BIVŠI američki predsjednik Richard Nixon postao je poznat po svojoj povijesnoj pomirbi s kineskim komunističkim vođom Mao Ce Tungom, čime je oslabio Sovjetski Savez usred Hladnog rata.

Sada su američko-ruski pregovori u Rijadu potaknuli spekulacije da bi aktualni predsjednik Donald Trump mogao pokušati primijeniti sličnu strategiju, ali u suprotnom smjeru, odvajajući Rusiju od Kine, koju SAD vidi kao najvećeg protivnika u utrci za globalnom dominacijom.

Nixonovo "odvajanje" Kine i Sovjetskog Saveza odnosi se na strateški potez njegove administracije početkom 1970-ih, koja je pokušala iskoristiti razlike između Kine i Sovjetskog Saveza kako bi oslabila njihovu suradnju i povećala američke strateške prednosti tijekom Hladnog rata.

Nixonovo slabljenje SSSR-a i približavanje Kini

Kina i Sovjetski Savez su tada bili ideološki i politički saveznici, ali su imali brojne nesuglasice oko teritorija i geopolitičkog položaja koje su dovodile do napetosti.

Nixon je to iskoristio i 1972. godine posjetio Kinu, čime je započeo normalizaciju odnosa između SAD-a i Kine. Ovaj korak je bio ključan jer je doveo do razdvajanja između Kine i Sovjetskog Saveza, što je smanjilo međunarodni pritisak na SAD i oslabilo SSSR. Smanjenje sovjetskog utjecaja na Kinu omogućilo je SAD-u da ojača svoju globalnu poziciju.

Ipak, Trumpova suvremena podjela Moskve i Pekinga bila bi izuzetno težak zadatak. Iako je Nixon, uz savjete Henryja Kissingera, iskoristio postojeće ideološke i teritorijalne napetosti između Kine i Sovjetskog Saveza, čini se da se današnji odnosi Rusije i Kine temelje na snažnijim političkim, ekonomskim i strateškim vezama.

Koliko su jake veze Kine i Rusije?

Rusija i Kina službeno su se proglasile partnerima "bez ograničenja", a njihova trgovina doseže rekordne razine. Peking podržava Moskvu kroz kupnju nafte i plina, dok Rusija koristi Kinu kao ključnog ekonomskog saveznika u suočavanju sa sankcijama Zapada. Uz to, kineske vlasti sustavno cenzuriraju antiratne stavove i izbjegavaju direktno osuditi rusku invaziju na Ukrajinu.

Unatoč čvrstom savezništvu, postoje signali da bi se odnosi između Rusije i Kine mogli naći pred izazovima. Kineski predsjednik Xi Jinping traži povoljnije uvjete za veliki plinovod iz Rusije, dok su kineski nacionalisti sve glasniji po pitanju povijesnog gubitka teritorija na ruskom Dalekom istoku.

Neki signali iz Kremlja također govore o nepovjerenju prema kineskom vodstvu, a javna je tajna da je Rusiji u svakom pogledu prihvatljiviji povratak na energetsku suradnju s Europom negoli prebacivanje na kinesko tržište u kojem bi Peking vodio uvjete igre.

Odvajanje Moskve od Pekinga

Isaac Stone Fish, direktor analitičke kuće Strategy Risks, kaže za Newsweek da postoji šansa za odvajanje Moskve od Pekinga: "Moskva i Washington dijele nepovjerenje prema Pekingu. Kina ima teritorijalne ambicije prema Rusiji – SAD ih nema." No takav scenarij teško da će biti glavni pokretač američko-ruskih pregovora.

Trump je posljednjih tjedana pokazao spremnost na distanciranje od Ukrajine, nazivajući predsjednika Volodimira Zelenskog "diktatorom". Time signalizira moguće približavanje Moskvi iako nije jasno što bi Rusija zahtijevala u zamjenu za obustavu rata u Ukrajini.

Očekuje se da će lista ruskih uvjeta uključivati ublažavanje sankcija, prihvaćanje ruskih osvojenih teritorija i povratak Rusije na međunarodnu političku i gospodarsku scenu.

Kijev ostaje pri stavu da je povrat svih okupiranih teritorija ključan preduvjet za mir, dok su američki dužnosnici sugerirali mogućnost uključivanja kineskih mirovnih snaga u pregovore, što bi moglo dodatno zakomplicirati odnose između Kine i Rusije.

"Kina će dozvoliti Amerikancima da naprave pogreške"

Kina je dosad bila najveći ekonomski dobitnik sankcija protiv Rusije, kupujući energente po povoljnim cijenama. No ublažavanje sankcija Moskvi moglo bi oslabiti kineski utjecaj na rusku ekonomiju i donijeti novu dinamiku u međunarodne odnose.

Analitičari poput Michala Bogusza iz Centra za istočne studije smatraju da će pokušaji Washingtona da razdvoje Moskvu i Peking propasti: "Rusko-kineski savez temelji se na strateškim interesima i konvergenciji političkih elita, a ne na prolaznim geopolitičkim kalkulacijama."

Trumpova administracija već je zauzela oštar stav prema Kini, prijeteći novim carinama i ograničenjima. No njegov tvrđi odnos prema Europi i NATO-u otvara vrata Pekingu da se predstavi kao stabilna alternativa na globalnom planu.

Xijev glavni cilj bit će poboljšanje odnosa s Europskom unijom, koja je sve skeptičnija prema Kini. "Kina neće žuriti s reakcijama – dopustit će Amerikancima da naprave pogreške", ističe Bogusz.

Multipolarni svijet

Trumpova strategija uvođenja "obrnute Nixonove doktrine" bit će neizvjesna, ali jasno je da multipolarni svijet donosi novo miješanje karata u međunarodnim odnosima. Umjesto pokušaja dominacije, američka politika sada traži održiv suživot s drugim silama.

Trump je, unatoč svojim manama, prije Europljana prepoznao promjene u globalnoj političkoj dinamici i odlučio se prilagoditi tome. To je postalo jasno kada je državni tajnik Rubio izjavio da je multipolarni svijet s nekoliko velikih sila raspoređenih širom planeta nova realnost.

Trumpov angažman s Rusijom tako možda nije samo i nužno pokušaj razbijanja savezništva između Moskve i Pekinga, već način da SAD redefinira svoju poziciju unutar novog multipolarnog poretka.

Europski saveznici Americi više nisu važni

Umjesto nastojanja da povrati globalnu dominaciju, Washington sada teži stvaranju održivih odnosa s drugim moćnim državama, jer je stalna konfrontacija postala preskupa u svijetu u kojem nijedna sila ne može potpuno dominirati.

Ova promjena u pristupu također objašnjava Trumpovu sve rezerviraniju politiku prema američkim saveznicima u Europi. Dok su europski saveznici ranije smatrani ključnima za obnovu američke globalne moći, u novom multipolarnom okruženju skupi sigurnosni aranžmani postaju teret, posebno ako njihovi interesi nisu u skladu s novom američkom strategijom izgradnje stabilnih odnosa s ostalim velikim silama.

Trumpovo približavanje Rusiji moglo bi promijeniti dinamiku globalne politike, ali ostaje otvoreno pitanje hoće li Moskva zaista napustiti dugogodišnju suradnju s Pekingom ili će američki pokušaj raskola završiti kao neuspjeli eksperiment. U drugom slučaju Europa bi opet postala važan kotačić Americi u igri velikih sila, a tko zna, možda bi dobila priliku da konačno i sama postane uvaženi međunarodni faktor.