Foto: Guliver Image/Getty Images

IAKO se sredinom prošle godine naveliko pričalo o velikom smanjenju cijena artikala u trgovačkim centrima nakon ulaska u EU, ništa značajno se nije dogodilo, donosi Deutsche Welle.

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju ukinute su carine za uvoz iz zemalja Unije, a kako su i sami trgovački lanci najavljivali, to je trebalo dovesti do drastičnog pada cijena, poput onog u Mađarskoj gdje su se cijene gotovo prepolovile.  Pola godine kasnije - obećanja nisu ispunjena!

"Ili smo mi građani puno više očekivali, temeljem tih najava, ili se to uopće nije dogodilo. Iako su trgovački lanci najavljivali čak i koji će proizvodi koliko pojeftiniti, čini se da je sve na tome i ostalo. Neki proizvodi su pojeftinili, ali u cjelini nije se dogodio značajni pad cijena hrana za koje možemo reći da je pomogao građanima", iznosi u razgovoru za Deutsche Welle predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever. Navodi kako je riječ o hrvatskim kupcima nepoznatim robnim markama koje i inače imaju nešto nižu cijenu, a sada su cijene još malo spuštene. No tu nije riječ o širokom izboru prehrambenih artikala po povoljnijim cijenama.

Surova hrvatska stvarnost

Umirovljena 68-godišnja službenica Marina kaže kako ono što je pojeftinilo ne kupuje, jer se radi o stranim robnim markama trgovačkih lanaca na koje nije navikla. Nakon 36 godina rada, mirovina joj iznosi 2125 kuna, no dobije još 600 kuna od brata iz inozemstva. Kada plati režije, ostane joj još 2 tisuće kuna s kojima pokriva hranu i higijenske potrepštine.

Kaže, zadovoljna je, jer nema velikih izdataka za odjeću i obuću, a povrće u potpunosti uzgoji u svom vrtu. Svjesna je da ljudi koji nemaju tu mogućnost vrlo teško preživljavaju. Zato svoje viškove iz vrta dijeli s prijateljima i rodbinom. A što ako vlada posegne za rezanjem ionako mizernih mirovina? "Ništa. Radili smo i bez plaća. Preživjet ćemo i to", odgovara nam dok njena prijateljica dobacuje kako su hrvatski građani "otporniji od žohara".

Ništa lakše nije ni onima koji rade. 40-godišnji Marko u jednom trgovačkom centru prodaje prazne plastične boce od mlijeka i sokova. I on i supruga su zaposleni, imaju dvoje djece koji pohađaju srednju školu. Kaže, teško im je.

"Ja i žena više nikamo ne idemo. U kinu smo zadnji puta bili prije 4 godine. Valja sve ovo izdržati, da djeca stanu na svoje noge i odu trbuhom za kruhom pa makar u Ameriku", opisuje za DW svoja očekivanja od budućnosti.

Nakon što otplate kredit, sve što ostane potroše za hranu i osnovne potrebe djece. Imaju rođake na selu pa im oni povremeno pomognu, no štede na svakom koraku. Više ne bacaju plastičnu ambalažu. Skupljaju je i povremeno u trgovini zamijene za kruh i mlijeko. I prate rasprodaje, jer na akcijskim ponudama kupuju sve, od garderobe za djecu do higijenskih potrepština i mesa.

Ovu priču potvrđuje i predsjednica humanitarne udruge Cipele 46, Silvija Novak koja kaže da ljudi mole i za hranu. Riječ je o poznatoj organizaciji koja povezuje donatore i tražitelje pomoći, prvenstveno kroz darivanje potrebne robe, a ne novca.

"U zadnje nam se vrijeme svakodnevno javi netko kome treba hrana. Svaki drugi poziv u pomoć se odnosi na pomoć u hrani" kaže Novak te dodaje da je riječ najčešće o ljudima koji su ostali bez posla ili su dugo nezaposleni, a pri tome imaju više djece i žive u manjim mjestima. Među zadnjima koji su potražili pomoć u hrani su ranjavani bivši branitelj i njegova supruga dijabetičarka iz Zagreba; obitelj iz Istre s troje djece, majkom koja je nedavno ostala bez posla i bolesnim ocem te samohrana majka s dvoje djece koja traži osnovne namirnice poput mlijeka, šećera i ulja.

"Hrvati siromašniji nego prije ulaska u EU"

Sever upozorava kako je hrana nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju postala još nedostupnija iako bi se prema statistikama moglo zaključiti drugačije.

"Zemlja je siromašnija s porastom udjela troškova za hranu u cjelokupnom mjesečnom trošku obitelji, a Hrvati su u tom pogledu siromašniji nego u trenutku ulaska u EU", kaže Sever te dodaje da  za prosječnog stanovnika Unije trošak hrane iznosi 11-13 posto ukupnog mjesečnog troška dok se taj trošak u Hrvatskoj tek prošle godine spustio na još uvijek vrtoglavih 29.4 posto.

"Istovremeno je došlo do rasta troškova stanovanja i energije kroz poskupljenja i porast PDV-a. Hrvatske obitelji su prisiljene štedjeti na odjeći, higijeni, obnovi kućanskih aparata, održavanju domaćinstva i hrani.", zaključuje Sever.

Čak i ako se dogodio pad cijena pojedinih prehrambenih proizvoda kao što su šećer, brašno ili ulje, riječ je o posljedici snižavanja cijena na svjetskom tržištu, a ne posljedici ukidanja carina koje su iznosile i do 30 posto, upozorili su stručnjaci iz industrije prehrane. Sindikalist Sever pak vidi mogućnost snižavanja cijena hrane kroz smanjivanja poreza na dodatnu vrijednost, ali i odricanje trgovaca od visokih marži.

Vlada i trgovački lanci se ne žele odreći dodatnog profita

No kako se Vlada ne želi odreći PDV-a, ni veliki se trgovački lanci ne odriču ekstraprofita.

"Trgovci kažu da su spustili maržu na minimum, no trgovački lanci se šire i niču novi. Kažu da zbog ulaznih troškova idu nauštrb marže, no primjećujemo solidan pritisak na plaće, materijalna prava i radno vrijeme zaposlenih u trgovini. Čini se da preko toga dijela ratuju za tržište", navodi Sever.