Rougeom po svijetu: Tajlandska avantura Josipe Uzelac (Drugi dio)
Foto: Josipa Uzelac
PRVE dvije noći na drugom kraju svijeta prošle su neprospavane zbog uzbuđenja i nevjerice - gdje se to uopće nalazim!? Kad se nakon ledenog Zagreba počneš rastapati u predivnoj uvali, hvatajući hlad na drvenoj ljuljački s pogledom na long tail brodove i još s kokosom u ruci, teško je samo tako utonuti u san...
Mozda će zvučati glupo, smiješno i patetično, ali meni se činilo da ću se probuditi iz predivnog sna ako kojim slučajem sklopim oči (dobro je rekao de la Barca -Život je san!). Nije bilo ugodno biti budna u bungalovu jer sam osluškivala divljinu oko sebe pa sam imala osjećaj da smo budni samo životinjsko carstvo i ja! Ipak,s obzirom na moju fobiju od pauka i ostalih insekata, iz trenutka u trenutak osjećala sam kako pobjeđujem strah.
Avantura je počela s pranjem zubi kupljenom vodom jer se njihovom vodom lako možeš zaraziti. Tuš kabinu ili kadu Na Tajlandu navodno ima rijetko tko; kod njih je kupaonica vrlo jednostavna - 2u1, tuš i školjka zajedno bez ikakvog odijeljenja! S vremenom se navikneš i shvatiš da je možda tako i bolje.
Moje hippie utočište
Ton Sai se nalazi jednu uvalu dalje od Railey beacha koja je poznatija i posjecenija. Ja bih Ton Sai nazvala hippie komunom, idealnom za odmor ili penjanje po stijenama, koju svatko odmah zavoli i poželi se vratiti ili uopće ne otići. Tijekom dana lokalci i turisti chillaju, svatko si pronade svoj raj u jednom od beach barova. Većina ih ima ljuljačke i svaki je na svoj način poseban, ali svi imaju zajedničku ljubav, rasta ljubav. Bob Marley se čuje po cijele dane i noći, rasta boje su neizbježne, atmosfera je opuštena gdje god se nađes i svi su otvoreni i spremni za druženje. Upoznale smo puno ljudi koji putuju sami i po nekoliko mjeseci, a na pitanje putuju li sami, odgovaraju: "I travel alone but I never feel like I am alone". Ohrabrujuće za sve one koji razmišljaju na put krenuti sami.
Tijekom dana smo ispijale kokos koji je izvrstan lijek za dehidraciju. Navodno nekim ljudima treba i do dva tjedna da se naviknu na temperaturu i vlagu u zraku, srećom, ja sam se navikla već nakon tri dana.
Riža s Mangom i majmuni lopovi
Na Ton Saiju je glavni specijalitet, ali i najjeftinije jelo, "mango sticky rice" koji košta 50 bht = 10 kn. Dok smo naručivale jelo odjednom je za stol, metar od nas, skočio majmun, uzeo s tanjura cijelu porciju i otišao na drvo kako bi u miru pojeo. Nakon što nas je zaskočio, svi su se maknuli od stola što je on shvatio kao priliku i vratio se po još. Nakon toga, ljutita Tajlanđanka izvadila je praćku te počela gađati majmuna koji je na drvetu guštao u riži. Ovdje je valjda to svakodnevna scena. Baš kao i koza koju sam ugledala šećući plažom. Dobrodošli u Tajland.
Tulumanjenje na tajlandski
Drugu sam noć provela sam isprobavajući nove stvari: naučila sam vrtjeti štap s vatrom, što je bio odličan osjećaj, baš kao i hodanje po špagi koje sam isprobala. No, nažalost, uspjela sam napraviti samo tri koraka. Ostatak večeri provela sam pjevajući s domaćim live bendom. Naime, bio je "open mic" pa sam nekoliko pjesama otpjevala s njima, a kasnije nam se dio benda pridružio i za stolom pa smo tako do 5 ujutro pjevali i svirali. Bilo nas je desetak iz cijeloga svijeta.
Prije no što smo krenule natrag u bungalov, upoznale smo Slovenku koja je putovala sama te u sekundi odlučila da će s nama nastaviti svoje putovanje. Pokazala nam je svoju kućicu i rekla da je probudimo ujutro kad krenemo na brod za Ko phi phi bez obzira na to što ju svakog jutra budi - majmun!
Ja sam ponovno stražarila ostatak noći i bez obzira na umor nisam mogla zaspati pa sam jedva čekala da prođu ta tri sata i da krenemo prema otočiću o kojem sam najviše slušala.
Avantura na moru
Kad smo se ukrcale na long tail ubrzo su nas prebacili u veliki katamaran koji je bio krcat turistima. Ne bih ovo ni spominjala da nas nisu prebacivali na sredini mora, i to jednog po jednog putnika! Avantura ovdje nikad ne prestaje. Divljina.
Ko Phi Phi
Kad smo stigle na Ko Phi Phi nismo imale smještaj pa smo krenule u potragu. Kad smo izašle iz broda, napad je krenuo sa svih strana: nudili su nam taxi boat, ali i smještaj. Nismo htjele uzeti ništa od njih jer smo čule da uzimaju proviziju te da je uvijek isplativije otići sam i pogledati što zapravo nude lokalci.
Neizdrživa vrućina, ruksaci na leđima, ali i dobra volja i dalje nas nisu napustili. Razdvojile smo se kako bi što prije pronašle mjesto za spavanje koje je moralo biti najjeftinije s obzirom na to da putujemo s ograničenim i niskim budžetom.
Našle smo sobu u centru u kojoj smo bile smještene s još tri Španjolca koje smo upoznale na brodu. Smještaj smo platile 50 kn po osobi, ali nije vrijedio toliko. Drugi dan smo odmah krenule u potragu za novim smještajem te našle simpatičnu sobu u guest houseu udaljenom 2 km i to za manje novaca i u puno ljepšem okruženju. Nije baš doživljaj biti smješten u samom centru s hrpetinom turista i štandova u kojem domaćini nisu toliko ljubazni i ugodni.
Izlet za pamćenje
Nakon što smo malo bolje upoznale naše mjesto, odlučile smo otići na cjelodnevni izlet s long tail brodom za stotinjak kn po osobi. Izlet je bio neprocjenjiv i vrijedio je svakog bahta. Svakome preporučujem da nikako ne zaobilazi Phi Phi ako dolazi na Tajland, prvenstveno zbog tog jednodnevnog izleta. Na brodu nas je bilo osmero, cijeli dan smo se vozili te stajali na unaprijed određenim plažama. Zadržali bi se sat vremena pa krenuli dalje. Svako mjesto koje sam vidjela bilo je bolje od slika koje sam googlala dok sam još bila u Zagrebu.
Najljepši otok na svijetu
Dobili smo ručak, vodu, voće i maske za ronjenje. Ponekad bi stali u blizini neke uvale i ronili, vozač broda bi bacio hranu pa bi plivale s jatom predivnih riba. Meni je najljepši otok koji sam ikad u životu vidjela Bamboo island. Uopće ne mogu opisati tu netaknutu ljepotu: more je bistro, pijesak je bijel, a boja mora se prelijeva u nekoliko plavo zelenih nijansi. Raj. Na tom je otoku nažalost dopušteno doći samo na izlet.
Majmunski šamar na majmunskoj plaži
Nakon toga smo se oduševile monkey beachom, gdje smo imale sat vremena za druženje s majmunima koji su jedva čekali da im damo nešto za jesti.
Bili su slatki, ali pomalo i agresivni. Jednog majmuna sam s leda malo podragala, on se okrenuo, pljusnuo me i nastavio svojim putem. Petra dok ga je hranila, krenula je uzeti komad lubenice koji je bio kraj njega i u trenu kada je to shvatio, napao ju je. Koliko god smo se smijale, nije nam baš bilo svejedno. Otimaju ti iz ruke hranu i piće pa treba malo pripaziti, ali u svakom slučaju - doživljaj je predivan.
Scenarij iz filma
Oduševljenje nije prestajalo jer je sljedeće što smo vidjele bila poznata Maya beach iz filma Žal. Osim plaže, priroda na otoku pravo je čudo. Kada smo se vozili prema doma, gledale smo zalazak i bile smo jako zahvalne što smo bas tu gdje jesmo. Svatko može dobiti ono što poželi ako vjeruje u to i ako se potrudi barem malo. Mene putovanja motiviraju da još više radim i štedim kako bi opet mogla ovakvo što doživjeti.
Noćni Život na Ko Phi Phiju bi opisala kao malo Zrće. Na plaži su klubovi jedan do drugog, glazba tresti, svi partijaju.
Zadnju večer smo provele na krovu Banana bara i gledale film "The Beach" pod zvijezdama na velikom platnu, ispijale koktel i jele nachose. Kasnije smo se prebacile na ulicu i promatrale pijane turiste kako se zabavljaju, tetoviraju, pirsaju...Nakon četiri dana napustile smo Ko Phi Phi i krenule prema Koh Phanganu na "Full moon" party. Kako je bilo na partiju i gdje smo dalje nastavile, pročitajte u sljedećem nastavku.
Vaša Josipa
Prethodnu kolumnu pročitajte ovdje!
