samo dvije utakmice. Song je bio jedan od iskusnijih u kamerunskoj momčadi uz Benoita Assou-Ekotta, Joela Matipa i Samuela Eto'oa, koji je s klupe izigravao trenera.

Zbog toga njegovo isključenje još više zapanjuje. Hrvatska je krenula u napad, Song je s Mandžukićem započeo svađu neprimjerenu za djecu dok su oba igrača trčala prema lopti. 

No dok se hrvatski napadač odmaknuo bez razmišljanja, najgrimiznija moguća magla nadvila se nad Songom. S očima na svojoj meti, impresivnom fleksibilnošću ispružio je lakat i udario po Mandžukićevoj kičmi.

Njegov se protivnik srušio na tlo kao kula od karata u uraganu. Ni fanovi ragbija ne bi taj trenutak mogli iskoristili za kritiku kako su nogometaši mekani. Sudac Pedro Proenca stajao je pokraj Songa u trenutku njegovog bezumnog napada. Crveni karton bio je instantna i primjerena kazna za ono što se dogodilo.

Kamerun je izgubio 4:0, a njegovi su igrači imali još jedan ispad kad je branič Assou-Ekotto gnjevno glavom odgurnuo vlastitog suigrača Benjamina Moukandja. Bilo je to krajnje neobično, ali ne i sasvim neočekivano od temperamentnog braniča. Sudac nije vidio incident, ali reagirali su drugi kamerunski igrači, uključujući Eto'oa.

Iskusni pratitelji svjetskih prvenstava već su se naviknuli na takve stvari od Kameruna - svađu zbog novca prije nego što je natjecanje uopće počelo, međusobne sukobe, katastrofalno razočaravajuće izvedbe, očajnu obranu i obavezne crvene kartone. Od Italije 1990. afrički div nije prošao grupnu fazu iz šest pokušaja.

Ispričao se zbog "glupog trenutka"

Song se kasnije ispričao za svoju ulogu u sukobu s Mandžukićem, koji je rezultirao odlaskom igrača Barcelone u svlačionicu prije nego što je trebalo. 

U priopćenju je rekao: "Vrlo sam tužan jer se osjećam kao da sam iznevjerio cijelu naciju i samog sebe. Bio je to glup trenutak i zaista mi je žao. Učinio bih sve da mogu to povući. Molim vas, oprostite mi."

U to je vrijeme bio na transfernoj listi, ali nije puno klubova željelo čovjeka viđenog kako laktom naganja Marija Mandžukića uživo na televiziji. Ipak, možda nije iznenađenje da Sama Allardycea to nije odbilo te ga je doveo na posudbu u West Ham.

U pola sezone u istočnom Londonu Song se vratio blizu svoje najbolje forme. Iako, možda je samo tako izgledalo u usporedbi sa skupinom igrača koja je u prethodnoj sezoni imala treći najmanji broj udaraca i drugi najmanji broj dodavanja u cijeloj Premier ligi.

Ali veznjak je bio klasni temelj vezne linije Čekićara koji su na Božić 2014. držali četvrto mjesto. Zaboravit ćemo da je Song nakon toga zapanjujuće pao u formi, a West Ham završio na tek 12. mjestu, nakon čega je Allardyce podnio ostavku.

Možda je Song iskoristio sav svoj bijes, borbeni duh i kompetitivnost u udarcu koji je ostavio Mandžukića da se previja na amazonskom tlu. Kakvo god objašnjenje bilo, privilegirani smo jer smo imali priliku svjedočiti jednom od najvećih gubitaka pameti u povijesti nogometa.