HAJDUK je porazom 1:3 od Rijeke na Poljudu ispao u četvrtfinalu SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa. Nakon ranog ispadanja iz Europe protiv suparnika koji se sada bori za ostanak u Slovačkoj te ranog ispadanja iz Kupa, Hajduku ostaje prvenstvo u kojem je itekako živ, koliko god bio neuvjerljiv.

Pomalo je to bila čudna utakmica u kojoj Hajduk sigurno nije zaslužio prolaz, ali za razliku od većine utakmica u ovoj polusezoni, ima određene razloge za minimalni optimizam uoči derbija na Maksimiru koji se više tiču Dinama nego same igre Hajduka. Skupo su ga koštale greške koje je Rijeka odrješito kaznila. Solidna igra u usporedbi s ranijim utakmicama i činjenica da se Hajduk nije tipično raspao na 0:2 mogu biti malo ohrabrenje, ali ispadanje je objektivno teški neuspjeh.

Rijeka je favorit za naslov prvaka

Rijeka je trećom pobjedom zaredom u derbijima u 11 dana (Osijek u gostima, Dinamo kod kuće i Hajduk u gostima) uz gol-razliku 9:1 valjda otklonila posljednje sumnje da se radi o vrlo ozbiljnoj momčadi i u ovom trenutku najuvjerljivijem kandidatu za titulu prvaka države.

Protiv Hajduka je iskoristila sve što se pružilo, igrala s idejom i smislom te zasluženo prolazi dalje. Uzevši sve u obzir, jedino je pošteno reći da je sada favorit za oba trofeja, a Radomir Đalović je trener sezone.

Iz sezone u sezonu je svi podcjenjuju, čekaju "siguran" pad, a Rijeka prodaje ključne igrače i konkurira za trofeje. Tko god momčad vodi i tko god igra za nju, Rijeka ima svoje ja, prepoznatljiv nogomet i sustav podrške uređenog kluba.

Sve dobro što im se događa nije slučajnost, nego dokaz dobrog rada uz proračun daleko manji od Hajduka i pogotovo Dinama. Rijeka stalno pokazuje da se može, samo treba znati. 

Gattuso se neće promijeniti

Problemi u osnovnoj postavci Hajdukove igre su konstantni i ne može se očekivati da će se to drastično promijeniti u ovoj fazi sezone. Gennaro Gattuso ima neku svoju viziju igre koju želi postići i od nje neće odstupiti. Bi li to bilo drugačije s nekim drugim trenerom ili je problem puno dublji od same osobe na klupi, nikad nećemo znati.

Zbog svega što momčad prezentira, načina na koji igra, ali prije svega zbog objektivnih neuspjeha, koji uključuju rana ispadanja iz Europe i Kupa, uz zapravo prilično loš prosjek osvojenih bodova u ligi, prilično je jasno da Gattuso iduće sezone jednostavno ne može biti trener Hajduka. Ipak, iako je nakon utakmice nedvosmisleno rekao da je on kriv za ispadanje, jučerašnji neuspjeh Hajduka primarno ide na dušu igrača, a posebno obrambene linije.

Standardi i očekivanja koje je Hajduk postavio ove sezone, a posebno nakon zimske stanke, su izrazito niski pa je i jučerašnja predstava, izuzev najbitnijeg konačnog rezultata, bila sasvim dobra kad je uspoređujemo s prethodnim utakmicama, osim uvjerljive pobjede protiv Osijeka.

Hajduk je stajao dobro, imao smisla, ali je sve uprskao kroz individualne pogreške i tragikomične reakcije obrambene linije. Standardno se mučio prema naprijed, a kad je tako, onda ne smiješ primiti jeftin gol. Hajduk je primio takva tri.

Utakmicu su odlučili igrači, a ne treneri

Može se reći da su oba trenera postavila utakmicu prema očekivanjima i u suštini dobro. Možemo se slagati ili ne slagati s nekim odabirom Gattusa u smislu početne postave, ali Rijeka nije pobijedila jer je Đalović taktički nadigrao talijanskog trenera.

Pobijedila je jer su u jednoj prilično izjednačenoj utakmici njeni igrači osvojili puno više ničijih lopti nakon zračnih duela i odbijanja, jer su bili jači u duelima i jer su sve pogreške protivnika kaznili. S druge strane, Hajduk je griješio, poklanjao, a nije imao ni neku obranu Ivana Lučića da spasi situaciju. Utakmicu su odlučili igrači, a ne treneri.

Bilo je pomalo bizarno vidjeti rezultat nakon 15 minuta jer niti je Hajduk toliko loše otvorio utakmicu, niti je Rijeka sjajno otvorila u smislu nekakve dominacije na terenu. Prvi gol pao je nakon što je Ismael Diallo prvo odlično presjekao jednu loptu (što mu je velika vrlina), a onda poklonio loptu suparniku (što mu je velika mana) i stvorio još veću opasnost nego što je prijetila prije nego što se uopće pomaknuo sa svoje pozicije.

U nastavku Riječani brzo odigravaju, Dominik Prpić griješi kod postavljanja ofsajd zamke i lopta prolazi Lučiću kroz noge. Kod drugog gola opet teško griješi Prpić i Rijeka praktički ni iz čega vodi dva razlike. Zasluženo jer je iskoristila ponuđeno, ali ne iz neke dominacije zbog koje je Hajduk trebao nešto posebno mijenjati u postavci igre.

Također, Prpić je već neko vrijeme u rupi, ali je mlad igrač i besmisleno je nabacivati se blatom na njega, nego ga treba podržati. Hajduk boljeg nema, Hajduk ga treba i Hajduk mora sutra živjeti od njegove prodaje.

Kolarić zaslužuje pohvale za suđenje

Hajduk je u život vratio Marko Livaja sjajnim pogotkom u 29. minuti. Zaista vrijedi istaknuti da Hajduk nije potonuo nakon početnog šoka i velikog zaostatka, nego je nastavio igrati te je za to nagrađen brzim povratkom u utakmicu. Nakon gola Livaje Hajduk je bio sve bolji i zapravo je odlično otvorio drugo poluvrijeme, odigrao jednu od svojih najboljih akcija ove sezone kada je Niko Sigur ostao sam na povratnom dodavanju i činilo se da je samo pitanje vremena kad će izjednačiti.

Naravno, sve je palo u vodu nakon još jednog gola Rijeke, koji predstavlja opis cijele utakmice u malom. Rijeka osvaja ničiju loptu na sredini nakon ispucavanja vratara, Rokas Pukštas gubi duel, Rijeka odigrava brzo, sjajni Toni Fruk lomi Filipa Uremovića, gura mu loptu kroz noge i poentira u bliži kut Lučića, koji ostaje u raskoraku.

Malo nakon toga događa se duga VAR provjera koja je nudila nadu za još jedan ekspresan povratak, ali na kraju je Patrik Kolarić ispravno procijenio da nema kaznenog udarca za Bijele. Kolarić inače zaslužuje sve pohvale za suđenje. Griješio je, ali daleko je bolje da sudac pogriješi jer nije dosudio dva prekršaja koja su se dogodila nego da je dosudio njih 10 koji su rubni ili nisu uopće prekršaji. Utakmica je imala dobar tempo i on ima puno zasluga za to.

Gattuso je opet napravio istu pogrešku

Gattuso je na presici rekao da je utakmica završila nakon VAR provjere. Njegovo rezoniranje možda ima smisla na površini jer takva situacija psihički može dotući ekipu, ali nije u pravu. Utakmica je završila malo kasnije, u trenutku kad je pola sata prije kraja odlučio napraviti potpuno istu pogrešku kao protiv Rijeke ranije u sezoni, kad su ovi protivnici remizirali 2:2 na Poljudu.

Opet je išao promijeniti tri igrača odjednom, pomaknuti još pet pozicija na terenu, utrpati sva krila koja ima i nadati se da će nešto napraviti na divljinu. Predvidivo, opet smo vidjeli jedno veliko ništa u završnici jer Bijeli uopće više nisu zaprijetili. Kao ni tada, ni sad nije bilo potrebe za tim promjenama. Iako vjerojatno ne bi uspio, Hajduk je izgledao bliže tome da se može vratiti u utakmicu prije svih zamjena nego kasnije.

Gattuso je komentirao da je htio neke igrače i odmoriti za Dinamo. Predao se u trenutku kad mu se momčad još nije bila predala. Nakon toga nema pravo pričati o pobjedničkom mentalitetu koji navodno pokušava ugraditi u momčad. Poraz je sastavni dio nogometa, ali pobjednici se ne predaju. Nije kriv za poraz, ali je neupitno pogriješio opet na isti način.

Hajduk nije uvjerljiv, ali ima šansu

Pobjednici također ne očajavaju nakon poraza. Hajduk jučer nije izgledao kao momčad koja je u teškoj krizi, kao što je izgledao u većini utakmica nakon pauze. Osjećaj nije isti jer Hajduk je pokazao da može igrati dobro. Stoga nema potrebe za dramom i plakanjem za izgubljenim. Rijeka je jučer bila brža, bolja i spretnija i u suštini je jednostavno imala bolji dan te joj je sve išlo od noge, za razliku od domaćina. Ispadanje je neuspjeh, ali sada nema vremena za plakanje.

Hajduk čeka još jedna utakmica istine. Pobjedom na Maksimiru bi isprali gorak okus ispadanja, Dinamo gurnuli u provaliju i onda bi ostalo da se obračunaju s Rijekom za titulu. Liga je izrazito čudna ove sezone, teško se pobjeđuje i to Hajduku koji nije dobar još uvijek otvara šansu.

Ovu utakmicu moraju zaboraviti i shvatiti da u nedjelju još uvijek imaju priliku napraviti pozitivan momentum prije kraja sezone. Nema veće utakmice koju mogu igrati u ovom trenutku, a na igračima je da pokažu mogu li se nositi s tim. Trener im tu ne može puno pomoći. U ovoj fazi sezone, treneri teško mogu iznenaditi jedan drugoga. Derbi će odlučiti igrači, isto kao što su jučer odlučili tko će nastaviti borbu za trofej kupa.