Foto: AFP

DOMAGOJ DUVNJAK protiv Francuske konačno je napravio ono što je na posljednjim natjecanjima propuštao - odigrao veliku, najveću utakmicu, protiv najvećeg protivnika.

Ali, u polufinalu sa Dancima nije bio ni sjena igrača koji je u obrani izludio Baracheta i Fernandeza, a u napadu bio "nerješiva enigma" za suparnike dva dana ranije.

Razlog tome nije loš dan, nego što je večer prije probdio pod visokom temperaturom i da u pitanju nije bio ovako važan meč, gotovo sigurno ne bi igrao.

U prvom poluvremenu s tri gola bio je najbolji strijelac Hrvatske, ali na njemu se, posebno u drugom dijelu, vidjela iscrpljenost od bolesti i s tim povezana nervoza, jer znao je kako se od njega očekivalo da vodi momčad do pobjede, posebno nakon rane Vukovićeve ozljede.

Ne može mu se ništa zamjeriti, jer je usprkos ovim objektivnim razlozima i dalje bio jedini koji je u bezidejnoj i sporoj igri Hrvatske, davao sve od sebe u napadu.

Poslije utakmice nije tražio opravdanje za momčad, ali ni za sebe:

"Nismo bili pravi, napravili smo toliko tehničkih grešaka, u obrani smo jednostavno bili loši. U napadu smo ostali bez kontri, što je nezamislivo za nas. Nikako nisam zadovoljan svojom igrom."

Kako protiv Slovenaca u takvom stanju?

"Moramo se vratiti."