U jednom istraživanju, žene su trebale ocijeniti koliko su bliske sa svojim prijateljima, na skali od 1-10. 10 je bila idealna razina, a više od 50 posto njih otkrilo je kako je ta brojka manja od 5. Stručnjaci ističu kako samoća ne proizlazi nužno iz činjenice da ne znamo dovoljno ljudi, već da se ne osjećamo dovoljno blisko s njima. Rješenje? Odaberi nekoliko ljudi, koji će biti tvoj prioriteti i za koje ćeš imati dovoljno kvalitetnog vremena.

 

 

Samoća nije osjećaj, kojeg bi se trebala sramiti, već način na koje ti tijelo daje do znanja da ti je potrebno više veza, baš kao što ti osjećaj gladi signalizira da ti je potrebna hrana.

 

 

Kako smo već navele, moguće je osjećati se usamljeno i u velikoj grupi, a ako se tako osjećaš, moguće je i proširiti taj osjećaj na bliske ljude oko sebe. Jedno je istraživanje otkrilo kako je to vjerojatnost u čak 52 posto slučajeva.

 

 

Postoje određene faze u životu, kada nam se lakše sprijateljiti, a kako starimo, tako nam to postaje sve teže, posebno za vrijeme mirovine. Za to uglavnom možemo kriviti nepodudaranje vremena odlaska u mirovinu, razne bolesti, želju da se unuci vide što više i slično.

 

 

Ponekad nam je potrebna određena vrsta prijatelja, koja će nam olakšati usamljenost, a tu prije svega mislimo na nekog tko u tom trenutku prolazi kroz jednake probleme kao mi. No, tada nema potrebe za zabrinutost, što ti postojeći prijatelji ne mogu pomoći niti ti ta osoba treba postati tvoj najbolji prijatelj. Najbitnije je da jedno drugome poslužite svrsi.

 

 

Stručnjaci usamljenost uspoređuju s pušenjem čak 15 cigareta dnevno, ali i dvostruko većom opasnosti od pretilosti. I da, stručnjaci opozoravaju: samoća nas može i ubiti.