Foto: Željko Sop / Cropix

DRAŽEN LADIĆ nazvao ga je defektnim, na desetke trenera supertalentiranim, a suigrači nogometnim magom. O njemu su se pisali epovi, ali i posmrtne koračnice, a bio je svojevremeno i najbolji i najgori igrač HNL-a. Svojevoljno je odlazio s reprezentativnih priprema mlade reprezentacije i opijao se na pripremama A reprezentacije. S 19 godina bio je kapetan Rijeke, predviđala mu se blistava karijera, a danas, šest godina kasnije, ponude iz Saudijske Arabije jedini su znak interesa. Zar je važno je tko je kriv? Bezobrazno bi bilo osuđivati isključivo mladenački um i Sinatrin "I did it my way" teorem; ključan je bio izostanak autoriteta.

> Sharbiniji odlaze iz Hajduka: Anas ide na posudbu u Saudijsku Arabiju, Ahmad prelazi u Istru

Nesređenim poljudskim dvorištem najveći pijetli uvijek su svojevoljno rasli, pogotovo ukoliko bi mirisali na novac, a Anasu se oduvijek predviđao nesvakidašnji transfer. I tijekom godina mlađi brat Sharbini imao je povlašteni status na Poljudu, gledalo mu se kroz prste i kad je vozio auto na tartan stazi i kad je kasnio na pripreme i kad je mjesecima igrao s pola snage, međutim posljednjih mjeseci taj bolesni odnos poprimio je gargatuanske razmjere. Kao najplaćeniji igrač kluba u posljednjih pola godine odradio je svega nekoliko treninga, na ljetnim pripremama nije se ni pojavio, a kad je stigao u Split ovaj tjedan izjavio je: "Više neću trenirati. Nemam namjeru dolaziti na poljudske treninge."

Čelnici Hajduka nisu reagirali, nažalost nije imao ni tko reagirati. Svi su se povukli u svoje urede i mole Boga da fax mašina povrati inozemnu ponudu za ovog bisera Bijelih. Previše je novca uloženo i previše plaća neisplaćeno da bi se netko usudio suprotstaviti samovolji obitelji Sharbini. Samo jednim potezom kemijske olovke, Anas može zatražiti raskid ugovora preko arbitraže, a  Hajduk bi ostao bez tri uložena i još tri potencijalna milijuna eura. Nažalost, Hajduk je idealan primjer kako se za šest milijuna eura mogu progutati i veće stvari od krajnjeg bezobrazluka jednog samodopadnog veznjaka koji je odlučio da mu se više ne da trenirati.

Epilog je poznat, lanac koji dvije strane natežu već mjesecima puknut će na najslabijoj karici - novcu. Ne može se gorući transfer vrijedan nekoliko milijuna eura sklopiti sjedeći u uredu, čekajući novu Upravu, kredit ili ponudu da padne s neba. Ali kad su već otišli Inoha, Andrić, Neretljak, Tomasov, Lima, redom stožerni igrači, što bi jedan Anas Sharbini bio drugačiji. Neka svi odu, neka se raščisti situacija jednom za uvijek, a momčad Bijelih spadne na gabarite koje može uzdržavati. Dosta je Hajduk bi rob fensi zvijezda i njihovih očeva / menadžera te vizionarskih članova Uprave, predsjednika i sportskih direktora.

I Hajduk i Anas u ovoj priči su žrtve. Splitski klub nesposobnosti Uprave, a Anas vlastite neuravnoteženosti, za koju će se mnogi zakleti kako je rezultat obijesne očeve patronaže. Upoznati se kunu kako je ovaj minirao nekoliko transfera samo da bi njegova djeca igrala zajedno, a da je najmanje isti broj pregovora prekinut jer je Jamal potajno dogovarao manju plaću za Anasa i Ahmada u zamjenu sebi za veću menadžerski svotu. Da ne bi priča završila bljutavo indirektna, reći ćemo:"Da, gramzivo je krao od vlastite djece".