DOK SE KRIZA oko Grenlanda približava transatlantskoj prekretnici, pažnja svijeta usmjerena je na europsku reakciju na moguće preuzimanje teritorija od strane Donalda Trumpa. Međutim, na domaćem terenu u SAD-u, njegovi planovi mogli bi potaknuti još glasnije protivljenje u Kongresu i na kraju dovesti do opoziva ili čak ustavne krize, tvrdi nekoliko američkih pravnih stručnjaka, piše Euronews.

Tijekom posljednjih nekoliko dana, niz anketa u SAD-u pokazao je nadmoćno protivljenje javnosti aneksiji Grenlanda, dok scenarij koji uključuje vojnu silu ima gotovo nultu podršku. Ipak, postavlja se pitanje je li Trumpovo zveckanje oružjem samo blef.

"Većina ljudi još uvijek sumnja da je Trump ozbiljan u vezi s tim i da bi razorio NATO i započeo rat s Europom", rekao je Harold Honju Koh, profesor međunarodnog prava na Sveučilištu Yale i bivši pravni savjetnik u State Departmentu.

"Ali čim tamo budemo imali vojnike na terenu, reakcija će biti gigantska. Nitko ne želi da mu dijete pogine u besmislenom sukobu." Glavno je pitanje ima li Trump uopće ovlasti za invaziju na Grenland.

Čin rata

"Ne, nema", izjavila je Carrie Lee, viša suradnica u Mreži za demokraciju i sigurnost pri German Marshall Fundu u Washingtonu. Objasnila je da bi invazija na Grenland bila čin rata protiv ugovornog saveznika, za što bi Trump trebao odobrenje Kongresa. Prema članku I, odjeljku 8 Ustava SAD-a, Kongres, a ne predsjednik, ima ovlast objaviti rat.

Iako članak 2. Ustava navodi da je predsjednik vrhovni zapovjednik oružanih snaga, ta se ovlast općenito tumači kao primjenjiva tek nakon što su neprijateljstva odobrena ili u hitnim slučajevima. Predsjednici mogu koristiti vojnu silu bez prethodnog odobrenja Kongresa samo u ograničenim okolnostima poput samoobrane, zaštite američkih građana ili kratkoročnih vojnih akcija.

"Čista agresija"

Neizazvana invazija na Grenland bila bi ofenzivna, a ne obrambena, usmjerena protiv saveznika u NATO-u i bez uvjerljivog argumenta o neposrednoj prijetnji. Time bi daleko premašila opseg jednostranih predsjedničkih ratnih ovlasti. Lee je dodala da bi, sve dok ne postoji izgovor koji bi opravdao vojnu silu, napad na Grenland bio "čista agresija".

Također, tu je i članak 50. Povelje Ujedinjenih naroda iz 1945. godine, koji sprječava upotrebu sile protiv druge države bez vjerodostojnog zahtjeva za samoobranu. "Ovo su ratificirale SAD i stoga je postalo domaće pravo", rekla je Lee. Povelja UN-a štiti i same Grenlanđane.

"Pravo na samoodređenje bilo bi prekršeno ako bi Danska ustupila Grenland Sjedinjenim Državama bez narodne podrške na Grenlandu u korist takvog prijenosa teritorijalnog naslova, čak i ako bi to bio potpuno miran proces", napisao je Jure Vidmar, profesor javnog međunarodnog prava na Sveučilištu Maastricht.

Uloga Kongresa

U Kongresu raste otpor akciji protiv Grenlanda, čak i unutar Trumpove Republikanske stranke. U trenutku pisanja ovog teksta, samo je jedan republikanski senator, Ted Cruz, podržao Trumpa po ovom pitanju.

Iako Senat i Zastupnički dom mogu donijeti zakon kojim bi ograničili predsjednika, on na njega može staviti veto, koji se može nadglasati dvotrećinskom većinom u Senatu, što je teško ostvarivo s obzirom na stranačku podijeljenost.

Republikanski senator Thom Tillis izjavio je: "Ako bi došlo do bilo kakve akcije koja bi izgledala kao da je cilj zapravo iskrcavanje na Grenlandu i ilegalno preuzimanje… bilo bi dovoljno glasova ovdje da se donese rezolucija o ratnim ovlastima i izdrži veto."

Ratne ovlasti

Ako Trump ignorira takvu rezoluciju, Kongres ima još jedan alat: obustavu financiranja vojne operacije, što je učinjeno tijekom drugog mandata Richarda Nixona, čime je ubrzan kraj rata u Vijetnamu. To je iskustvo dovelo do donošenja Rezolucije o ratnim ovlastima (WPR) 1973. godine, osmišljene da ograniči predsjednikovu moć angažiranja trupa bez odobrenja Kongresa.

Prema WPR-u, Kongres može narediti povlačenje snaga u roku od 60-90 dana ako ne odobri akciju. Ako bi Trump ignorirao takve mjere, započela bi ustavna kriza - situacija u kojoj dvije grane vlasti iznose proturječne zahtjeve za ovlastima.

Scenarij opoziva

U tom bi slučaju Kongres mogao proglasiti Trumpa neposlušnim i pokrenuti postupak opoziva. Republikanski kongresnik Don Bacon iz Nebraske već predviđa takav scenarij, nazivajući Trumpovu opsesiju Grenlandom "najglupljom stvari koju sam ikada čuo".

U slučaju invazije, Kongres bi mogao tvrditi da je Trump zloupotrijebio moć, prekršio Ustav i ugovorne obveze koje su dio američkog zakona. Međutim, postupak opoziva mora započeti u Zastupničkom domu, gdje republikanci drže tanku većinu.

Rasprava o ustavnosti

"Ono što je Trump učinio u Venezueli i planira učiniti na Grenlandu je bez presedana i očito neustavno", rekao je Bruce Ackerman, pravni stručnjak s Pravnog fakulteta Yalea. "Ali republikanska većina, uglavnom sastavljena od Trumpovih tvrdolinijaša, kontrolira dnevni red i može blokirati svako glasanje u plenarnoj sjednici."

Prema Carrie Lee, WPR je "škakljiv zakon" jer je njegova ustavnost predmet pravne rasprave. Iako su ga predsjednici smatrali zadiranjem u izvršnu vlast, uglavnom su ga se pridržavali. "Svi predsjednici od tada su se pridržavali slova Rezolucije, dok su također govorili da ona nije obvezujuća", dodala je.

"Dakle, nije jasno bi li Trump prekršio Rezoluciju o ratnim ovlastima invazijom na Grenland." Ipak, dodala je da bi to "postala veća ustavna kriza, ako predsjednik naredi vojsci da napadne saveznika po ugovoru, a ne hrpu krijumčara droge."

Vojni lanac zapovijedanja

Ako bi Trump izdao takvu naredbu, vojno zapovjedništvo bi se prebacilo na ministra obrane, a zatim na nadležnog zapovjednika operacije. "U tom trenutku, zapovjednik bi morao donijeti odluku hoće li slijediti naredbu... Dakle, pitanje je, jesu li te naredbe zakonite?"

Američka vojska obvezna je poštivati zakonite naredbe i obučena je odbijati nezakonite. Invazija na Grenland bez odobrenja Kongresa i protiv saveznika u NATO-u izazvala bi ozbiljne pravne probleme. "Jedini odgovor zapovjednika trebao bi biti: Ne mogu slijediti ovu naredbu", rekla je Lee.

Velika pravna bitka

Situaciju komplicira činjenica da američki časnici prisežu da će braniti Ustav, a ne pojedinca, dok vojnici nižih činova prisežu i na pokoravanje naredbama predsjednika i nadređenih časnika. Profesor Ackerman, koji je bio pravni savjetnik u tužbi protiv predsjednika Obame zbog kršenja WPR-a, sugerirao je da bi sličan slučaj mogao doći do Vrhovnog suda.

"To je još uvijek pitanje u povijesti koje bi moglo potrajati godinama da se u potpunosti riješi", rekao je. Moguća vojna akcija tako bi izazvala vojni lanac zapovijedanja i potencijalno ogromnu pravnu bitku. Iako je američki sustav osmišljen da spriječi predsjedničko prekoračenje ovlasti, invazija na Grenland gurnula bi ga do samog ruba.

"Stvar je u tome da nam ništa od ovoga nije nametnuto, ništa od ovoga nije učinjeno u smislene svrhe", zaključio je profesor Koh. "To je očito rat izbora."