Foto: Sandra Šimunović / Cropix

PREMIJER Zoran Milanović dao je intervju za televiziju France24. Nije bitno što je rekao. Bitno je samo da je sve to izgovorio na tečnom engleskom jeziku.

Velika je to senzacija. I dobrodošlo osvježenje. Sada se napokon vidi zašto je Milanović šef.

Zato što smo postali opsjednuti engleskim jezikom.

Dan nakon jučer

Rugali smo se Milanu Bandiću kad je u Indexovu kameru zbunjeno ponavljao: "Ke? Ke?". Rugali smo se Jadranki Kosor koja je mađarskim turistima objašnjavala da se vratila iz Mađarske "day after yesterday". Zgražali smo se nad Ingrid Antičević Marinović i njezinim "Yes, thank you very much". A Večernji list ulovio je i ministra obrane Antu Kotromanovića kako uz pomoć prevoditelja komunicira s irskim časnikom na sastanku u Bruxellesu.

Svima njima zajednička je jedna stvar: tvrdili su da barataju engleskim. (Ali ne i kako.)

Engleski na državni račun

Bandić je to naveo u biografiji na predsjedničkim izborima, Kosorici to stoji u biografiji, za Ingrid Antičević je jamčio sam premijer kad ju je poslao u Europski parlament, naglasivši kako zna dovoljno dobro engleski da se sporazumijeva u kuloarima, dok je Kotromanović u čak dva navrata na račun države odlazio na usavršavanje engleskog u SAD.

A sada mu država plaća prevoditelja.

Svi oni nisu ispali glupi zato što ne znaju engleski, nego zato što su nas uvjeravali da znaju.

Račanov ćoškasti engleski

Pokojnom Ivici Račanu samo se jednom dogodio takav gaf, kad se pred izbore 2000. godine uživo javio za CNN i osramotio sebe i nas friško naučenim "piđin inglišem". Rogobatnim i ćoškastim.

Stjepanu Mesiću, recimo, to se nikad nije dogodilo. Od početka je priznao da ne govori engleski i nitko ga nikad u deset godina predsjedničkog mandata zbog toga nije kritizirao.

Dakle, nije nikakva sramota priznati da ne znaš engleski. Sramota je praviti se da znaš i time napraviti dvostruku štetu: ispasti smiješan i ispasti lažljivac.

Civilizacijska potreba

Naravno, u današnje vrijeme znanje engleskog jezika gotovo se podrazumijeva u svim zanimanjima i zvanjima. On je postao univerzalni jezik i oblik sporazumijevanja, a da se i ne spominje cijeli fond znanja koji je na internetu pohranjen upravo na engleskom jeziku.

Ali koliko god to govorilo o nekom političaru, to nije najvažniji preduvjet da dobro obavlja svoj posao.

Pogledajmo samo Darka Milinovića. Hvali se da intenzivno uči engleski kao da će ga to učiniti pametnijim ili kompetentnijim. Onaj tko je problematičan na hrvatskom jeziku, bit će takav i na svim ostalim jezicima.

A to ide i samog premijera.

Snobovska javnost

Uostalom, sjetimo se Ive Sanadera. Mnoge je fascinirao suverenim vladanjem stranim jezicima. Da bi na kraju ispalo da je na tih pet ili koliko već jezika uglavnom lagao, muljao, krao i otimao.

Pa ipak, naša snobovska javnost sve to više je sklona zamjeriti onima koji jedva sriču rečenice i na hrvatskom. Na engleskom sve to izgleda uglađeno, profinjeno, onako baš svjetski. A tek na francuskom...

Bandićev engleski

Probajmo se zapitati bismo li imali bolje mišljenje o Milanu Bandiću da je u kampanji progovorio tečni engleski? Imamo li sada bolje mišljenje o Ivi Sanaderu samo zato što ga je tečno govorio? I hoćemo li od sada imati veće povjerenje u Zorana Milanovića nakon što je pokazao da može dati intervju na engleskom jeziku, premda je to za bivšeg diplomata nešto sasvim normalno?

Naime, primitivizam, korupcija, kriminal i nesposobnost znače isto bez obzira iza kojeg jezika se sakrili.

Ostale komentare autora pročitajte ovdje