Foto: Guliver Image/Getty Images

BRAZIL najblaže rečeno, nije briljirao, ali je preko aktualnog prvaka Južne Amerike (2:1)  ipak došao do finala Kupa Konfederacija.

Ipak, koliko god Brazil bio neuvjerljiv, a o nekoj "brazilskoj lepršavosti" da ne govorimo, mora se priznati da su ta dva gola protiv iznimno jakog protivnika iščeprkali kad je bilo najpotrebnije: Na samom kraju prvog dijela i pet minuta prije kraja utakmice, za koju se činilo da će otići u produžetke.

Brazilcima se odsjekle noge zbog onoga što je Urugvaj napravio "njihovim djedovima"

Brazilcima su se pred 62 tisuće fanatičnih pjevača nacionalne himne na Estadio Mineirau u Belo Horizonteu odsjekle noge. Svakako, Urugvaj je bolji od Meksika i Japana, koje su Neymar i društvo pobijedili, ali nije puno bolji od Italije, kojoj je Selecao ipak zabio četiri komada.

Razlog? Urugvaj u Brazilu uvijek nosi ogromni, sudbinski teret utakmice stare 63 godine, kada je u posljednjem dvoboju SP-a na Maracani, domaćinu trebao samo bod da postane svjetski prvak. Imali su ga do 11 minuta prije kraja, kada Ghiggia na krivoj nozi hvata brazilskog golmana Barbosu i naslov pred 199.854 nijema gledatelja, uzima Urugvaj.

Barbosa nešto mirnije spava u vječnom počivalištu

Posljedice za Brazil: kolektivni urugvajski kompleks i nikad izliječena frustracija, a Barbosa, nakon toga praktički izopćen iz društva, 2000. umire u teškoj bijedi. Eto takvu prtljagu, dulju i težu od pola stoljeća, nosila je ova utakmica.

Brazil je pobijedio Urugvaj za prvo veliko finale na svom tlu od spomenute 1950., kada je dakle  izgubio od istog protivnika. "Prokletstvo" naravno nije skinuto, ali će siroti Barbosa barem malo mirnije "spavati".

Neymar i tko još? Ovaj Brazil ne može biti svjetski prvak

A da Brazil ne spava, Selecao na Maracani, u trećem uzastopnom finalu Kupa Konfederacija mora pobijediti, vjerojatno Španjolsku. Osvojili su zadnja dva, ali hat-trick će teško. Jer, pokazala je to ova utakmica, Brazil jednostavno nema klasu za najveće trofeje, što Kup Konfederacija nije, ali Svjetsko prvenstvo svakako jest.

Za godinu dana, kao ni u nedjelju, nikoga od 190 milijuna Brazilaca neće zanimati srebro. Međutim, osim Neymara (namjestio oba gola), Brazil nema svjetsku klasu. Ima zato vremešnog golmana, koji doduše je skinuo penal potrošenom Forlanu, ali kojeg je Inter odbacio nakon što mu je upropastio sezonu, na papiru respektabilni branički par Thiago Silva - David Luiz, koji čini nevjerojatne, početničke greške, te nedorečenog Hulka.

Debeljko Fred zabio na svom terenu

Izbornik Scolari nikad nije ulijevao osobito povjerenje, jer budimo realni, tko s Brazilom u kojem su 2002. igrali Ronaldo, Ronaldinho i Rivaldo, ne bi bio svjetski prvak? Ali, mora se priznati da je protiv Urugvaja razdrmao zakočenu momčad uvođenjem lokalnog heroja, mladog Bernarda. Jedan drugi junak Belo Horizontea, usporeni Fred, kojem čak i škembica izdajnički viri ispod žutog dresa, zabio je za vodstvo, ali njemu se mane opraštaju, jer naprosto ima "njih za gol".

Urugvajci su od početka nanjušili da su njihovi domaćini stisnuti očekivanjima i pritiskom, ne samo od navijača, nego i zbog velikih nereda koji potresaju zemlju, pošto su ustanak digli oni koji smatraju kako Brazil ima i prečih potreba od bacanja milijardi na SP sljedećeg ljeta. Ali, propustili su nekoliko velikih prilika za pobjedu koja im se nudila protiv potpuno impresioniranog protivnika.

Forlan je za penziju, Suarez žrtvovan, Cavaniju su ispred očiju samo milijuni

Forlan više nije za vrhunski nogomet, ne samo zbog promašenog penala na početku utakmice, jednostavno zbog godina je izgubio eksplozivnost i brzinu. Suarez je žrtvovan igranjem sa strane ili izvlačenjem prema centru, kako bi se napravilo mjesta za najisturenijeg Cavanija, koji je konačno zabio na turniru gdje je bilo vidljivo da mu je glava u desecima milijuna eura, Cityju, Chelseaju, Realu, a ne s reprezentacijom u Brazilu.

Brazilci pobjedu slavili kao titulu

Brazilci su zato polufinalnu pobjedu proslavili kao da je konačna, a izbornik Scolari izgrlio je i izljubio svakog igrača ponaosob. Ovaj trijumf teško da je "ujedinio Brazil" (kao što je izbornik govorio uvijeno apelirajući na prekid prosvjeda pred stadionima gdje se odigrava Kup) ali je pokazao da njegova ekipa svakako ima momčadski duh, ako već ne kvalitetu za svjetski naslov.

Sastavi

BRAZIL

Julio Cesar; Dani Alves, Thiago Silva, Luiz, Marcelo - Oscar, Gustavo - Paulinho, Fred, Hulk - Neymar

URUGVAJ

Muslera; Lugano, Godin, Caceres, Maxi Pereira - Rodriguez, Arevalo Rios, Gonzalez - Forlan, Suarez, Cavani