STVAR je potpuno suluda. Prvo inspektori, a sada je i sud potvrdio – žena iz Slavonije je osuđena zbog „agresivne poslovne prakse“ jer je u svom fast foodu podigla cijenu, nećete vjerovati, bureka! Bureka sa sirom (sirnice, da čitatelji iz BiH budu zadovoljni). Ona je u svojoj trgovini, u svom fast foodu, nakon prvog siječnja ove godine stavila novu cijenu bureka i to je po našim državnim tijelima – zabranjeno i kažnjivo. U kapitalizmu se kažnjava zbog promjene cijena u maloj trgovini.

Što o tome reći? Čini se da u hrvatskom javnom sektoru mnogi žive u 1945. godini, tamo negdje kada je donesen prvi Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije i kada je neko ministarstvo narodne privrede ili takvo nešto određivalo sve cijene. 

Realno, čak i u kasnom dobu Jugoslavije privatnicima nitko nije određivao cijene, morali ste cjenike odnijeti na pečatiranje „na općinu“, ali ono unutar cjenika je bila vaša stvar.

Izravno kršenje ustavne odredbe o poduzetničkoj slobodi

Čini se da su mnogi u saboru, vladi, nadležnim inspekcijama pa i sudovima sjedili na ušima kada se učio Ustav Republike Hrvatske, gdje u čl. 49. st. 1. lijepo piše: „Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske.“

Možda su čitali neke druge ustave – onaj Socijalističke Republike Hrvatske, Narodne Republike Rumunjske ili SSSR-a, ali Hrvatski ustav ili nisu čitali ili nisu razumjeli. Jer kažnjavati mikropoduzetnika zbog cijene bureka ne može se drugačije karakterizirati nego kao pravno iživljavanje. Sve to u vrijeme kada veliki trgovački lanci s cijenama rade što im se ćefne, a ministar Filipović se protiv toga bori web stranicom s cijenama koju nitko ne čita. Da ne spominjemo puno ozbiljnije stvari oko kojih država ne reagira, recimo kako to da svi telekomi imaju ponude tako nalik jedna na drugu. Ali, zato kazniše ženu jer je promijenila cijenu bureka?

Država koja kažnjava poduzetnike koji mijenjaju cijenu tijesta s nadjevom ne samo da je zaražena onim najgorim virusom socijalizma (jer neke dobre stvari iz tog doba su naravno zaboravili) već je doslovno opasna. Ljudi koji su u stanju ozbiljnih lica donositi upravna i sudska rješenja ispod državnog grba i u ime Republike Hrvatske, kojima kažnjavaju nekog za cijenu bureka, sposobni su za puno toga što vlast voli i želi.

Promjena cijene bureka kao agresivna poslovna praksa

Podsjetimo se prvo fakata. Inspektori su zabilježili da je burek sa sirom do 31. prosinca 2022. u njenom objektu koštao 15 kuna, odnosno 1.99 eura, a da je 1. siječnja povisila cijenu bureka na 16.58 kuna, odnosno 2.20 eura, što je povećanje od 1.58 kuna, odnosno 0.21 euro. Burek s mesom također je podigla s 15 kuna na 2.20 eura, a jogurt je poskupio za 1.27 kuna, s 4 kune na 5.27. Vlasnica je zbog toga kažnjena sa 666 eura kazne. Sud je naglasio da je kazna blaga, i to zato što je 25.1.2023. vratila cijene ugostiteljskih usluga na one prije uvođenja eura.

Pri tome je sud izrecitirao pola Zakona o zaštiti potrošača, navedena je dakle "prilikom pružanja ugostiteljskih usluga koristila nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama čl. 33., 34., 35., 38. i 39. t.3 Zakona o zaštiti potrošača i neopravdano povećavala maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022".

Članak 33. Zakona o zaštiti potrošača govori o zabrani nepoštene poslovne prakse, članak 34. navodi pojam nepoštene poslovne prakse, recimo poslovna praksa je po tom članku nepoštena „ako, u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena“. Ovi članci dalje se tiču zavaravajuće poslovne prakse, da ne navodimo sve detaljno (koga zanima, Zakon o zaštiti potrošača je lako proguglati).

Iskorištava li trgovac promjenom cijene bureka nesretne okolnosti?

Meni se osobno najviše sviđa spomenuti čl. 39. t. 3. Zakona gdje s navodi (čitajte pažljivo!): Prilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila, uključujući silu ili prijetnju ili nedopušten utjecaj, vodit će se računa o: (…) 3. tome je li trgovac iskorištavao nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazio, a koje su bile tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.“

Sve to kod kupnje bureka? Proizvoda koji možemo i ne moramo kupiti, koji se prodaje na svakom koraku i gdje nitko - ali baš nitko - nikoga ne tjera da ga kupi po toj cijeni ili u toj pekari ili fast foodu, što već bio. Cijeli postupak, kažnjavanje, sve, zbog promjene cijene bureka i jogurta – to nije pravni promašaj, to je pravni očaj.

Da se razumijemo – Zakon o zaštiti potrošača nam treba i regulacija zaštite potrošača sasvim ima smisla jer trgovci, poglavito veliki, znaju izvoditi svašta. Dogovaranja cijena. Dizanja izvorne cijene koji dan pred popust pa vam roba s popustom ima istu cijenu kao roba bez popusta. Uvaljivanja usluga koje niste htjeli, pa uz produljenje pretplatničkog ugovora dobijete neku uslugu „pomoć u kući“ koju niste tražili. Ne bi ni banke iskazivale EKS (efektivnu kamatnu stopu) da ih država to nije natjerala. Prodaja proizvoda bez kasnijeg održavanja i rezervnih dijelova.

Meni osobno se najviše sviđa jedan detalj iz europskog paketa zaštite potrošača – a to je onaj iznos po jedinici mjere, gdje na etiketi možete naći cijenu po kilogramu, pa možete pogledati je li stvarno veliko pakiranje jeftinije i koliko (provjerite u trgovini, iznenadit ćete se!).

Država se osvećuje malima, a nismo čuli da inspektori tako upadaju u velike centre

Kada govorimo o prodaji bureka, ako je cijena i gramaža navedena ispravno, ako je cijena proizvoda vidljiva, ako nitko nije muljao s onim iznosima u kunama, primjerice lažno stavljajući omjere tipa „2.20 eura – 15 kuna“, onda je stvar trgovca i samo trgovca hoće li odrediti da cijena njegovog bureka bude 2, 2.20 ili 5 eura. To nije posao države! Nikakvih inspektora i nikakvih sudova se nema ticati koliku cijenu bureka će u svojoj trgovini staviti pojedini trgovac. Ako nam se cijena ne sviđa – odemo negdje drugdje, barem bureka ima dovoljno u ponudi.

Posao države bi trebao biti provjeriti ima li kod velikih čudnih namještanja cijena, provjeriti zašto neki vrlo osnovni proizvodi skaču toliko s cijenama, kako se to događa da maslac, prilično osnovan artikl, dolazi na tri ili više eura, a onda naglo bude na popustu ispod dva… 

No, tu kod velikih imamo potpuno isto kao i ono što smo imali prije par godina – male trgovce i kafiće se strogo kažnjavalo zbog par kuna razlike u blagajni na kraju dana, a nismo pročitali da je ijedan veliki trgovački lanac kažnjen zbog toga, a nema šanse da nakon dvije smjene i desetak blagajni sve štima.

Državni reket prema malim trgovcima

Ovo je ništa nego reket prema malima – i patetičan, neustavan pokušaj države i vladajućeg režima (jer je vlast previše lijepa riječ) pokazati narodu kako oni „drže stvari pod kontrolom“, pa sada kažnjavaju trgovce burekom, na isti način kako su prije 70 godina lovili „kulake“ i protivnike onog socijalističkog režima.

Promijenili su naziv države, grb, zastavu, a taj prijezir prema malom poduzetniku, prema onome tko sam radi u svom dućančiću je ostao. Naravno, prema velikima su, onima koji imaju desetke trgovina i iza kojih stoje odvjetnički uredi, krotki i umilni.

Kažnjavati nekoga zbog promjene cijene bureka je – iživljavanje. Gazda ima pravo odrediti cijenu bureka – mi kao potrošači to prihvatiti ili kupiti burek drugdje.

Ovo što oko malih trgovaca HDZ provodi se zove – komunizam. Propisi provođeni bez smisla, bez etike i bez onoga stvarnog cilja (a to je kod zaštite potrošača prvenstveno kažnjavanje velikih i moćnih) su oblik teroriziranja malih poduzetnika. 

A HDZ možemo slobodno podsjetiti da je i ovime dokazao kako je nastavak Saveza komunista Hrvatske, samo s drugim imenom i simbolom na zastavi.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala