U ovom gradu ljudi udišu najzagađeniji zrak: "Polako truje ljude do smrti"
NAJZAGAĐENIJI zrak na svijetu ima indijski grad Bhiwadi u pokrajini Rajasthan, stoji u globalnom izvješću IQAira o zagađenju zraka za 2021. godinu. Unatoč tome mnogi radnici tog industrijskog središta nisu svjesni rizika te ne žele nositi maske, izvještava Al Jazeera.
Studija o zagađenju zraka provedena je u 6475 gradova iz 117 država. Prvo mjesto dijele Bhiwadi i New Delhi, koji je već četvrti put zaredom proglašen glavnim gradom na svijetu s najzagađenijim zrakom.
U Bhiwadiju zrak ima više od 20 puta veću količinu sitnih čestica PM 2.5 nego što je preporuka Svjetske zdravstvene organizacije. To su čestice koje mogu doći u dubinu pluća i kardiovaskularni sustav. Količina tih čestica predstavlja mjerilo onečišćenja zraka.
Izloženost takvom zraku vodi do raka pluća
Surendar Singh, prometni policajac, radi izložen prašini i dimu. Novinarima Al Jazeere pokazao je što skriva ispod košulje.
"Ovo me doslovno održava na životu", rekao je 48-godišnji policajac pa pokazao na ugrađeni srčani defibrilator. Taj medicinski uređaj detektira kada mu se srčani ritam promijeni te ga vraća u normalu.
Liječnici kažu da dugotrajno izlaganje zagađenom zraku može uzrokovati zdravstvene probleme - od astme i raka pluća do smanjene razine kisika u krvi, što može uzrokovati nepravilne otkucaje srca. To se manifestira bolovima u prsima, stezanjem ili jakim lupanjem srca.
To bi moglo objasniti zašto se Singh razbolio. Uvijek je jeo zdravu hranu i nikada nije pušio ni pio alkohol. No vjeruje da je 27 godina udisanja ispušnih plinova, cestovne prašine i otrovnog industrijskog zraka uzelo danak. Kašljanje i bolovi u prsima javili su mu se 2018. godine.
Radnici nisu svjesni rizika
Deseci vanjskih radnika, od čistača, uličnih prodavača i građevinskih radnika do zaštitara i vozača tuk-tuka, rekli su da ne znaju ništa o zraku loše kvalitete koji udišu i doveli su u pitanje njegov utjecaj na zdravlje. Mnogi su bili uvjereni da su imuni na sve bolesti koje bi mogle doći s radom u tako štetnim uvjetima.
"Što je najgore što se može dogoditi? Mogu li umrijeti? Ako ne radim ovdje, prije ću se suočiti s istim ishodom. Zagađenje nije briga za siromašne ljude, ali punjenje našeg želuca jest", rekao je Rohit Yadav dok je podizao kontejner sa šljunkom s ceste ne bi li ga bacio u kamion.
"Zagađeni zrak je spori otrov koji godinama nagriza tijelo"
Prema IQAiru, u Indiji se nalazi 63 od 100 najzagađenijih gradova na svijetu. Dvosatna vožnja do Bhiwadija iz New Delhija pruža uvid u probleme s kvalitetom zraka u Indiji.
Vidi se na stotine ciglenih peći iz kojih izlazi gusti dim, a tu su i graditelji cesta koji spaljuju katran i farmeri koji podižu oblake pljeve. Osim toga, stanovnici pale hrpe smeća dok kamioni prolaze cestama te ostavljaju oblake prašine za sobom.
Takva kombinacija zagađivača vjerojatno će smanjiti očekivani životni vijek za oko 40 posto Indijaca i to za više od devet godina, prema izvješću koje je objavila američka istraživačka skupina Instituta za energetsku politiku na Sveučilištu Chicago.
"To je spori otrov koji godinama nagriza vaše tijelo. Neznanje o tim rizicima među radnicima Bhiwadija, od kojih mnogi odlučuju ne nositi maske, odražava vladin neuspjeh da podigne svijest kao što je obećano u Nacionalnom programu čistog zraka objavljenom 2019.", rekao je Sunil Dahiya, analitičar Centra za istraživanje energije i čistog zraka sa sjedištem u Delhiju.
Velik problem za Indiju
Ministarstvo okoliša, koje je objavilo program, nije odmah odgovorilo na Al Jazeerin zahtjev za komentar. Zagađenje zraka košta indijske tvrtke oko 95 milijardi dolara odnosno oko 3 posto ukupnog indijskog bruto domaćeg proizvoda svake godine, izračunato je u prošlogodišnjem izvješću koje je naručio neprofitni fond za čisti zrak.
Aktivisti za radna prava kažu da to može imati značajne učinke na kognitivnu i fizičku učinkovitost radnika, smanjujući njihovu produktivnost i rezultirajući dodatnim medicinskim troškovima. Za radnike na otvorenom čiji su poslovi više izloženi, to postaje situacija gubitka.
"Oni si ekonomski ne mogu priuštiti da ostanu u svojim domovima", rekao je Jagdish Patel, direktor Centra Peoples Training & Research, dobrovoljne organizacije usmjerene na poboljšanje uvjeta i sigurnosti za radnike.
Vanjski radnici odbijaju nositi maske
"Poslodavci i gradske vlasti moraju osigurati da radnici na otvorenom nose maske koje se redovito mijenjaju, prskaju vodu da se slegne prašina i aktivno surađuju s mještanima kako bi podigli svijest", rekao je Mohit Gupta iz ekološke neprofitne organizacije Environics Trust.
Neki aktivisti za radnička prava predložili su da bi radnici trebali prolaziti česte zdravstvene preglede koji mogu pomoći poslodavcima poduzeti korake poput smanjenja radnog vremena ako kvaliteta zraka utječe na njih.
Jedna od radnica koje ne žele nositi masku je i Lapreet Kaur. Ona po 12 sati radi na naplatnoj kućici te kaže da joj je taj posao karta za izlazak iz siromaštva. Rekla je da mrzi nošenje maske jer joj je bilo vruće i bez daha te je utjecalo na njezin rad. Takav stav ima gotovo svaki radnik koji obavlja posao na otvorenom.
"Ovo me ne pogađa, a da me i pogađa, bila bih nastavila raditi ovdje jer želim biti neovisna. Želim platiti svoje vjenčanje, imati djecu i osigurati ih. Ovo je jedini način da to i učinim", rekla je 24-godišnja radnica za Al Jazeeru.