HRVATI su ponovno bili na predziđu histerije: opskurne inicijative Instituta za jezik i Jutarnjeg lista da s prezirom odbacimo ruske nazive ukrajinskih toponima, jer se "doima neumjesnim koristiti nomenklaturu agresora i okupatora, a ne žrtve, odnosno okupiranoga", bile su tek prvi korak u europskom procesu izjednačavanja ludila Vladimir Putina s čitavim narodom.

Odnosno, u svođenju cijelog naroda i pripadajućeg jezika na nivo agresora, beskrupuloznog neprijatelja. U času dok ovo pišemo, ruska kultura lagano nestaje s repertoara poljskih kuća.

Zbog ruske agresije na Ukrajinu Poljaci otkazali operu Boris Godunov

"Poštovane dame i gospodo, draga publiko, mi smo nacionalna opera, poljska nacionalna opera. Naše sjedište je u Varšavi, gradu u kojem je i dalje živo povijesno sjećanje na prve bombe koje su pale za vrijeme Drugog svjetskog rata. Proživljavamo rat u Ukrajini i patnju ukrajinskih građana. 

Izražavamo divljenje prema junaštvu Ukrajinaca koji se bore za obranu svoje domovine. Zato otkazujemo premijeru Borisa Godunova 8. travnja, kao i sve ostale izvedbe. Vjerujemo da ćemo se moći vratiti realizaciji tog djela kad nastupi mir", poručio je Waldemar Dąbrowski, ravnatelj Poljske nacionalne opere.

Ravnatelj nije ostavio prostor dilemi o načinu na koji, zajedno s podređenima, "proživljava rat u Ukrajini" te je vrlo jasno naznačio kako solidarnost s Ukrajincima vidi u negiranju Rusa, čak i kada oni, sasvim pouzdano, iz više nego opravdanih razloga, nemaju nikakve veze s pobješnjelim režimom Vladimira Putina.

Iz činjenice da poljski glazbenici suosjećaju s Ukrajincima neizvođenjem Godunova, odnosno da podršku napadnutima gnijezde u toplom krilu nacionalno nadahnute cenzure, lako je zaključiti kako bi uvaženi poljski operni trudbenici eventualno izvođenje sporne opere nastale prije dva vijeka smatrali oblikom perfidnog podilaženja Putinovim trupama. Ne postoji poželjan ruski identitet, poručuju hrvatski jezični i poljski glazbeni arijevci, čak i kad taj identitet nema niti može imati veze s aktualnim pomračenjem u Kremlju.

Nadobudnost isključuje suptilnost. Zaposleni na poljskom Radiju Dwójka odlučili su prema ruskim klasicima primijeniti standarde kakve njihovi hrvatski kolege već 30 godina imaju prema srpskoj glazbi, pa su ih jednostavno eliminirali iz etera.

Zbog Putina nepodoban postao i Čajkovski

Varšavska Nacionalna filharmonija je, pak, preventivno otkazala nastup kolega iz Sankt-Peterburga, najavljen za 16. ožujka, na kojem su trebali izvesti Simfoniju br. 5 Petra Iljiča Čajkovskog. Čajkovski je zbrisan i s repertoara filharmonije u Szczecinu, što je službeno objašnjeno nedavnim događajima u Ukrajini i "solidarnošću s ukrajinskim narodom".

Skladateljica i dirigentica Joanna Wnuk-Nazarowa objavila je, pak, da se na festivalu posvećenom Ludwigu van Beethovenu neće svirati ništa rusko dok traje rat, pa su otkazani i nastupi nekih ruskih pijanista. Na jednom sveučilištu u Milanu odvijala se vrlo ozbiljna debata treba li odgoditi predavanje o Dostojevskom "zbog trenutnih tenzija". Na koncu je pobijedio razum, bar privremeno, a predavanje je održano.

Vratimo li se s kraćeg izleta po pravovjernoj Europi, u domovini ćemo zateći "solidarnost s ukrajinskim narodom" i izvan kulturne sfere. Ona se, uz kolektivno svrstavanje iza ukrajinske zastave, izražava i osebujnim izrazima histerije ispisanim po stranicama nekih ugostiteljskih objekata s ponudom ruskih specijaliteta jer je, valjda, veličina ljubavi prema nekom kolektivitetu jednaka količini mržnje istisnute prema njegovu neprijatelju. Ako se pati zbog Ukrajine, mrzi se Rusiju.

Svaki se Rus svodi na nivo krvavog portabl diktatora, a svaki se oblik ruske kulture, čak i kad je relativno hermetičan - naročito za pobornike militarizma nesklone Čajkovskom i operama - pretvara u "podršku agresiji".

Linija fronta iz Ukrajine dovedena u naše dnevne boravke

Obnoć je, tako, linija fronta proširena iz Ukrajine i razvučena širom kontinenta, sve do naših dnevnih boravaka, gdje su kabelski operateri ukinuli ruske medije bliske režimu, dokidajući mogućnost čak i da se smijemo njihovoj propagandi. Nastavi li luđak napadati Ukrajinu, progon će postajati sve maštovitiji i ne treba se čuditi ugledamo li u skoroj budućnosti širom kontinenta lomače potpaljene ruskim knjigama, uz obredno prisiljavanje Rusa na javno odricanje od tirana. Hrvatska iskustva iz devedesetih mogu biti dragocjena histericima.

Sasvim daleko od kolektivne i cinične podrške"našeg svijeta" ukrajinskim stradalnicima, neki Rusi pod prijetnjom državne represije protestiraju na ulicama. U Rusiji su i novinari koji u nemogućim uvjetima, uz rigidnu režimsku cenzuru osnaženu prijetnjom drastičnih zatvorskih kazni zbog objavljivanja istine, otkrivaju što se događa u Ukrajini.

Lijepo je i opasno ovih dana biti ruski nacionalni izdajnik

Pravo novinarstvo ovih dana nije u domobranskom hrvatskom tisku posvećenom selektivnoj derusifikaciji jezika, nego na stranicama ruske Nove gazete čiji novinari, uz velike osobne rizike, svjedoče o ukrajinskom paklu. Malo što je ovih dana izvan Ukrajine tako opasno, ali i časno kao biti ruski nacionalni izdajnik.

Stereotipi o nacijama pokretali su skoro sva velika zla naše epohe. Svođenje ruske baštine, jezika, kulture na pojam agresorskog jednako je onome što Putin ovih dana čini Ukrajincima, tek s nešto manje buke. Ne ubijaju Čajkovski i "Harkov", nego Putin. Slavu Ukrajini ostavimo hadezenjarama i ostalim pobornicima starih nacionalnih pozdrava. Slava ruskim izdajnicima, slava cenzuriranoj ruskoj kulturi.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala