LIJEČNIK obiteljske medicine Leonardo Bressan iz Koordinacije obiteljske medicine na N1 televiziji komentirao je stanje u zdravstvu, ali i sastanak ministra zdravstva Vilija Beroša s krovnim liječničkim udrugama.

Na sastanak u Ministarstvo zdravstva pozvano je pet krovnih liječničkih udruga koje su prije dva tjedna organizirale prosvjed u Zagrebu tražeći da ih primi premijer. “Kad se govori o pregovorima, ovo danas nije ništa novo jer s Ministarstvom i HZZO-om razgovaramo već cijelo desetljeće”, rekao je Leonardo Bressan i dodao:

“Ako se u zadnjih desetak godina nije uspjelo učiniti kvalitetne pomake, sumnjam da će danas iz ovog sastanka izaći dobra vijest. Radi se o dugogodišnjem lošem upravljanju sustavom, bez strategije i planiranja. Riječi i obećanja slušamo već 10 godina. Ne vidim da je Ministarstvo dovoljno jako riješiti neke stvari i zato se traži pomoć predsjednika Vlade, mislim da je ovo postalo preveliki problem i preveliko breme za zdravstvene djelatnike.”

Dotaknuo se i poziva predsjedniku vlade Andreju Plenkoviću da on riješi problem ako već Ministarstvo ne može:

“Njih se to ne tiče, ministri, premijeri, uvijek su koristili zdravstvenu zaštitu u inozemstvu pa se njih to ne tiče jer ne osjećaju to na vlastitoj koži. Činjenica je da liječnici odlaze, da su indikatori kvalitete sve gori i gori, ušli smo u tamni tunel.”

Komentirajući brojke i nedavne izjave ministra Beroša da ima dosta liječnika, no da nisu dobro raspoređeni, Bressan je rekao:

“Dugi niz godina nema planiranja. Svi se sad igraju brojkama pa kažu da ima dovoljno liječnika. Sam ministar je rekao da su možda loše raspoređeni. Dovoljno je pogledati podatke HZZO-a - 1995. kad je krenula promjena u organizaciji sustava bilo je 2450 liječnika u obiteljskoj medicini, a u bolničkom sustavu 3560 liječnika. Danas ih imamo 2000 u obiteljskoj medicini, a u bolnicama smo došli na 9350 liječnika. Tko je radio planove, nismo mi, nego Ministarstvo.”

40% vremena za pacijenta, 60% za administraciju

“Gubi se vrijeme na nemedicinsko administriranje. Minimalna administracija je logična, na računalima, koja se radi u pozadini. No, nama taj posao oduzima do 60 posto vremena”, ističe Bressan.

Dodaje da je HZZO jedan od većih problema: “To je skoro najveći problem jer se potiho pokušava nametnuti kao pravni regulator u sustavu, što je nedopustivo. Imamo osiguravajuće društvo HZZO koje je godinu završilo s viškom prihoda, a viškovi se ne vraćaju u sustav. Onda imaju potplaćene liječnike i sestre. Kaže se liječnici su krivo raspoređeni?”

Naglašava i da imamo sve starije stanovništvo koje zahtijeva više administracije:

“Potrebe sve starijeg stanovništva su sve veće. To povlači za sobom sve veće administriranje i onda imate apsurdnu situaciju da smo u riziku za 23 posto ordinacija u obiteljskoj medicini. Imamo skoro 800 liječnika preko 60 godina koji rade, a njih 500 je starije od 65 i trebali bi biti u mirovini, a nemaju zamjenu.”

“Liste su duge zbog Ministarstva”

Bressan smatra da je Ministarstvo najodgovornije za preduge liste čekanja pa pojašnjava:

“Liste su duge zbog Ministarstva. Koliko god smo ih molili, nisu osnovali agenciju za odštete u zdravstvu. To ne ide na teret liječnika, iz privatne imovine, to bi aktiviralo drugačiji način razmišljanja, to se zove defenzivna medicina. Generiranje sijaseta nepotrebnih pretraga iz samozaštite da ne bi nešto propustio, liječnici moraju raditi sve i ono što ne treba. I onda imamo liste čekanja. Ispostavi se da 30 posto magnetnih rezonanci nije bio potreban.”

Također ističe da ga čudi što građani nisu svjesni koliko je problem ozbiljan i “pred vratima”:

“Ako sad pošaljemo dovoljan broj mladih na specijalizaciju iz obiteljske medicine, to je taman zadnji rok. Godišnje u Hrvatskoj diplomira oko 650 liječnika, a nama ih treba već danas više od 700, i to samo u obiteljskoj medicini. Građani još ne reagiraju, to me iznenađuje, na ono što im se sprema.

Mi se ne bunimo radi sebe, nego radi pacijenata. Ljudi masovno izađu na ulice za nogometnu reprezentaciju, ali kad se tiče osiguranja i zdravstvene zaštite, nitko ne reagira. Dok ljudi ne izađu na ulice, u Hrvatskoj očito nema mogućnosti promjena na bolje.”