Foto: Facebook, Glas Slavonije

DVADESETPETOGODIŠNJI Matija Barišin iz Draža na osječkom FERITU studirao je elektroenergetiku i maštao o poslu nakon diplome. Konkretno, želio je raditi u jednoj od najpopularnijih domaćih tehnoloških firmi - Rimac Automobilima.

"Sjedili smo na kavama i čitali skripte, a u pauzama učenja otišao bih na web-stranice Rimac Automobila te provjeravao je li izišao kakav novi oglas za posao. No uvijek sam se podcjenjivao, smatrajući da ni jedan od tih poslova koji zahtijevaju diplomu ne bih znao raditi, jer nas fakultet nije baš pripremio za ta radna mjesta. U oglasima su bila navedena specifična područja, gdje je bilo potrebno poznavati rad u softverima s kojima se na faksu nismo susretali", priča Matija za Glas Slavonije.

U jednom se trenutku odlučio prijaviti za stažiranje, želeći raditi bilo što samo da uđe u taj svijet s planom da se dokaže. U životopisu je naveo apsolutno sve što je radio kao student, a nakon dva tjedna, na vlastito iznenađenje, dok je još bio na moru, stigao je odgovor - poziv na razgovor.

Dogovor preko Skypea

Dogovorili su ga preko Skypea.

"Bilo me je užasno strah, mislio sam da mi je ovo posljednja prilika da se pokažem u najboljem svjetlu pred poslodavcem u čijoj firmi sanjam raditi odavno. Nakon što je ipak sve prošlo u redu, pozvan sam u drugi krug i dogovorili smo razgovor već za tjedan dana. Iako je atmosfera bila opuštena, ponovno me bilo strah. Na dosta pitanja nadređenog Matije Gracina o mojim sposobnostima, znam li raditi određene stvari, odgovarao sam s “ne znam, ali bih volio naučiti”, jer nisam znao dovoljno. Činilo mi se da sve ide u lošem smjeru, kao kad profesoru na pet pitanja zaredom odgovorite “ne znam”, ali pretpostavljam da je u mom glasu osjetio da se želim truditi ili mu se svidjelo što sam svestran. Odlučio mi je dati priliku u Odjelu baterijskih sustava, što mi se svidjelo jer smo tijekom faksa imali mnogo laboratorijskih vježbi", nastavlja Matija

Nakon što je razmijenio pedesetak mailova s poslodavcem kako bi se o svemu dogovorili, prvog radnog dana pojavio se na poslu s laptopom, diplomskim radom i diplomom.

"Prvi je dan bio kaotičan. Nisam znao kamo dolazim, nisu me uputili, kao da sam pao s nebesa. Kolege su me uputili šefu, osobno smo se upoznali, prošli kroz diplomski", kaže.

"Dogovorili smo se da ću prvih mjesec dana raditi termodinamiku, dobivao sam razne zadatke i davao sve od sebe da se dokažem. Gracin je rekao da mu se sviđa kad netko dođe s “manjih” fakulteta i kad vidi žar za borbom u njegovim očima", dodaje Matija.

U Odjelu baterijskih sustava danas, godinu dana poslije, stalno je zaposlen u Rimac Automobilima, radi uistinu svašta i poslovi mu traju mjesec ili dva. Simulira i testira ćelije, programira, obrađuje podatke, radi izvješća, nalazi alate kojima će se koristiti i još mnogo toga. No uvijek je dinamično i konstantno nadgrađuje svoje znanje.

"U ovih godinu dana kako radim u Rimac Automobilima naučio sam toliko koliko nisam u pet godina studiranja. Mnogo ljubavi ulažem u svoj posao, znao sam ostajati 12-13 sati u firmi, otići kući i još raditi do 2 sata ujutro. U našoj firmi nema natjecanja, svi smo kao jedna obitelj, uvijek spremni pomoći jedni drugima. Mate Rimac je sjajan poslodavac, uvijek sve sasluša i imam osjećaj kao da s prijateljem radim na projektu, nikad se nije ponašao kao da je iznad mene. Čak da mi drugdje ponude veću plaću, ne bih išao za novcem. Na poslu se osjećam kao kod kuće, kao da sam parkirao ispred vlastite garaže i to što radim, radim za sebe", zaključuje Matija Barišin.