Foto: Monsoon

NISAM imala snage pričati kad je Eva došla, samo sam je dugo grlila i plakala. "Molim te, ne pitaj me ništa. Moram na posao, zvat ću te kasnije. I hvala što si došla tako brzo. Ne brini, bit ću dobro", tješila sam i nju i sebe. "Petra, u redu je da nisi dobro. I nisi sama, svi smo tu. Nećeš biti manje jaka ako se osloniš na nekoga, nemoj ovo prolazit sama, što god bilo. I nemoj pobjeći u rupu, zovi me." Poljubila sam je i nestala. Već sam kasnila na posao, a nakon jučerašnje epizode, to je bilo zadnje što mi je trebalo.

Na stolu su me dočekale moje naušnice i ljubičasti tulipan. Bio je prekrasan, stvarno, ali kad sam ga ugledala i shvatila da su to naušnice koje sam sinoć nosila, kao da me netko maljem opalio po glavi. Marko. Došlo mi je da nestanem, istog trena. I zašto mi ostavlja cvijeće? Ok, vratio je naušnice, ali tulipan? I što sad? Možda da se jednostavno pravim kao da se ništa nije dogodilo. Kukavički, znam, ali trenutno stvarno  nemam snage nosit se sa svim. Prije svega moram skužiti kako iseliti T.-a iz stana bez previše razgovora. A znam da će to biti nemoguća misija.

A onda mail od Slavice. "Jučer sam te spasila, sad ti trebaš spasiti mene. Molim te idi sa Markom na sastanak kod Markića u 14 sati, ja moram nešto obaviti, životno važno. Pls! Ljubim te. S." Jebeno. "Nema frke, sve za tebe zlato. Samo javi ako trebam nešto posebno znati, reći, prešutjeti, naglasiti... P." – pišem i mislim si kako bi najradije zadavila i Slavicu i Markića i sebe. A onda se, da stvar bude još bolja, malo prije 14 sati T. pojavio u uredu. Sa cvijećem. I to ružama, koje uopće ne volim. Cure u uredu su bile u transu od tako krasnog zaručnika. Kad bi samo znale kako taj isti zaručnik u isto vrijeme cvijeće nosi na još barem jednu adresu, pitam se što bi tada mislile? "Petra, ovo sve skupa nije normalno. Molim te, moramo razgovarati. Nije onako kako misliš, stvarno nije.", objašnjavao mi je Medo. "Da, nije. Vjerojatno je i gore. Ne zanima me, shvaćaš? Uostalom, kako te nije sram doći mi u ured s tom pričom? Je li ovo mjesto na kojem trebam s tobom raspravljati o tome zašto me varaš? I samo da znaš, izvoli danas pokupiti svoje krpe i nestati  iz mog stana, ne želim te večeras tamo, jasno?"  "Petra, šta ti je, ne varam te. Pa ne bi to nikad radio, samo se družim s tom curom." Brbljao je T. i dalje, ali nisam ga slušala. U tom trenutku se pojavio Marko i bilo mi je nevjerojatno drago što ga vidim. Zgrabila sam torbu, promrmljala T.-u kako imam sastanak i potrčala za Markom.

Prije nego smo sjeli u njegov automobil, zazvonio mi je mobitel. Svekrvica. Htjela sam joj sve sasuti u facu, ali nisam mogla ispred Marka o tome. Ona je i dalje pilila oko cvijeća, hrane i glazbe i ja sam je pustila. Ako ikad, tada sam joj bila jebeno zahvalna što me gnjavi. Tek na ulazu na sastanak sam joj ljubazno objasnila da ćemo se čuti kasnije i da moram ići. Sastanak je prošao iznenađujuće dobro. Nisam nikad do tada doživljavala Marka i njegove radne sposobnosti. Ali Markić ga je jebeno pušio. I pristajao na sve. Da nisam vidjela, ne bih vjerovala.

U garaži nakon sastanka, Marko me uhvatio za ruku. "Gledaj Petra, jutros si nestala. Razumijem. I kužim da imaš sranja i da se udaješ brzo, sve mi je jasno. I kužim da sam ja vjerojatno zadnja osoba s kojom sada želiš razgovarati. Ali samo molim te nemoj da ono sinoć prođe kao da se nije ništa dogodilo, ok? Kad god, sutra, za mjesec, dva, ali molim te da jednom to riješimo. Samo to". Suze su mi krenule same od sebe. Prokleta ja i moje glupo plakanje. "Marko molim te nemoj sad, molim te.", samo sam to uspjela izgovoriti. Marko me zagrlio, a ja sam plakala kao malo dijete. Bilo mi je tako neugodno ali u isto vrijeme i neobjašnjivo ugodno u njegovom zagrljaju. U autu više nismo pričali. "Hvala za tulipan, jako je lijep.", rekla sam mu prije nego sam ušla u svoj ured.

Nisam mogla doći sebi, razmaženi Marko je zapravo ispao skroz ok frajer. Ako ništa drugo, ponio se super u cijeloj situaciji. Gledala sam tulipan na stolu. Je li moguće da sam nekoga tako površno i pogrešno procijenila? A onda mi je pogled pao na ruže. Kako je moguće da mi zaručnik kupi cvijeće koje ne volim? Kako je moguće da me tako slabo poznaje?  Želi sve popraviti, spasiti stvar i onda donese proklete ruže.

Odlučila sam T.-u poslati sms. "Znam da ovo nije najzreliji potez na svijetu, ali molim te da nakon svega poštuješ moju odluku. Samo otiđi iz stana večeras, zaista te ne želim tamo. Razgovarat ćemo kroz koji dan kad se malo smirim i zbrojim, sad zaista ne mogu. Imaš fore do 22 sata da odeš." A onda sam Evi javila da skupi krizni štab jer dolazim nakon posla. Još mi je ostao samo jedan poziv za obaviti. "Mama, moram ti nešto reći. Neću se udati." I opet suze. Mama me slušala i kad sam se smirila samo je rekla:"Ljubavi, možda je tako najbolje. Ne brini za ništa i nikoga, radi ono što misliš da je ispravno i najbolje za tebe. Kad i ako budeš htjela da dođem, reci. Sjest ću na prvi avion. I valjda onu tvoju ludu svekrvu sad napokon mogu poslati tamo gdje joj je i mjesto!"

Prethodne kolumne Petre L. pogledajte ovdje.