Zašto posjećujemo groblja na Dan svih svetih? Jer slijedimo poganske običaje
SVI SVETI su kao praznik poznati svima, tada je neradni dan i razdoblje u godini kada posjećujemo groblja. No, ono što mnogi ne znaju je što ta kršćanska svetkovina uistinu znači, od kuda dolazi i što bismo zapravo trebali slaviti na taj dan. Jer – ako ćemo biti iskreni, mi uopće ne slavimo ono što bismo trebali.
Naime, Svi sveti (Sesvete, Sisveti itd.) rimokatolička je svetkovina kojom se slave svi sveci, oni koji su već kanonizirani, ali i oni koji to još nisu. No, idemo li mi tada u crkve i veličamo li neke nama važne svece i upućujemo li im molitve? Ne, mi za Svi svete posjećujemo groblja.
Pa zašto, na koji su način naši mrtvi djedovi i pradjedovi povezani s, primjerice, svetim Antunom? Nikako, jer mi zapravo odlaskom na groblja štujemo drevnu tradiciju pogana naziva Samhain.
Kako se Samhain pretvorio u Sve svete
To da na Svi svete slijedimo pogansku tradiciju potvrđuju povijesne činjenice koje priznaje Katolička crkva i o čemu znaju pisati, ako se čita između redaka, i naši svećenici kada govore o povijesti Svih svetih.
Naime, Papa Grgur IV premjestio je u 8. stoljeću blagdan kojim se slave kršćanski mučenici s 13. svibnja na 1. studeni kako bi ga se slavilo u isto vrijeme kada se održavao drevni keltski blagdan Samhain, koji je označavao Novu godinu. Naime, time je htio pridobiti stanovništvo koje je još uvijek bilo vezano za svoju stoljetnu pogansku tradiciju da na taj datum, ako već mora nešto slaviti, slavi kršćanski praznik.
Seljani i građani prihvatili su promjenu naziva, ali su zadržali stare običaje kojih se držimo i dan-danas. Naime, tijekom Samhaina pogani su štovali svoje pretke i slavili ponovno rođenje boga Sunca. Tada je za njih bilo posebno razdoblje kada su se mrtvi vraćali među svoje najmilije. Pagani su za njih uređivali svoje domove, oltare, nudili im hranu, cvijeće i palili male krjesove.
Poznato? Mi za Svi svete, kao i stari pogani, nudimo mrtvima cvijeće i palimo male vatre. Doduše, krjesove smo prekrstili u lampaše. Obojili smo ih u crveno ili bijelo i na njih stavili križ kako bi više izgledali kršćanski, no u biti je princip isti. Mi za Svi svete ne slavimo kršćanske svece, već našim precima nudimo poklone i vatru.
Što je onda Noć vještica ili Halloween?
Poznato je da katoličkim fundamentalistima jako smeta proslava Noći vještica, odnosno Halloweena. Tako je, primjerice, prošloga tjedna katolička udruga Vigilare napala trgovački lanac Lidl "zbog promicanja boleština, kulture smrti i kanibalizma", zato što su prodavali proizvode s tematikom Noći vještica.
Noć vještica ili Halloween je praznik koji se slavi noć uoči Svih svetih, 31. listopada. Sam naziv Halloween zapravo je skraćenica od All Hallows' Eve ili Hallow Eve (Sveta večer, noć uoči Svi svetih). Slavi se prije svega u Irskoj, SAD-u, Kanadi, Portoriku, Australiji i Novom Zelandu.
Dakle, radi se opet o kršćanskoj proslavi svih poznatih svetaca koja potječe, kao i kod nas Svi svete, iz keltske tradicije. Da ne bi bilo zabune, u zemljama u kojima se slavi Halloween (31. listopada), slavi se i dan Svi svetih (1. studenog), ali i Dušni dan (2. studenog). Te zemlje se tradicionalno samo jedan dan više sjećaju svojih mrtvih; i to je sve. S time da je njihov dodatan dan preuzeo neke oblike slavljenja iz keltske tradicije koje mi nismo, poput maskiranja, bojenja lica, obilaženja kuća te naglašenog promišljanja smrtnosti i prolaznosti.
Zanimljiva je informacija kako se u Meksiku, Južnoj Americi i Španjolskoj Dan mrtvih također slavi 31. listopada te 1. i 2. studenog. S time da oni imaju još ekstravagantnije rituale od onih tijekom Noći vještica. Oblače se u kosture, štuju lubanje, pripremaju najdraža jela pokojnika, nose cigarete na njihove grobove kako bi mogli povući još jedan dim itd. Razlika je u tome što je na njihovu inačicu kršćanske svetkovine utjecala kultura drevnih Azteka, a sama proslava je toliko specifična da je 2008. uvrštena u UNESCO-ovu nematerijalnu svjetsku baštinu.
Imamo i mi Dan mrtvih
Hrvati također slave Dan mrtvih. Mi ga zovemo Dušni dan i on pada 2. studenog. Tada se stvarno slave mrtvi vjernici, a Vatikan ga je službeno potvrdio u 14. stoljeću.
Naime, Samhain se tradicionalno slavio nekoliko dana tako da nije čudno da se i u ovom slučaju kršćanstvo prilagodilo već uvriježenim proslavama naroda. Nema u tome ničega lošeg čak ni iz vjerske perspektive. Dapače. Fleksibilnost i dostupnost kršćanstva jedan je od razloga zašto se ono toliko proširilo.
U ranim stoljećima srednjeg vijeka na religioznom tržištu bilo je puno ponuda, a jedna stvar koja je odvajala kršćanstvo i davala mu prednost spram, primjerice mitraizma ili neke druge religije je to što je ono u svoje redove primalo sve; i robove i strance i žene. Svi su mogli sudjelovati u ritualima i svi su smjeli slušati riječi Isusa. Druge religije bile su više isključive, nisu svima dopuštale sudjelovanje.
Zašto bi nas bilo sram naših poganskih korijena?
Kršćanstvo je u svojoj ranoj povijesti u svrhu širenja vjere bilo izrazito otvoreno i fluidno, nije mu na početku bilo važno čije svetkovine usvaja. Ono što je bilo bitno je da ljudi prihvate Krista i njegova učenja.
Danas su fundamentalne kršćanske struje u tom smislu postale krute. Zašto je bitno kako neki slave Dan mrtvih, Svisvete ili Noć vještica? Društvo evoluira, religija evoluira, mi evoluiramo. U čemu je problem da prilikom polaganja cvijeća na grob naših najmilijih slijedimo tradiciju koja je starija od one kršćanske. Nikoga time ne izdajemo. Vjerni smo tisućljetnoj praksi pokazivanja ljubavi i poštovanja onima koji su nam podarili život. Možemo to činiti i kao kršćani i kao pogani i kao ateisti.
Uostalom, zar nije dvolično prihvatiti jedne poganske rituale (i to prikladno pomesti pod tepih), a onda osuditi one koji su prihvatili neke druge i proglasiti ih kanibalima ili vješticama?
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati