KATERINA Šimkevič ukrajinska je povjesničarka koja od ožujka 2022. živi u Zagrebu. Povijest je doktorirala na temu ratnih zločina u Jugoslaviji. Sada živi na relaciji Zagreb - Zaporižja. Na fakultetu Prava i javne administracije Zaporiškog instituta za ekonomiju i infotehnologiju predaje povijest i politologiju.

U intervjuu za Index Šimkevič je najviše govorila o ratu u Ukrajini, odnosno svim njegovim reperkusijama na ovu zemlju i Europu.

Dolazite iz Zaporižje, koja se nalazi kod istoimene nuklearke. O cijelom kraju se dosta pisalo u medijima. Nuklearka je na kraju pala u ruske ruke.

To je jugoistok. Blizu sam nuklearke, oko 150 kilometara. Sad je tamo dosta teško jer nas Rusi gađaju svojevrsnim pametnim bombama. Siju teror, nemaju drugi cilj nego da teroriziraju stanovnike. No ljudi rade, život se ipak odvija, otvoren je i fakultet. Ali strah je stalan da će doletjeti bomba.

Cilj je zastrašiti ljude.

To najviše žele, da se stanovnici boje. I zato je to čisti terorizam. Kad žive u strahu, onda ljudi pokazuju i nezadovoljstvo prema vladi, politici. To je ruski cilj, da teroriziraju ljude tako što im onemogućuju život. Zato gađaju bolnice, ljekarne, škole....

Koji vojni cilj proizlazi iz toga?

Žele srušiti energetski sustav, žele da stanovnici nemaju struju preko zime. Žele ostvariti bolju poziciju u pregovorima kako bi zauzeli cijelu Ukrajinu.

Spominjete "cijelu Ukrajinu". Na što mislite?

Globalni cilj im jest zauzeti cijelu Ukrajinu, a kad to kažem, mislim da bude pod kontrolom Moskve. To može biti vojna okupacija, a može biti i situacija koja je trenutno u Bjelorusiji. Sve to skupa ima za cilj obnavljanje Sovjetskog Saveza, neku verziju Sovjetskog Saveza 2.0. Pri tome je bitno da Ukrajina ne bude u NATO-u, bitno je da se zatire naša povijest, kultura, jezik...

Vidite li sličnost s ratom u zemljama bivše Jugoslavije?

Vidim sličnost sa zločinima, razlozi rata su drugačiji jer su oni u zemljama bivše Jugoslavije bili etnički. U Ukrajini je to drugačije. Nadam se i da ćemo nakon ovog rata početi procesuirati ratne zločine i da će to ići brže nego u Jugoslaviji.

Da se vratimo na sadašnju situaciju, postoje navodi kako se urušila istočna bojišnica u Donjecku. To je rekao ukrajinski general-bojnik Dmitro Marčenko

Situacija je teška, rekao je to i predsjednik Volodimir Zelenski. Najteže je kod Pokrovska. Unatoč težini rekla bih da je ipak, prema službenim izvorima iz ukrajinske vojske, sve pod kontrolom. Problem je što Rusija ne cijeni život. Bacaju valove ljudi na naše snage, osvajaju teritorij, a gube ljude.

Što mislite o planu pobjede Zelenskog?

Plan pobjede je logičan i dobro osmišljen. Ukrajina čeka pozitivan odgovor svojih partnera, NATO-a i EU. Oni još plan procjenjuju, sad se organiziraju konferencije, komuniciraju detalji svake točke plana.

Ukrajina u planu naglašava važnost nuklearne sigurnosti u svijetu, stavljajući akcent na ulogu Međunarodne agencije za nuklearnu energetiku (MAGATE). Plan pobjede naglašava što ta organizacija mora napraviti da bi se nuklearka Zaporižja vratila pod kontrolu ukrajinske vlade, koja poštuje sve međunarodne principe nuklearne sigurnosti.

Ukrajina stalno naglašava važnost zajedničke djelatnosti s EU, SAD-om, MAGATE-om i zemljama G7 u brizi za nuklearnu sigurnost.

Dojam je ipak kako je podrška mlaka.

Problem je u prvoj točki, prema kojoj Ukrajina mora biti u NATO-u. Europa i SAD tu točku gledaju donekle neprihvatljivo, oni se boje Rusije jer Rusija ne želi Ukrajinu u NATO-u.

Mislim da je iznimno bitan i širi dio plana, koji podrazumijeva povratak ukrajinske djece koju su ruske vlasti premjestile u Rusiju ili na teritorije pod svojom kontrolom. To se mora ostvariti. Druge točke, poput one o nenuklearnom odvraćanju i potrebe prenošenja rata na ruski teritorij, bit će realizirane ako se svijet prestane bojati Putina. 

New York Times piše kako plan ima cilj pokazati Ukrajincima da je Zelenski učinio sve što može, da ih pripremi na mogućnost sklapanja dogovora s Rusijom i predstavi Zapad kao prikladnog krivca.

To je ono što ruska propaganda želi da se vjeruje. No neka kritika postoji. Kritika postoji i u ukrajinskom društvu, nisu svi za Zelenskog i plan pobjede. Postoji i dio Ukrajinaca koji vjeruju da trebamo naučiti živjeti u ratu, voditi miran život koji će biti obilježen povremenim raketiranjem. Ako je to prihvatljivo, Rusija će diktirati kako će se svijet razvijati.

Kad smo već na društvenom aspektu, Ukrajinci su prvi put proslavili Božić 25. prosinca.

Mislim da je to važno da nas se odvoji od Rusije. Mi smo slavili Božić 25. prosinca prije nego što smo se uključili u SSSR. Ta inicijativa je postojala i prije rata, sad je samo zaživjela. To je korak prema vraćanju ukrajinskim tradicijama.

I oni koji doista podržavaju Ukrajinu u ovom ratu kritiziraju ukrajinske sportaše koji npr. odbijaju pružiti ruku ruskim sportašima. Je li takvo što potrebno?

Oni su predstavnici zemlje koja nas je napala i često podržavaju rusku politiku. Rusija je agresor prema Ukrajini i naši sportaši tako pokazuju svoj stav prema Rusiji. I ja sama na nekim simpozijima odbijam pružiti ruku Rusima.

Nisu vas osobno napali.

Puno njih širi ratnu propagandu, govore povijesne podatke koji zatiru ukrajinsku povijest i jezik. Postoje i oni koji ne žive u Rusiji, ne prijeti im država, a nikad nisu pokazali neki antiratni element ili kritiku Putina. 

Spominjete često propagandu. Koliki utjecaj Rusija i dalje ima na Balkanu?

Aleksandar Vulin je ruski igrač na Balkanu. Tu je i Dodik. Oni se ne kriju. Dosta je ruskih siteova, pomažu školama, fakultetima... Cilj je destabilizirati situaciju na ovom području. Direktan utjecaj vidimo u Crnoj Gori. Tu je utjecaj Srbije i Rusije jak. 

Kakva je situacija u Hrvatskoj?

Rekla bih da su prvih šest mjeseci nakon početka rata proruski igrači bili pritajeni. Kao da su od kraja 2022. počeli izlaziti iz svojih skloništa. Postoje i proruski mediji, a dosta Hrvata se informira na Telegramu, gdje se širi ta propaganda (op-ur. misli se na aplikaciju za dopisivanje Telegram)

Rusiji je cilj pokazati da EU ne može zaštititi hrvatske interese, da je NATO problem, da ekonomija pati. To su glavne teme, koje izgovara i predsjednik Zoran Milanović.

Kako biste opisali ulogu Milanovića?

Za mene je njegova retorika prije svega stvar konfrontacije s vladom. On ovo govori otprije invazije. Ne mislim da je ruski čovjek, ali širi rusku propagandu. Što se tiče NATO misije, on govori informacije koje se mogu pročitati u ruskim medijima.

No smatrate da je njegov cilj prije svega oponiranje vladi?

Govore da ga Rusija financira, no za to nemamo dokaze i to ne možemo reći. Mislim da on shvaća kako njegova stranka više nije toliko popularna i koristi narative koji će mu dati bodove i popularnost. I to mu uspijeva. Očito je da ima jaku podršku svojih kolega iz Mađarske, Slovačke i Srbije.