Foto: Joanna Paciorek, Ilustracija Index

ČETIRI godine pišem ovu kolumnu i NIKAD nisam pisala o vjeri. Neću. Glupo je. Ako jesam vjernik, to je moja stvar i kog briga. Ako nisam vjernik, i to je moja stvar i kog briga. Nisam nikad pisala o vjeri jer pisanje i pričanje u vjeri u ljudima često budi agresiju. Budimo realni, kod nas su ljudi agresivni ako jedeš ćevape bez luka a oni misle da to nije način na koji se jedu ćevapi, di neće bit agresivni oko vjerskih pitanja. Nisam pisala, al danas hoću jer ova kiša dreka koja pada po Fejsu više nije normalna.

Ovo tu. Upravo radi ovakvih stvari sam prestala ić u Crkvu. Neću reć da sam nužno prestala vjerovat da možda jednom negdje daleko postoji... Neću reć ni Bog ali možda neki Admin koji hendla cijelu situaciju (malo mislim da moooožda ima uz hešteg nikadneznaš, pa malo mislim da sigurno nema uz hešteg znanost) ali upravo sam zbog ovakvih stvari počela vjerovat da, ako postoji Bog, taj Bog ne vjeruje u ovakve ljude. U ucjenjivače i kamatare. To nisu ljudi koji predstavljaju tog Boga/Admina, to su nasilnici, kraj priče.

A išla sam u Crkvu prije. Back in the day, taman 1991. kad sam bila mladi dječak, išla sam i na vjeronauk i u Crkvu - mama me upisala jer su (skoro) svi išli i sjećam se da sam bila ljubomorna na ono dvoje iz razreda koji nisu morali ić jer je to značilo da utorkom i četvrtkom imaju školu do 11:25. Sjećam se i da je nekoliko klinaca zlostavljalo to dvoje koji ne idu baš zato što ne idu - a to su donijeli od kuće jer su to stvari koje nosiš od kuće, kao i sendvič za školu i novce za izlet.

Vjeronauk mi je bio jedan od najdražih predmeta jer je u većini slučajeva bilo dovoljno reć par lijepih o Isusu i dobio si 5, a to je ono što djeca u osnovnoj (i srednjoj) školi cijene više od ičega. I zato što smo imali prekrasnu časnu. Zvala se Marijela i bila je najbolja. Na njenim satovima smo pjevali, crtali i pričali o lijepim stvarima - bila je ko Julie Andrews u The Sound of Music. Učila nas je svašta - da budemo dobri, da se međusobno slažemo, da si međusobno pomažemo i poštujemo se, da slušamo mamu i tatu i da ne krademo stvari jer to nije dobro… ukratko, njezin posao je bio pobrinut se da ne postanemo mali šupci koji će izrast u velike šupke. Isus se pojavljivao samo kao usputni lik koji se slaže s njom i nikad ga se nitko nije bojao. Toliko sam voljela nju i njen pristup životu da sam petkom popodne još išla i na vjeronauk u Crkvu i kasnije na pjevanje, a nedjeljom sam u toj istoj Crkvi pjevala na mikrofon (to smo uvijek tak zvali - "na mikrofoooon"). To je za mene bila Crkva - puno prijatelja, puno druženja, pjevanje i učenje kako ne bit šupak. Bit dobar jer je kul bit dobar, a ne zato što ćeš inače gorit u Paklu u kojem će ti gurat zelje u anus. A onda sam se preselila u drugu školu i došla u Crkvu ucjena i terora.

Ako ne dođeš u Crkvu svaku nedjelju, ti si loš čovjek. Ucjena. Ako ne daš novce Crkvi, nećemo reć da si loš čovjek ali jesi. Ucjena. Budi dobar jer ćeš inače ić u Pakao a u Paklu je vruće kao u Osijeku u sedmom mjesecu. Ne možeš imat Krizmanog kuma, Andrea, mora bit kombinacija žena-žena ili muško-muško, jer je istospolno jedino ispravno osim kad nije, PRATI PRAVILA inače ideš u Pakao! Tri Zdravomarije odmah u startu jer si se probudio pogrešan.

Četiri tramvajske stanice razlike, dovoljno da ti jednom lijepu stvar pretvori u horor.

Vlado se zvao svećenik koji nas je vodio i bio je zli, zli manijak koji se skrivao iza Isusa i ucjenjivao klince Paklom za svaku pizdariju. Meni je bilo svejedno jer sam nekak imala osjećaj da je, ako Isus postoji, Vlado prvi na kojeg će vikat kad se upoznaju, ali bilo je klinaca koji su bili pod konstantnim stresom od Vladinih groznih #isustenećevoljet ucjena. Jedne subote, na Crkvenom vjeronauku na koji smo morali ić zbog Krizme, Vlado je URLAO na nas. Padala je kiša i nitko nije htio doć - ne zato što je bila kiša, kad imaš 13-14 godina kiša još ne izaziva napadaj lijenosti, nego zato što je Vladin vjeronauk bio vjeronauk terora. Ako ne dođeš dvaput, tj. ako imaš dva minusa, Vlado ti neće dat da ideš na Krizmu (a onda ne možeš dobit Nokiu 3210 ili skuter (plus sramota za obitelj) i to je bed). Ali čak i ako dođeš nisi bio siguran, jer ako u SAT I POL vjeronauka u SUBOTU budeš malo nemiran ili ne daj Bože pričaš na satu,Vlado ti može dat minus koji se broji jednako kao da nisi došao, a dva minusa u Vladinoj bilježnici pravde i grijeha opet znače da ne možeš na Krizmu i opet nemaš Nokiu 3210 ili skuter ni Isusovu ljubav. Sjaj u njegovim očima kad ti je davao minus odavao je pravo zadovoljstvo - bio je presretan kad bi te mogao kaznit, kao ZET-ovac koji te pogleda i skuži da nemaš kartu pa krene prema tebi s namjerom da te UNIŠTI. Vladin teror je kulminirao te kišne subote. Vani je pljuštalo, a kućica u kojoj se održavao vjeronauk je bila okružena travom, što znači da je na putu do kućice bilo blato. Nas dvadeset je ušlo s mokrim, blatnim cipelama jer u tom trenutku našeg života ispunjenog vjerom još nismo bili otkrili levitaciju pa su nam noge bile zmazane jer su išle po podu. Vlado je podivljao. Oči su mu se zacaklile, na čelu mu je iskočila žila nadrkanuša a vrat koji se jedva vidio od podbratka (koji dobiješ od skromne prehrane) se ukočio. Počeo je URLAT na nas. "Medvjedi jedni neodgojeni! GAMAD! Kako u Božju kuću možete uć s blatnim cipelama?!? SRAMOTA! Odgajali su vas medvjedi, vaši roditelji su medvjedi i vi ste medvjedi!" Yup. Jesus loves you osim ako si stao u blato.  Jedan dečko mu je pokušao objasnit da je blato vani i da je nemoguće uć bez da zasereš i sebe i učionicu ali Vladu nije zanimao zdrav razum. Dao mu je minus i onda smo pisali prislini test o Isusu. To je bio dan kad sam shvatila da Crkva i Bog ne idu nužno ruku pod ruku jer Crkvu ipak vode ljudi, a ljudi su ponekad truli, ljutiti panjevi puni crva i plijesni. “"Sve ću vas spriječit da idete na Krzimu!" - vikao je Vlado i bio sasvim ozbiljan u svojoj ucjeni.

A Vlado nije jedini koji ucjenjuje.

Znam i priču o jednoj časnoj iz Zagreba koja je u osnovnoj školi klincima u razredu prodavala Božićne čestitke koje je sama izradila od kolaž papira. Deset kuna komad, a novac se uplaćuje u dobrotvornu ustanovu NJEN DŽEP. To mi je ispričala jedna mama koja je uhvatila svoje dijete kako vadi 20 kuna iz svoje kasice (ukupno ima ušteđeno 40) - kad ga je pitala kaj će mu ti novci, dijete je reklo: "Da kupim dvije čestitke da me Isus više voli." Časnoj u džep jer dijete misli da će dobit bodove kod Isusa a toga se dijete sigurno nije samo sjetilo. Ucjena.

Znam i priču o jednoj MENI koja je izbačena iz Crkve u Zadru dva puta u sat vremena. Prvi put jer sam došla u kratkim hlačama, što je apsolutno neprihvatljivo u osmom mjesecu, pa je svećenik od oltara na kojem je on stajao do ulaza na kojem sam bila ja DREČAO da MRŠ VAN OVAKVA GOLA!!! Vani je stajala tabla s prekriženim badićima - naravno da nećeš uć u badiću ali i kratke hlače su bile dovoljne za MRŠ VAN. I to nisu bile hotpants hlačice nego normalne, kratke hlače koje otkrivaju KOLJENA. I odem se ja doma presvuć jer sam htjela razgledat Crkvu, vratim se u dugim hlačama i majici bez rukava i opet isto, opet MRŠ TAKVA GOLA jer Isus očito uz gole noge ne voli ni gole ruke. Opet ucjena. Ove godine sam u Parizu u Sacre Coeur ušla u kratkim hlačama i majici bez rukava, kao i većina ostalih, jer većina normalnih ljudi zna da je Bogu svejedno kak si obučen. I znam da jedan pomahnitali šupak koji ima problem sa ženskim rukama nije glasnogovornik cijele Crkve kao institucije, ali je glasniji od tisuću normalnih.

Znam i priču o tritonusu, glazbenom intervalu koji je zbog toga što je disonantan u srednjem vijeku smatrao GRIJEHOM, bio je zabranjen i proglašen đavoljim intervalom. Opet nekolicina manijaka koja je glazbenicima zabranila da sviraju kako žele svirat jer su shizofreni i čuli su nešto što su sami nazvali "diabolus in musica" jer eto, zašto ne. Danas bi za takve ideje dobili neke tabletice i sve bi bilo ok. Ucjena.

I naravno, meni najdraža ucjena od svih: Ako ne ideš u Crkvu, nisi dobar čovjek.

E pa fuck you.

Ja odbijam vjerovat u takvu situaciju jer sam upoznala previše odvratnih, zločestih ljudi koji misle da je pojavljivanje u Crkvi jednom tjedno znak da si dobar. Nije. Crkva te ne pretvara u dobrog čovjeka - ili si dobar, ili nisi. Ako si govno šest dana u tjednu, govno si i sedmi dan neovisno o količini Zdravomarija i milodara. Ako pomažeš nekom samo zato da ne bi išao u Pakao i da se Isus ne naljuti na tebe, nisi dobar, radiš trampu.

I odbijam vjerovat da možebitni Bog/Admin podržava ovo što piše u udžbeniku iz vjeronauka za osmi razred:

"Ateisti ne mogu biti plemeniti ljudi. Previše znanja i tehnološkog napretka je štetno, znanje kvari ljude i štetno je jer ljudi više ne trebaju boga."

To nije vjera i nema veze s Bogom, to je terorizam i indoktrinacija, a ovaj šupak koji potpisuje tekst će PRVI iskoristit sve blagodati znanja i tehnološkog napretka jednom kad mu tijelo prestane bit poslušno.

"A u ŠTA ti onda vjeruješ?!" - pitala me jednom jedna ljutita cura nakon što sam na Fejsu rekla da se ne smatram kršćankom, što je ona naravno protumačila kao napad na sebe.

Evo ne znam. U biti znam.

Ja vjerujem da je, ako postoji, Bog/Admin super lik koji ne vjeruje u pola stvari koje se podvaljuju pod njegovu ingerenciju.

Vjerujem da ljudima treba pomagat zato što je to dobro, a ne zato što ti Isus negdje sa strane bilježi plusiće u svoju Jesus informativku.

Vjerujem da možebitni Bog/Admin ne podržava javno čitanje tko je dao koliko milodara u Crkvi, kao ni čitanje tko je koliko novaca dao na svadbi, hešteg Slavonija.

Generalno mislim da Bog/Admin ne razmišlja o novcima jer se slaže s Beatlesima i zna da novac ne kupuje ljubav, a Bog/Admin živi od ljubavi.

Vjerujem da se Bog/Admin ne ljuti na ljude koji se seksaju prije braka, ali vjerujem da se ljuti na ljude koji su obećali živjet u siromaštvu i onda na ime Boga/Admina uzimaju u leasing Audije i ostale skupoće.

Vjerujem da Bog/Admin okrene očima svaki put kad neki političar pokušava skupit bodove spominjući Boga/Admina.

Vjerujem da je Bogu/Adminu sasvim svejedno dal imaš tetovaže ili ne, samo da nije tribal.

Vjerujem da Bog/Admin ne mrzi pedere jer inače ne bi stvorio Cher. Jedine istospolne situacije koje Bog/Admin ne voli su situacije kad je jedna osoba maloljetna a druga zaređena. Mislim da je Bogu/Adminu za sve ostalo svejedno jer je sve ljubav.

Vjerujem da Bog/Admin nema dress code za ulazak u Crkvu ali bi mu bilo drago da ne dođeš u Crocsicama. Koliko se sjećam iz vremena časne Marijele, Bog ionako ne živi u Crkvi nego u nama.

Vjerujem da te Bog/Admin ne gleda dok masturbiraš jer nije poremećen. 

Vjerujem da je Bogu/Adminu manje važno koliko često ideš u Crkvu a puno važnije koliko često si bio dobar čovjek u stvarnom svijetu.

Vjerujem da Bog/Admin voli Hendrixov "Purple Haze" koji započinje tritonusom.

Vjerujem da Bog/Admin voli crni humor i da ne kažnjava ljude koji pričaju viceve o njemu.

Vjerujem da možebitni Bog/Admin voli ljude koji pitaju "kako i zašto i dokaži mi" jer su to njegova pametnija djeca. Za ove ostale stalno mora brinut da ne ušeću u bijeli kombi sa slatkišima ili da ne kupe Herbalajf.

Vjerujem da se Bog/Admin srami svećenika Vlade i one časne koja prodaje čestitke Isusove ljubavi maloj djeci.

Vjerujem da Bog/Admin ne prati atletiku jer nema vremena, ali vjerujem i da nema ništa protiv Blanke Vlašić. Ja isto nemam, nek cura skače za kog želi, samo nek mene ne tjera da skačem.

Vjerujem da Bog/Admin ne kuži pizzu s ananasom.

Vjerujem da Bog/Admin na dnevnoj bazi kaže "ja to nisam rekao" češće nego Balašević.

Vjerujem da Bog/Admin ne mrzi ljude koji ne vjeruju u njega jer, ako uopće postoji, Bog/Admin ne MRZI - mržnju su proizveli ljudi koji se samo pozivaju na Boga/Admina kako bi mogli širit strah, teror i ucjene.

Vjerujem i da je u današnje vrijeme SRAMOTA ljude dijelit na vjernike i na one koji to nisu. Neki od najboljih ljudi koje sam upoznala su vjernici. Neki od najboljih ljudi koje sam upoznala su ateisti. Nije zadrto bit vjernik, ni agnostik, ni ateist, zadrto je mislit da je samo tvoj način pravi način i da svi koji rade drugačije ne valjaju. Zadrto je zaključit da ateisti ne mogu biti plemeniti, kao što je zadrto zaključit da su svi koji idu u Crkvu nužno dobri.

Ljude treba dijelit na šupke i na one koji to nisu, neovisno o tome kojoj vjeri pripadaju ili ne pripadaju.

Mislim da ih upravo na taj način dijeli i možebitni Bog/Admin.

Nikad nisam pisala o vjeri i ovo je zadnji put da to radim, al dosta mi je ovog nadjebavanja na društvenim mrežama i u stvarnom životu oko toga tko je u pravu, tko nije i tko je bolja ili lošija osoba jer je upisao dijete na vjeronauk ili nije.

To su osobne i kompleksne stvari, a ujedno i vrlo jednostavne stvari.

Ili si dobar, ili nisi. Ili si šupak, ili nisi.

Sve ostalo su ucjene.

Pssst! Ostale kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje!