DEVASTIRANA zgrada kumrovečke Političke škole Josip Broz Tito - koja je početkom stoljeća preimenovana u Hotel Zagorje - višestruki je simbol prošlih vremena.

Škola je simbolički ostatak propalog političkog sustava, jugoslavenskog socijalističkog samoupravljanja, ali je i simbol neuspješne tranzicije i pretvorbe nekadašnjeg društvenog vlasništva u novom sistemu.

Više od dvadeset godina država ne uspijeva funkcionalno iskoristiti svoju imovinu - ne može je čak ni prodati - no u tome golema nekretnina u Kumrovcu nije iznimka.

Iznimka po arhitektonskoj važnosti

Nekadašnja politička škola iznimka je, po mišljenju stručnjaka, po svojoj arhitektonskoj važnosti.  

Njemački povjesničar arhitekture, dr. Felix Torkar, autor monografije Neobrutalism i poznavatelj graditeljske baštine bivših socijalističkih zemalja, komentirao je za Index kumrovečko zdanje.

"Politička škola u Kumrovcu jedinstvena je građevina u povijesti hrvatske arhitekture. Dva su faktora koja je odvajaju od ostalih školskih zgrada toga doba", kaže Torkar i nastavlja: "Prvo, arhitekti Danilo Cvjetković i Miomir Lužajić osmislili su hrabar i inovativan dizajn. Stvorili su nevjerojatno futurističke, ali u isto vrijeme vrlo funkcionalne prostore. Materijali i detalji pomno su promišljeni, a estetika na raskrižju high-tech arhitekture i brutalizma je iznimna."

Felix Torkar kaže da političku školu treba sačuvati: "Drugo, zgrada ima važnu funkciju u kolektivnom sjećanju. Brisanje povijesti ne funkcionira. Moramo razmotriti kako iz toga možemo naučiti bez glorificiranja onoga što se dogodilo.

Kompleks od 8500 kvadrata, 145 soba, predavaonice, sportska dvorana...

Osjetljiva restauracija mora to uzeti u obzir. Zbog derutnog stanja škole hitno je njeno očuvanje. Rušenjem zgrade ne samo da bi se izbrisao važan dio regionalne i arhitektonske povijesti već bi se bespotrebno potrošili ogromni resursi utrošeni u njenu izgradnju i u izgradnju nečeg novog."

Raskošna zgrada političke škole dovršena je i useljena 1981. godine. Prije toga djelovala je u podjednako golemom Spomen-domu boraca NOB-a i omladine u Kumrovcu.

Nakon 1990. godine, sve do 2003., Titova škola preimenovana je u Hotel Zagorje i primila je ratne prognanike. Najpoznatija među njima bila je književnica Ivana Bodrožić, autorica romana Hotel Zagorje u kojem opisuje svoje izbjegličko djetinjstvo. 

Kompleks političke škole obuhvaća 8500 četvornih metara. Tu je 145 soba, predavaonice, sportska dvorana, kino, knjižnica, restoran i bar. Građevina ima i atomsko sklonište. 

Propadanje cijelog kompleksa - krađa inventara, paljenje knjiga iz partijske knjižnice i devastacija objekta - započeli su po odlasku prognanika 2003. godine. Od tada je država kao vlasnik pokušala prodati kompleks, ali do danas, u više od dvadeset godina, u tome nije uspjela.

Tito započeo priču o pokretanju političke škole

Priču o pokretanju političke škole u Kumrovcu započeo je Josip Broz Tito. Započela je s radom 21. studenog 1975. te se 1981. preselila u novoizgrađeni kompleks.

Odluku o osnivanju škole donio je Centralni komitet SKJ 25. veljače 1975., koji ju je i ukinuo 26. lipnja 1990. godine.

Tito u intervjuu iz 1976. kaže kako je ona neophodna: "Mi imamo ogroman broj ljudi koji su dobri komunisti, ali teorijski slabo stoje. To se mora, mora popraviti, osnove marksizma se moraju poznavati. Dobro je što ljudi postepeno dolaze do saznanja da malo znaju, da treba još više učiti. Jer mislim da sve zna samo onaj koji ništa ne zna."

Politička škola u Kumrovcu bila je masovno pohađana - imala je petnaest generacija polaznika te oko 600 nastavnika i gostujućih predavača. Polaznici su bili iz svih dijelova bivše Jugoslavije, stanovali su u školskom kompleksu, a sve su financirale organizacije SKJ iz republika i pokrajina. 

Prema statistikama, đacima najlošije išlo proučavanje osnova marksizma

Ivica Račan, jedan od direktora kumrovečke škole, kasnije hrvatski premijer, u jednom je intervjuu rekao da njegovi đaci nemaju dovoljno znanja i iskustva: "Dolaze s neadekvatnim idejno-političkim i spoznajnim sposobnostima, s određenim porodičnim, radnim i zdravstvenim problemima."

Prema školskim statistikama, partijskim školarcima najlošije je išlo proučavanje osnova marksizma jer je samo trećina uspješno svladala gradivo od 15 tisuća stranica.

Uspjehu partijskih kadrova nisu pomogli ni tada, a ni danas ugledni profesori i predavači. Profesor-mentor bio je dr. Milorad Pupovac, partijcima su predavali i dr. Žarko Puhovski te slovenski filozof Slavoj Žižek, koji je danas svjetski slavan. Predavač je bio i bivši slovenski predsjednik Borut Pahor. Gostujući profesori dolazili su iz političkog vrha tadašnje SFRJ - poput Staneta Dolanca, Kire Gligorova i Lazara Mojsova.

Za poznata imena vezan je i skandal od prije desetak godina, u dobra obračuna unutar HDZ-a između Tomislava Karamarka i Jadranke Kosor. Prema pisanju medija, Karamarko je "ucjenjivao" Kosor navodnim seks-snimkama načinjenim u kumrovečkoj školi, što je ona demantirala.

Nakon ukidanja škole nekretninu je preuzela država. Stečaj političke škole formalno je završio 1999. godine. Tada mijenja ime u Hotel Zagorje.

Država četiri puta pokušala prodati političku školu

Država je četiri puta pokušala prodati taj arhitektonski biser. Prva prodaja bila je oglašena 2003. godine za oko tri i pol milijuna eura, ali od toga nije bilo ništa. 

Godine 2007. pojavio se projekt dr. Ive Kunsta iz Instituta za turizam koji je bivšu političku školu zamislio kao centar za osobe treće i četvrte životne dobi koji bi zapošljavao 53 osobe.

Projekt nije ostvaren, kao ni plan iz 2010. godine da se od Hotela Zagorje načini hostel. 

Najozbiljniji pokušaj prodaje dogodio se 2019. godine, kada je vlada odlučila Hotel Zagorje prodati kineskoj tvrtki Zhongya nekretnine za 14.09 milijuna kuna.

"Procjena je kako bismo investirali oko 20 milijuna eura. Ovo područje je pogodno za kongresni i zdravstveni turizam", govorila je Jiang Yu, kineska poduzetnica koja je čak uplatila jamčevinu, da bi kasnije odustala od kupovine nekretnine.

Tri godine kasnije, 2022., vlada je najavila kako će pokušati prodati političku školu po početnoj cijeni od 12 milijuna kuna. 

Ipak, petog pokušaja prodaje nije bilo. Država je objekt prepustila županiji.

"Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine do sada je četiri puta bezuspješno na javnom natječaju pokušavalo prodati zgradu bivše Političke škole SKJ, kasnije Hotela Zagorje. U skladu s novim Zakonom o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, raspolaganje predmetnom nekretninom od početka 2024. više nije u nadležnosti ovog Ministarstva, već Krapinsko-zagorske županije," poručili su za Index.

U županiji o tome nemaju pojma: "Skrećemo vam pažnju da je politička škola u vlasništvu Republike Hrvatske te da upravljačka prava ima Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine," kažu i dodaju: "Naglašavamo da Krapinsko-zagorska podržava stavljanje u funkciju svih državnih objekata koji trenutno nemaju svoju namjenu, i to u što kraćem roku."